„Danas je svjedočanstvo vjere ustrajati u poštenju“

U petak, 14. veljače 2020., u Kašteliru, u Porečkom dekanatu, svečano je proslavljen blagdan sv. Valentina, suzaštitnika župe i mjesta.

Misno slavlje predvodio je mons. Vilim Grbac, generalni vikar biskupije, kanonik pulskog stolnog kaptola sv. Tome apostola i župnik Rovinja, u suslavlju sa svećenicima iz okolnih župa. Na početku je predslavitelja i sve prisutne pozdravio domaćin, vlč. Marijan Kancijanić.

Na početku homilije propovjednik je podsjetio na najpoznatije crte iz životopisa tog ranokršćanskog mučenika. Istaknuo je da se je taj Božji ugodnik iz mjesta Terni nedaleko Rima odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Nema mnogo svjedočanstva o mučenicima toga doba jer su tada, za vrijeme najvećih progona kršćana i podatci o njima uništeni. Važno je napomenuti da se njegov spomen časti već od prvih stoljeća Crkve i u njemu se je uvijek gledalo primjer i uzor svetoga svećenika koji je položio svoj život iz vjeru u Isusa Krista. Zbog njegove dosljednosti i car Klaudije ga je želio susresti pod uvjetom da se odrekne vjeru i prihvati rimske bogove. No on je iskoristio priliku i navijestio samome caru vjeru u Isusa Krista. Potom su ga zatvorili. Dok je bio u zatvoru upoznao je suca koji je bio zadužen za ga osuditi. Valentin je molitvom vratio vid sučevoj kćeri.  Sudac je potom prihvatio vjeru te je zbog toga ubijen zajedno s cijelom svojom obitelji. Sveti Valentin je ubijen tako što mu je odrubljena glava na Flaminijskoj cesti u Rimu 14. veljače 269. godine.

Pred nama stoji jedan mladi mučenik koji je bio spreman položiti svoj život iz vjere u Isusa Krista. Za nas kršćane je to uvijek jedan izazov, trebamo se zapitati što smo mi spremni učiniti radi vjere. Možda možemo pomisliti da je trebao malo više surađivati s carem pa ga ne bi bila zadesila takva sudbina. Ima i danas onih koji kažu ‘da je Miroslav Bulešić malo više surađivao da ne bi bio ubijen’. I tako se može razmišljati, no mi si možemo postaviti i jedno drugo pitanje, kakav bi taj svijet bio, i u kakvom bismo svijetu mi danas živjeli da nije bilo onih koji su bili spremni žrtvovati se za vrednote, za vjeru u Isusa Krista koji daje smisao našem životu, našim životnim križevima, poteškoćama, koji nam daje primjer kako dosljedno i dostojno živjeti ljubav. Da nije bilo onih koji su bili spremni žrtvovati se i dati nam primjer kako dostojno živjeti vjeru i za nju se žrtvovati, u kakvom bismo mi danas svijetu živjeli, zapitao se propovjednik. To je svjedočanstvo zalog sv. Valentina koje ostaje. Kada su Miroslavu Bulešiću, kao mladom svećeniku predlagali i druge, sigurnije varijante, da ide u Rim nastaviti studij dok se situacija ne smiri, i nitko mu ne bi mogao zamjeriti da je to učinio, on je odgovorio „u Rimu ima dosta svećenika i bez mene, ja ostajem ovdje jer tu je moj narod“. I ostao je. To je primjer dosljedne i odgovorne vjere. U tome su nam mučenici veliki uzor. Mi smo danas u jednoj drugačijoj opasnosti – da prihvaćamo vjeru selektivno. Mi u vjeri volimo prihvaćati one stvari koje nam se sviđaju. No kada treba prihvatiti svoj križ kao blagoslov, a ne kao kaznu, prihvatiti svoje bližnje, ne vraćati zlo za zlo, onda trebamo dokazati da smo kršćani. Mučenici nam pokazuju da se tako treba živjeti vjeru. Sveti Valentin nam je, poput svijetlog primjera, kao i ostali mučenici pokazao da tako treba živjeti vjeru.

Ovih dana stalno slušamo o ljubavi i zaljubljenosti, no prava ljubav je požrtvovnost. Spremnost na žrtvu za brak, dom i obitelj, to je ljubav. Sveti Valentin se vezuje uz zaljubljenost jer je u to vrijeme car Klaudije zabranio da se vojnici zaručuju ili vjenčavaju. Za ratove su mu trebali ljudi koji neće biti previše vezani za dom, već će biti posve posvećeni ciljevima vojevanja. Svećenici su dobili naredbu da ne smiju vjenčavati vojnike no sv. Valentin je to činio potajno i to je bio jedan od razloga njegove mučeničke smrti. Sve nam to govori o tom Božjem ugodniku koji je na pravi način shvatio vjeru. Za njega je vjera bila život, bez obzira na životne poteškoće s kojima se je susretao. Iako ne krvlju, i mi smo danas pozvani svjedočiti vjeru. Mučenici nas pozivaju na hrabrost vjere, a danas je skoro hrabrost reći da smo katolici. Današnja procesija bit će naše svjedočanstvo, mi ćemo time izreći da nismo kršćani samo u crkvi ili u svojoj kući već da svijet u kojem živimo želimo učiniti boljim živeći svoje kršćanske vrednote. Za to treba imati hrabrosti, kao i za ustrajanje u vjeri unatoč provokacijama. Hrabrost je dosljedno ustrajati u kršćanskom životu onda kada nas ni naši najbliži ne razumiju. U tome su nam uzor mučenici. Danas se od nas ne očekuje mučeništvo, ali se očekuje svjedočanstvo. U današnjem je svijetu svjedočanstvo živjeti pošteno, iako oni koji žive nepošteno bolje prolaze. Danas je svjedočanstvo ustrajati u poštenju. Danas je hrabrost kršćanskog života ne priklanjati se nepoštenju uz ispriku da su svi takvi, sv. Valentin nije tako razmišljao, ni bl. Miroslav Bulešić, nego su smatrali da su poštenje, pravednost i istina jedini izbor za kršćanina, neovisno o prihvaćanju i razumijevanju većine. Ustrajati u vjeri i pravednosti – unatoč svemu, tome nas uče ovi sveti uzori. Oni su nam ostavili zalog koji su slijedile i prethodne generacije, zahvaljujući čijoj smo dosljednosti i mi danas ovdje okupljeni u crkvi, naglasio je propovjednik.

Poput pšeničnog zrna koje umire da bi dalo plod, kršćanski je žrtvovati se i služiti drugima. Sveci su ta zrna koja su umrla da bi dala obilat plod. Biti to zrno znači imati otvoreno oko i uho za druge. Zrno koje ne želi umrijeti, a to je čovjek koji se bavi samo sobom i ne žrtvuje se za druge, ostaje samo. Neka nas ove misli potaknu da se zapitamo kako mi svjedočimo svoju vjeru, rekao je mons. Grbac. Molimo danas da naše društvo zna cijeniti one koji se žrtvuju, koji daju dobar primjer. Znajmo im se zahvaliti, znajmo ih prepoznati.

‘Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, i gdje sam ja ondje će biti i moj sluga’, citirao je propovjednik, nama su pune riječi ljubavi prema Isusu, no u stvarnosti je to prvenstveno put križa, pun poteškoća, no vjerujemo da je to Isusov put. Isus nas poziva putem koji nije najlakši, ali koji vodi doista u život.

Daj Bože da i mi, gledajući uzor sv. Valentina i drugih svetih ljudi, živimo svoju vjeru poput njih, jer to znači slijediti Isusa Krista. Najveće čašćenje sv. Valentina je da živimo svoju vjeru i da mi danas budemo svjedoci svojom ljubavlju, međusobnim poštovanjem i dobrotom, požrtvovnošću i služenjem, zaključio je mons. Grbac.

Nakon misnog slavlja održana je tradicionalna procesija s kipom sv. Valentina po ulicama Kaštelira, a po povratku u crkvu čašćenje relikvija.

Misno slavlje animirao je župni zbor koji na početku i tijekom izlaska kipa iz crkve u procesiji posebno zdušno otpjevao pjesmu „Zaštitniku“ posvećenu sv. Valentinu koju je skladao i napisao nekadašnji župnik pok. mons. Marijan Bartolić. (Foto i ton: Rose-Art) (Txt: G. Krizman)