DOLINCI: Obilježena 15. godišnjica nove kapelice sv. Antuna

 Mnogobrojni štovatelji sv. Antuna na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka u svim vremenskim prilikama i životnim prigodama svjedoče svoju ljubav prema omiljenom svetcu cijeloga svijeta. Posebice to čine na njegov blagdan – 13. lipnja, uz novoizgrađenu kapelicu nedaleko od naselja Dolinci koje pripada župnoj zajednici Lovrečica. Na prostoru kojeg desetljeće i pol krasi to prekrasno sakralno zdanje naziru se konture omanjeg perivoja u koji hodočasnici stižu sa svih strana. Naime, ta priča traje punih 15 godina otkako je izgrađena kapelica svetom Antunu u čast, makar se tu žitelji ovog kraja i putnici namjernici desetljećima zaustavljalju na tom mjestu koliko je dugo omiljeni svetac među njima, na neobičnoj „adresi“ – velikom hrastu. Povijesni je to dio priče, a i onaj noviji, donosimo vam u završnom dijelu teksta.

 Posebno je svečano svakog 13. lipnja u godini na raskrižju putova za Babiće-Juricane-Finidu i glavnu prometnicu Novigrad – Umag, te Lovrečicu. U Antunovskom „domu“ u predvečerje se okupljaju njegovi štovatelji kako bi slavili svečanu službu euharistije. Na početku bi uz vlč. Lina Zohila, a nakon njegova odlaska vlč. Željka Rajčića, misu predvodio neki od svećenika Umaškog dekanata, a povremeno i svećenici iz susjednih država, Slovenije i Italije. Ovom prilikom ta čast pripala je bujskom kapelanu don Rafaelu Villergasu Castañu.

 – Za sve vas nije bilo zapreka da se danas  okupite ovdje, u okrilju svetog Antuna kojega svi znamo kao Padovanskog, iako je on podjednako svetac cijeloga Svijeta. Mislim da ga je tako najprimjerenije doživljavati i utjecati mu se kao sv. Anti ili Antunu, svejedno. Ono najvažnije svakako je što mu se možemo s pouzdanjem obraćati kao zaštitniku u svakoj od nakana koju mu izričemo. Kako je mladi Portugalac postao omiljenim svetcem svekolikom pučanstva, ne samo onih starijih, nego i svih dobnih uzrasta. Ustaljen je glas da mu se mnogi najviše utječu za djecu i izgubljene, odnosno ponovno nađene stvari, iako se zna da je zaštitnik braka, žena, te grada Padove gdje je preminuo 13. lipnja 1231., u 35. godini. Kroz povijest su se dogodila mnoga, čudesna ozdravljenja po zagovoru sv. Antuna zato, nemojmo se prestajati utjecati tom milosrdnom svetcu, između ostalog je naglasio don Rafael.

   Župnik, vlč. Željko Rajčić zahavalio mu se na propovijedi, a onda su se hodočasnici, po tradiciji, zadržali na domjenku u Dolincima, u domu obitelji Kramešteter. Upravo od naše domaćice još poneki detalj doznajemo o ovom stjecištu štovatelja sv. Antuna.

 – Zemljište za izgradnju kapelice darovala je susjeda Vilma Delesina koja je zapalila i prvu svijeću pri posveti kapelice. Prema kazivanju starijih mještana, kipić sv. Antuna nalazio se na prvim granama velikog hrasta – u jednoj malenoj drvenoj kućici. To je maknuto kada su rušili hrast prije 50-tak godina. Kipić je sačuvan, a pokojna mještanka Clelia Zacchigna predložila je vlč. Zohilu da se načini kapelica od kamena. On to sa zadovoljstvom prihvaća i na uređenom terenu, na radost vjernika Lovreštine sv. Antun je „udomiljen“ 2009. godine za sva vremena na lokalitetu gdje je „boravio“ desetljećima. Zahvalni smo svima koji su dali svoj doprinos pri izgradnji kapelice i uređenju okoliša. Meni je pripala čast da se brinem da novoizgrađeni dom svetog Antuna gdje se mnogi zaustavljaju, uvijek bude uređen, otkriva nam je Orijeta Kramešteter.

  Bilježimo i nekoliko rečenica mještanke koja se sjeća povijesnih detalja. Stoga je s radošću udovoljila molbi vlč. Zohila, nakon otkrića legende o kipiću, da na tom mjestu izgrade kapelicu.

– Presretna sam zbog sviju mještana, vjernika, putnika namjernika, a i osobno ponajprije zbog   činjenice da se uz kapelicu često mogu vidjeti „hodočasnici“. Moja obitelj, kao i mnoge druge, nastavlja tradiciju štovanja sv. Antuna i svi smo zahvalni vlč. Zohilu za to djelo, kazala je Vilma Delesina.

  Nešto slično, poput izgrađenog zdanja sv. Antunu, župna je zajednica s vlč. Zohilom učinila i s kipom sv. Male Terezije na raskršću Babići-Radini, odnosno Lovrečica-Škrinjari. Pokazuje to koliko vjernici Lovreštine drže do molitvenih okupljališta svojih predaka.

Txt i foto: Mijat Gavran