Dojmovi hodočasnika na IX. susretu katolika iz Slovenije i Hrvatske u Svetvničentu

30. rujna 2024. aktualno

Celjski biskup u miru Stanislav Lipovšek aktivni je sudionik od prvog susreta hrvatskih I slovenskih katolika. Unatoč visokoj dobi (r. 1943.) I dalje rado sudjeluje na susretima, te je svojim oštrim okom i jasnim govorom dao izjavu o susretu u Svetvinčentu.

Na početku je kratko i jasno rekao “nadmašili ste sva očekivanja“, te nastavio „jako je dobro da se susrećemo, mi vjernici, odnosno stanovnici Slovenije i Hrvatske. To je prigoda da razgovaramo jedni s drugima, da učimo jedni od drugih, pomažemo jedni drugima, a po potrebi i rješavamo neke probleme. Danas je pred nama bio divan primjer, doslovno evanđeoski, „tko želi biti moj učenik, neka bude spreman dati život za mene“ i Miroslav je uistinu to napravio.

“Govorimo riječima, no kad se trebamo pokazati, ako treba i nešto izdržati, nažalost nemamo snage. Zato je dobro da imamo uzore, svjedoke”, naglasio je biskup Lipovšek, te nastavio „pogledajmo što se događa u svijetu. Miroslav nam poručuje ‘moja osveta je oprost’. Da, to je osveta! To znači: opraštam i to u svakom trenutku. Čak i danas, kada vidimo što se događa u svijetu: nisu to samo svađe, nije samo Ukrajina, Sudan i dr., već pogledajmo što se događa u obiteljima, među supružnicima, u susjedstvu, među rodbinom, u društvu… I ne samo u svijetu, ne samo za Ukrajinu, Sudan i šire. Čak i u obitelji, među supružnicima, u susjedstvu, među rodbinom, u društvu, između naroda… I to je poruka za sva vremena našeg Miroslava Bulešića: kako je moja osveta oprost. I Isus kaže isto: moramo biti sposobni oprostiti čak i našim neprijateljima“.

Vlč. Domagoj Koružnjak, župni vikar župa sv. Petra Apostola, Zaprešić, Zagrebačka nadbiskupija

Ovo je treći puta da sam na susretu hrvatskih i slovenskih vjernika. U Krašiću i Stični bio sam kao bogoslov, a sad sam ovdje kao svećenik. Također, drugi put sam u Svetvinčentu. Prošle godine bio sam ovdje na proslavi mučeništva bl. Miroslava Bulešića. Pratim ga već dugo godina od kad sam dobio njegov Duhovni dnevnik, dok sam još bio bogoslov. Pročitao sam ga, i zaista sam puno lijepih i korisnih stvari našao, rekao je vlč. Koružnjak, te dodao da dolazi iz župe sv. Nikole Tavelića Zagreb-Kustošija iz koje je dosta duhovnih zvanja. Osobno je mladima, koji su u bogosloviju ušli nakon njega uvijek nastojao pokloniti neku knjigu od bl. Miroslava Bulešića „Svjedok vjere“ ili njegov Duhovni dnevnik, jer naglasio je „želim da se baš moja subraća nadahnjuju na njegovom liku i djelu“.

Posvjedočio je, kako je njega osobno dojmila jedna kratka crtica iz blaženikovog života koju je zapisao u Duhovnom dnevniku za studija u Rimu u vrijeme Drugog svjetskog rata. „Piše da je prolazio po kraju, čini mi se, željezničkog kolodvora i čuo je jednog talijanskog vojnog kapelana koji bodri svoje vojnike koji odlaze na ratište. Međutim bodrio ih je dosta onako oštro, odnosno govorio je da oni moraju ići neprijatelja uništiti, ubiti i tako dalje. To je Bulešić kasnije kad se vratio rekao kolegi. Kaže ‘ne mogu vjerovati da jedan Kristov svećenik može tako govoriti. Umjesto da govori o patriotizmu i o tome da ti vojnici idu braniti svoje domove, on govori ono što u njima potiče mržnju’. Tako je već od svojih bogoslovskih dana pokazivao određenu naklonost prema miru, odnosno prema ljubavi koju je kasnije u svome životu i pokazao. Mislim da je to primjer koji mogu svi vjernici i iz Hrvatske i Slovenije, ali i puno šire nasljedovati, tj. kako odgovoriti na mržnju sažetu u geslu, odnosno onome čime ga danas slavimo ‘Moja osveta je oprost’.“

Vlč. Mario Filipović, župnik Župe svete Barbare u Natkrižovljanu, Varaždinska biskupija

Naglasio je, kako je ovo lijep susret koji jača vjeru i produbljuje zajedništvo, što je u konačnici i u korijenima kršćanske Europe. Samog pak Miroslava Bulešića doživljava kao svjedoka vjere koji je dao svoj život za svoje vjernike i Katoličku Crkvu.

Fra Krunoslav Kocijan, gvardijan i čuvar svetišta Majke Božje Trsatske, Rijeka-Trsat

U osvrtu je rekao kako je susret bio jako lijep, a i domaćini su se potrudili, što je doprinijelo lijepom zajedništvu vjernika iz dvije susjedne i prijateljske države. „Drago mi je, da se ti susreti nastavljaju. Program je bio dobro osmišljen, i lijepo je bilo sudjelovanje ljudi“. Podsjetio je kako je Trsat također bio jedan od ranijih domaćina i drago mu je da je nazočio na ovom susretu s vjernicima iz Rijeke. „Što se tiče bl. Miroslava, on je jako svjedočanstvo kako se živi svećenički poziv, svjedok hrabrosti, odvažnosti. Uvijek je govorio da je svećenik za sve ljude, i da nikad neće pitati tko je koje narodnosti, ni da će ikad ikome uskratiti sakramente i to ga je na neki način i koštalo života, jer je u tome bio dosljedan. S obzirom da se dugo nije smjelo govoriti što je s njim bilo i što se dogodilo na toj krvavoj krizmi, drago mi je da se danas čuje i govori, može hodočastiti i upoznati njegov život“. Dodao je, kako je lijepo da se predstavlja i njegova duhovna ostavština, kao da se može vidjeti mnogo toga u Svetvinčentu i Lanišću, mjestima koje je obilježio svojim životom i mučeništvom. To je nama poziv, da naš svećenički poziv živimo svjedočki, hrabro i odvažno i s povjerenjem u Isusa kao i on“.

Adriana Prodan, Buzet

U osvrtu na lik bl. Miroslava naglasila je kako on može biti primjer na više načina, a osobito u ustrajnosti i hrabrosti.

Gordana Plavšić, Pula

Ona na poseban način ima „poveznicu“ s bl. Miroslavom Bulešićem. Naime, njezina majka je jedna od onih koji su na dan Miroslavog mučeništva u Lanišću primili krizmu. „Moja mama slavila je 18. rođendan i imala je krizmu. Ona je bila rodom iz Lanišća i uvijek mi je sa zgražanjem govorila o tom činu“. U osvrtu na susret hrvatskih i slovenskih vjernika, pod dojmom kratko je rekla „bilo je impresivno“.

Vesna Pavlačić, Župa Presvetog Srca, Karlovac, Zagrebačka nadbiskupija

Danas na susretu mi je bilo jako lijepo i sve ovo vraća nas na žrtvu tog mladog svećenika i njegovu veličinu i kako je to sve prihvatio, rekla je.

Ivan Sironić-Miškulin, Župa Gospe od Svete Krunice, Trviž, Porečka i Pulska biskupija

Kako ste doživjeli današnji susret sa vjernicima, katolicima iz Slovenije, obzirom da je jedan svećenik, Slovenac, uvelike obilježio povijest Vaše župe i vi ste to pomno, pomno istražili?

„S djelovanjem slovenskih svećenika u Istri, kao što ste spomenuli, upoznat sam i od ranije. A danas mi je ovo djelovalo poprilično snažno, bratski, jedinstveno. Pogotovo čuti slovenski zbor, koji pjeva slovenske pjesme na slovenskom jeziku, a istu melodiju pjevamo i mi na hrvatskom jeziku. Kad sam čuo „Pozdravljenu Mariju“ koju je Trviški zbor naučio još velečasni Franz Stegel, onda „Majko Ljubežljiva“, „O pruži mile ruke“. Dakle to su sve slovenske pjesme, u prvom redu marijanske koje se u našoj župi pjevaju već gotovo preko 80 godina. To je ta ostavština koja nam je ostala od tih slovenskih svećenika, tako da je vrlo, vrlo pozitivan jedan osjećaj vidjeti, svoju braću Slovence kako istu pjesmu pjevamo Majci Bože, na dva različita jezika“.

Mislim da si možemo danas ovdje dopustiti jedno pitanje u kondicionalu: što bi na ovaj današnji susret rekao mons. Leopold Jurca?

Teško je pretpostaviti, možemo samo zaključiti iz onoga što je on u kronikama pisao. Dakle, on je u Trevižu ostavio sedam kronika. Nikad ni u ni jednoj nije bilo izraženo da je on sebe, našu župu nekako drugačije nacionalno promatrao. Uvijek je govorio ‘to je moj narod, moji ljudi’. Ona njegova zgoda u kojoj je obranio župu kad su Nijemci došli u ožujku 1944. godine, stao pred mitralju i rekao, ‘ne, to je moj narod, mene ubijte umjesto njih, oni sigurno nisu’. Naime, dogodilo se jedan nesretan slučaj, jedna njemačka desetina je došla u obilazak mjesta i nakon obilaska jedan vojnik je nestao. Kad su se postrojili ispred župne kuće na Gornjem placu, u prebrojavanju vidjeli su da je jedan vojnik manji za jednog njemačkog vojnika, receptura je bila znana, deset naših za jednog njihovog. Župniku je ostalo svega deset minuta da bi on okupio mještane i raspitao se jesu li oni u istinu to način učinili. Veliko povjerenja je on imao u njih, kad je svoj život bio spreman založiti, ‘ne, to nisu oni napravili, to je moj vjeran narod, moji dobri ljudi’. Što bi on mogao danas reći: jedino biti sretan kad bi vidio toliko okupljeno mnoštvo, jer on prvenstveno sebe dao u pastoralu.“ Podsjetio je, kako su Jurca i Bulešić su suvremenici. Bulešić njega u pismu spominje kad piše Ivanu Paviću u 1944. godine, kasnije su skupa surađivali u sjemeništu u Pazinu, tako da je samo za pretpostaviti koliko bi on, osim zbog današnjeg događaja zajedništva Slovenaca i Hrvata bio ponosan, koliko bi bio ponosan na to da je onaj mladi svećenik koji je ubijen u Lanišću doživio stupanj blaženstva na oltaru, da mu se mogu i Hrvati i Slovenci jednako utjecati za zagovor vjere.

Karmela Lazarić, Sveti Petar u Šumi

Lazarić je pranećakinja bl. Miroslava Bulešića i rado sudjeluje na svim događanjima vezanima uz njega, kao i na drugim biskupijskim događanjima.

Na današnjem susretu susrela je nećaka i pranećaka pok. Vlč. Stjepana Ceka, o čemu je posvjedočila: „kad sam na kraju mise čula da je on među nama, onako u srcu sam zamolila bl. Bulešića neka mi pomogne da ih pronađem i da ih upoznam i da možemo razmijeniti par riječi. Bulešić je ‘intervenirao’ i brzo sam ih pronašla. Susret je bio jako dirljiv, i vjerujem da je to samo početak našega upozjavanja i druženja“.

Ljuba Vincek, župa Sveta Tri Kralja, Velika Erpenja, Zagrebačka nadbiskupija

Napomenula je, kako je njihova župa blizu slovenske granice. Uz lik Miroslava Bulešića i susret rekla je, kako redovito sluša HKR, a ovih dana u emisiji „Kava s Doricom“ tema je upravo Miroslav Bulešić, tako da je bila upoznata s likom, a susret u njegovoj rodnoj župi doživjela je kao nešto prekrasno.

Marija Belošević, župa sv. Antuna Padovanskog, Zagreb-Sveti Duh

Sudjelovala je na susretu u Brezju, iako je željela sudjelovati i na drugima, tek se sad pokazala prilika.

„Mislim da je ovaj susret primjer, da unatoč svim svakodnevnim trzavicama koje se događaju, da trebalo upravo na vjerskom, kulturnom, sportskom području trebamo pokazati, da mi obični ljudi cijenimo bližnjega bez obzira na nacionalnost i da imamo puno toga zajedničkoga. Tu nas povezuje i mučeništvo i hrvatskih i slovenskih svećenika, a i solidarnost koja je i danas spomenuta hrvatsko svećenstvo pokazalo prema slovenskom. Ne treba zaboraviti da je bl. Alojzije Stepinac za vrijeme Drugog svjetskog rata velik brj slovenskih svećenika prigrlio i omogućio im da djeluju, što im nije bilo moguće u Sloveniji. Vidimo da to Slovenska Crkva ne zaboravlja“.

Na pitanje „kako doživljava lik bl. Miroslava u njegovom rodnom mjestu“, naglasila je, kako je prvi put u Svetvinčentu, i tako se učvršćuje odnos sa tim našim suvremenicima. „Nadam se, da će mi to biti poticaj još pozornije čitati njegov Dnevnik, jer vidim da vaši (istarski) svećenici u homilijama citiraju pojedine dijelove toga dnevnika. To je vjerska baština Crkve u Hrvata, ali i sveopće Crkve“.

s. Beata Prkačin, uršulinka, Zagreb

Ovo je jedan prekrasan dan. Bog nam je podario sunce, kao da je želio reći ovo je dar za vas u ovoj svečanoj prigodi kad se sjećamo mučeništva bl. Miroslava i kada slavimo zajedništvo hrvatskih i slovenskih vjernika.

Tolika sloga, toliki mir, toliko zadovoljstva na licima, zajedničke molitve i pjesme. Predivno!, rekla je. Za nju pak je bl. Miroslav jedan privlačan i krasan lik. „Osoba koja je dala svoj život za Krista, ali njegov lik je pun ozbiljnosti i vedrine koja zrači iz svake njegove slike, a to je bio i njegov život“ rekla je s. Prkačin. Pobliže je imala priliku upoznati ovaj sveti lik dok je bila u Rovinju osamdesetih godina, i zato je unatoč svim teškoćama željela biti i danas ovdje. „Miroslav je za mene krasan svjedok, onaj koji je iz ljubavi prema Kristu dao svoj život i svjedočio svoju vjeru, poučavao i hrabrio narod, a ono što se meni osobito sviđa, kad je rekao ‘želim ostati ovdje sa svojim narodom, ne želim otići, spremam se na mučeništvo ako je volja Božja, a moja osveta mojim progoniteljima je oprost“.

Dario Gregorič, Kopar, Koparska biskupija

Došao je zajedno s tri autobusa hodočasnika iz Kopra. Donio je zastavu s likom sv. Elija, kojeg u Kopru smatraju svojevrsnim „apostolom Istre“, koji povežuje sve katolike iz raznih dijelova Istre. Navodi da je sv. Elio rođen u Koštaboni, u obitelji prijeklom iz Oprtlja. Živio je u prvom stoljeću, po ređenju za đakona došao je iz Akvileje u Istru kao misionar. U Kopru je izgradio prvu crkvu posvećenu Majci Božjoj i pokopan je u koparsoj katedrali. Spomen mu se časti 18. srpnja u Koštaboni, gdje mu je nedavno podignut veliki kip. G. Dario naglašava da katolike iz Koparske i Porečke i Pulske biskupije ujedinjuju korijeni iste kuture. “Neka nas sv. Elio i bl. Bulešić čuvaju i vode na pravom putu.”

Hodočasnica, Župa sv. Vida mč., Brdovec, Zagrebačka nadbiskupija

Na pitanje što joj kaže lik bl. Miroslava, hodočasnica je odgovorila „kaže nam da moramo biti karakterni, da moramo poštivati druge i sebe, i u svemu biti ustrajni. I bez obzira na dobro ili loše oko nas, moramo biti odriješiti i čvrsti“.

Ana Seničar,(druga s lijeve strane) Župa sv. Jakova, Dol pri Hrastniku, Slovenija

Lenjin je rekao da je vjera opijum, dakako u negativnom kontekstu. Ja kažem u pozitivnom kontekstu „ovo je za mene opijum, nadrealno stanje, Božja milost“.

Hodočasnica iz Župe sv. Jurja, (druga s desne strane), Hoče, Slovenija

Hodočasnica je naglasila, kako često odlazi u župu u Fažani, i tu je saznala za ovaj susret, te je rado nazočila ovom lijepom i svetom događaju. „Puno mi to znači za moju vjeru“.

Hodočasnici…

Alojzije Pakrac, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Ivanovec, Varaždinska biskupija, Vlč. Mario Filipović, župnik Župe svete Barbare u Natkrižovljanu, Varaždinska biskupija, Valent Posavec, župnik župe sv. Marka, ev., Vinica, Varaždinska biskupija