Dan posvećenog života

Povodom Blagdana prikazanja Gospodinova u hramu, poznatijeg kao Svijećnica, dana blagoslova svijeća, koji se slavi i kao Dan posvećenog života, u Samostanu svetog Antuna Padovanskog u Puli, 03. veljače 2007. godine održan je tradicionalni susret redovnika i redovnica Porečko-pulske biskupije.

Susret je započeo zajedničkom molitvom srednjeg časa, jer je upravo molitva jedna od temeljnih zadaća osoba posvećenog života. Prvi dio susreta predvodio je o. Alfonz Orlić, gvardijan franjevačkog samostana Pohođenja Blažene Djevice Marije u Pazinu u svojstvu biskupijskog povjerenika za redovništvo.

U svom razmatranju on se na poseban način osvrnuo na značenje krštenja kao temeljne posvete čovjeka. Zavjeti su u tom kontekstu «rascvat krštenja» kao specifični oblik religioznosti koji se očituje kroz korjenitu darovanost Bogu i posvemašnju angažiranost u crkvi. Prema riječima blagopokojnog pape Ivana Pavla II. «posvećena osoba je živi navještaj Božje ljubavi među ljudima, među današnjim izgubljenim svjetom». Okupljeni su potom imali prigodu sabrati se u osobnoj kontemplaciji i pristupiti sakramentu pomirenja. Najznačajniji trenutak ovog okupljanja bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup ordinarij porečki i pulski mons. Ivan Milovan u suslavlju nazočnih redovnika.  Mons. Milovan je u nadahnutoj homiliji istaknuo značenje blagdana Svijećnice za kojeg je papa Ivan Pavao II. odredio da se slavi kao Dan posvećenog života zbog prikazanja Kristova u hramu, obreda koji je simbolizirao posvećenje osobe Gospodinu. Prigoda je to kada redovnici i redovnice obnavljaju svoje predanje, a cijela Crkva na poseban način misli na sve osobe posvećenog života, zahvaljuje za njihovu prisutnost, moli za uspjeh njihova poslanja i za nova duhovna zvanja, jer svećenička i redovnička zvanja najbolji su pokazatelj žive vjere u Crkvi. Suvremena Crkva svjesna je potrebe «novih zvanja za novu Europu», pa je nadasve aktualno i potrebno poticati i podržavati iniziative poput Godine duhovnih zvanja koja je obilježena raznim aktivnostima u tom smjeru koje se provode u cijeloj Riječkoj metropoliji. Apel Godine duhovnih zvanja je u prvom redu intenzivno moliti za nova zvanja pa je tako u našoj biskupiji pokrenut «molitveni lanac», raspored prema kojem se svaki dan u jednoj župi, kroz svih devet dekanata biskupije, na poseban način moli za nova duhovna zvanja. Mons. Milovan je nadalje naglasio da posvećeni život mora mladima koji osjete poziv biti privlačan kako bi mu se što radosnije odazvali. Osobe posvećenog života se stoga moraju odlikovati blizinom svakome čovjeku, srdačnošću i jednostavnošću ali isto tako isticati se aurom sakralnosti koja će odavati njihovo posebno predanje Bogu. Osobe posvećenog života pozvane su davati ljudima posebno svjedočanstvo Božje prisutnosti u svijetu: kroz odgoj mladih, brigu za bolesne i najrazličitije crkvene službe. Pripadnici raznih redova pozvani su na vjernost karizmi svog reda, ali istovremeno i osluškivanje potreba ljudi kojima su poslani, kako bi im što više mogli pomoći, a sve to u znaku suradnje sa dijecezanskim biskupom koji je po svom poslanju znak jedinstva svih karizmi i službi u biskupiji koje trebaju zajednički djelovati za dobro ljudi. Prema riječima Svetog Benedikta, osobe posvećenog života su pozvane ništa ne pretpostaviti Božjoj ljubavi, a za to je potrebna vjernost molitvi, nauku Crkve, svojoj karizmi i, radi osobnog duhovnog razvoja, vjernost sakramentima euharistije i pomirenja. Mons. Milovan završio je homiliju riječima pape Benedikta XVI. kojima poziva redovnice i redovnike da njihov posvećeni život bude doprinos Crkvi tako što će stvaralački odgovoriti na izazove današnjeg vremena; pred uznapredovalim hedonizmom hrabro svjedočeći posvećenu čistoću, pred materijalizmom bezrezervno pomagati najpotrebitijima… Na kraju se gospodin Biskup okupljenim redovnicima i redovnicama zahvalio za njihov svekoliki doprinos kroz službu evanđelju, ljubav prema siromašnima i trpećima, za nastojanja u odgoju i kulturi, neprekidnu molitvu koja se uzdiže iz samostana te mnoge druge djelatnosti na slavu Bogu i dobrobit zajednice vjernika.

U Istri trenutno živi tek pedesetak redovnika i redovnica koji djeluju pretežno u raznim sektorima karitativnih i prosvjetnih djelatnosti. Začetnik organiziranog redovništva u Europi smatra se sveti Benedikt, koji je po uzoru na monaštvo, prisutno već mnogo ranije na istoku, sastavio pravilnik ili Regulu temeljem koje su kasnije pisana pravila za sve redove raličitih karizmi koji su nastajali kao odgovor na potrebe najugroženijih staleža u raznim povijesnim momentima.

Neka ovakvi susreti budu ovim doista izuzetnim ljudima prigoda da istinski dožive duhovnu dimenziju zajedničke obnove zavjeta te da temeljem toga svojim životom i svakodnevnim radom budu jasno svjedočanstvo Božje prisutnosti u svijetu, neka im osnažena vjera bude poticaj da po uzoru na samog Isusa Krista budu «spasenje i svjetlo svijeta», a uz Božju pomoć, možda i sjeme novih, toliko potrebnih duhovnih zvanja.

G.Krizman