Dijamantni jubilej preč. Marijana Pamića

U nedjelju, 25. rujna 2016., preč. Marijan Pamić proslavio je svoj dijamantni svećenički jubilej, 60. godina svećeništva. Preč. Pamić, kanonik Porečkog stolnog kaptola sv. Maura, visoku je obljetnicu proslavio u sve tri župe kojima u 84. godini i dalje uspješno upravlja: U Borutu, Cerovlju i Grimaldi. Na središnjoj proslavi, na misi za puk u Cerovlju propovijedao je preč. Sergije Jelenić, kancelar biskupije, koji je slavljeniku predao, u ime biskupije, na dar misnicu s beatifikacije bl. Miroslava Bulešića.

Slaviti jubilej svećeništva velika je milost, kao i slaviti mladu misu čovjeka koji je odlučio posvetiti život Bogu. 60. obljetnica svećeništva osobita je prigoda za reći Bogu „Hvala“, za mnogo toga: za život, zdravlje, obitelj, prijatelje, vjernike, za molitvu, za svakodnevni uzajamnu brigu.  Preč. Jelenić je u prigodnoj homiliji nastojao izložiti odgovor na pitanje „tko je danas svećenik? Što se od njega očekuje? što svećenik i vjera doprinose čovjeku u njegovom naporu za život?“. Današnji naš susret i s ovim čovjekom koji se odlučio za svećenički poziv govori nam da možda u najskrovitijim dubinama ljudskog srca postoji neki odgovor koji daje smisao njihovoj nazočnosti u čovjekovim naporima za bolju sutrašnjicu, za bolji život, rekao je predvoditelj. Danas nam je jasno da se mladi čovjek ne odlučuje za svećeništvo zato jer će mu biti bolje u ovom životu, jer će lakše živjeti, jer će biti bogatiji, jer će postići veći uspjeh. On u dubini svoga srca odgovara na upućeni poziv i prihvaća poslanje – svjedočiti ljubav Božju koja se nudi svakom čovjeku i pozivati na vjeru životom, djelima, riječima. A to se u današnjem potrošačkom svijetu teško shvaća, a još teže prihvaća.

Vjera donosi poruku da ima Boga, da je moćan, da je Ljubav, da pozna čovjeka, da ga ljubi i podržava u životu i da čovjek, ako hoće, s Bogom može vječno živjeti. Vjera, dakle, donosi smisao čovjekovim naporima oko dobra, poštenja, ljubavi i života, jer po njoj ništa nije uzalud, ni besmisleno.

Bog i vjera daju čovjekovom životu nadu, pouzdanje i u najtežim životnim trenucima kada se čovjek susreće s patnjom, osamljenošću, trpljenjem, smrću, a život bez Boga donosi samo smrt, zaborav, očaj!, naglasio je preč. Jelenić.  Istina, svi idemo grobu – samo neki da ih se u njemu zaborave, a drugi da grob nađu prazan, Uskrsnuće i Život Vječnosti u sreći i radosti.

I ako je ovog čovjeka Bog pozvao i poslao da izbavlja njegov narod od očaja i propasti i da ga vodi, kao što je Mojsije vodio Izraelce, iz ropstva grijeha i besmisla u budućnost slobode, ljubavi i mira, možemo li reći da nas takvi ljudi ne zanimaju, kao ni poruka koju naviještaju?  Nije li naš današnji susret poziv svima nama da se još više otvorimo vjeri, poruci vjere – Bogu i da surađujemo s predvoditeljima Božjega naroda u širenju Kraljevstva Božjega, u širenju ljubavi među ljudima?

Vjera je u našem narodu živa, ali na nama je da je učinimo još djelotvornijom, da nas svijet upozna po tome kako i koliko se međusobno ljubimo. Neka svi znaju da ljubeći jedni druge ljubimo Boga i da smo upravo zbog te ljubavi sretni, zaključio je propovjednik.

A Vi, dragi slavljeniče, rekao je obraćajući se preč. Pamiću, nastojte i dalje biti prepoznatljiv Kristov svjedok da ljudi u kontaktu s Vama postaju iz dana u dan bolji. Mislim da s pravom mogu reći: ‘Blagoslovljen koji si došao i dolaziš u ime Gospodnje!’ Budite sretni u svom svećeničkom poslanju i dugo poživjeli!

Na kraju misnog slavlja predstavnice župljana uručile su slavljeniku, uz izraze čestitanja, prigodne darove.

Preč. Jelenić, predajući slavljeniku misnicu s beatifikacije, naglasio je: Prenosim Vam iskrene čestitke gospodina biskupa, mons. Dražena Kutleše, koji Vam zahvaljuje što ste i nakon stečene zaslužene mirovine ostali na njivi Gospodnjoj. Neka Vas i ona podsjeća da se Bogu treba ostati vjerni do kraja.

Preč. Pamić je na kraju, u završnom obraćanju zahvalio Bogu i svima koji su na bilo koji način doprinijeli održavanju proslave njegovog jubileja.

Po završetku misnog slavlja, neovisno o slavljeničkom momentu, svečar se u procesiji s križem na čelu, zajedno sa svojim župljanima uputio na obližnje groblje, kako bi ondje, sukladno tradiciji, na kvatrenu nedjelju, koja je padala upravo toga dana, izmolio molitvu za pokojne te prošavši po prolazima blagoslovio posljednja počivališta. Jednako čini na sve četiri kvatrene nedjelje u sve tri župe kojima upravlja. Takvo poštivanje tradicije je hvalevrijedna gesta koja bi svakako mogla biti uzor mlađim naraštajima svećenika.

Preč. Marijan Pamić rođen je 1932. godine u selu Pamići nedaleko Žminja, u središnjoj Istri. Sakramente kršćanske inicijacije primio je u Žminju, krizmu 1940. godine od biskupa Antonia Santina. Osnovnu školu pohađao je u selu Orbanići, a gimnaziju u Kopru i Pazinu gdje je maturirao 1952. godine. Vojnu obvezu u odslužio je u Tuzli (BiH) i Mojkovcu (C. G.). Visoku teološku školu pohađao je u Rijeci i Pazinu od 1953. do 1957. godine. Diplomirao je s radom na temu „Kršćanstvo u župi Poreč“. Red đakonata primio je u Pazinu, u kolovozu 1956., te iste godine, 8. rujna, i red prezbiterata po rukama istog zareditelja. Mladu misu proslavio je u Žminju 23. rujna 1956. godine, uzevši za svoje mladomisničko geslo misao „Kriste vječni svećeniče, sve za Tebe i za duše“. Nakon ređenja imenovan je pastoralnim suradnikom u Poreču, a potom je služio u župama: Poreč, Valtura, Muntić, Kavran, Nova Vas, Fuškulin, Pazin i Pazinski Novaki. Od 1962. do 1964. bio je podravnatelj Pazinskog sjemeništa. Od 1963. do 1981. upravljao je porečkom prvostolnom župom. Od 1981. do 2009. bio je župnik pazinske župe sv. Nikole. Od 2009. župnik je Cerovlja i Grimalde te Boruta od 2014. godine. Kanonikom porečkog Prvostolnog kaptola sv. Maura imenovan je 1982. godine.

Upitan o najznačajnijem saznanju koje mu je donijelo 60 godina svećeništva i pastoralnog rada preč. Pamić jednostavno odgovara: „Najvažnije je raditi za druge, imati pred sobom potrebe drugih, i koliko je moguće u te se potrebe preliti, te se tako suživljavati s bližnjima. Jednostavno – služiti bližnjima. Služenje drugima bila mi je najveća radost, veselje i zadovoljstvo u svećeničkom pozivu. 

Srdačnost kojom se ta nevelika župna zajednica, uz rodbinu i prijatelje svečara, okupila na slavljeničkoj misi dijamantnog jubileja svog župnika najbolji je pokazatelj sklada, poštovanja i privrženosti kojima odiše suradnja i suživot vlč. Pamića sa vjernicima župa kojima upravlja.