Đakonsko ređenje vlč. Josipa Peteha
U nedjelju, 24. listopada, tijekom svečane župske mise bogoslov Josip Peteh primio je red đakonata u svojoj rodnoj župi, u župnoj crkvi Sv. Mihovila Arkanđela u Žminju. Osim obitelji, rodbine i prijatelja ređenika, župljani ove župe na ovom su se misnom slavlju okupili u izuzetno velikom broju što je najbolji pokazatelj izuzetnog značenja kojeg vjernici žminjštine pridaju ovakvim slavljima. Kao što je više puta naglašeno tijekom ove svečanosti, ova je župa zadnji put doživjela đakonsko ređenje 1996.g., kada je red đakonata primio preč. Mladen Matika, sada župnik u Pazinu i dekan pazinskog dekanata, a koji je ovom prigodom sudjelovao i koncelebrirao u misnom slavlju. Euharistiji i svečanosti ređenja koje je predslavio mons. Ivan Milovan, porečki i pulski ordinarij, koncelebrirali su: mons. Nikola Uravić, rektor riječkog Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II., mons. Božidar Mrakovčić, vicerektor Sjemeništa, vlč. Alejandro Castillo, duhovnik iste ustanove, mons. Vilim Grbac, pulski dekan, preč. Željko Zec, labinski dekan, župnik domaćin Jordan Rovis te drugi svećenici.
Josip Peteh rođen je u Puli 27. ožujka 1987. od oca Vinka i majke Magde, rođene Šestan, kao peto od osmero djece u obitelji Peteh. Osnovnu školu završio je u Žminju, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji gdje je 2005. g. i maturirao. Iste godine kao svećenički kandidat, bogoslov Porečke i Pulske biskupije, započeo je petogodišnji filozofsko –teološki studij na Teologiji u Rijeci. Priprema diplomski rad pri Katedri Svetog Pisma Novog zavjeta. Đakonski praktikum služiti će kao odgojitelj u Pazinskom kolegiju.
Prije dolaska svečane procesije koncelebranata iz župne kuće te početka misnog slavlja kratak uvod o redu đakonata i kandidatu izrekao je vlč. Castillo. Biskup je u svom uvodnom obraćanju rekao kako je to trenutak radosti i nade za kandidata, obitelj, župu, ali i za cijelu Crkvu koja se time pomlađuje i dobiva nove radnike. Na početku homilije predslavitelj je podsjetio kako je ova župa tek nešto više od mjesec dana prije ovog slavlja „radosti i nade“ slavila zajednički zlatomisnički jubilej tri zlatomisnika što je bio izraz „radosti i zahvale“ za ta tri plodna svećenička života. Žminj je u Istri nekada slovio za župu koja daje značajan broj svećenika, „pa iako su se mlade mise prorijedile, ipak, iako uz veće razmake, još ih ima“ rekao je biskup te podsjetio tko se sve ugradio u ovo duhovno zvanje: obitelj, župa, Kolegij, Bogoslovija, te mnogi znani i neznani koji su svoje molitve i žrtve posvetili ovome zvanju. Biskup se tu posebno spomenuo Josipove pokojne majke Magde. „Zvanje je nadasve dar neba Crkvi i Biskupiji; Crkva živi od rada zaređenih službenika, rekao je biskup, te izrazio zahvalnost i za svekoliko služenje vjernika laika u Crkvi. Spominjući se nedavno održanog stručnog skupa o mons. Boži Milanoviću citirao je njegove riječi glede izbora svećeničkog zvanja: „Tu ću moći najviše učiniti za narod.“ Biskup je u nastavku homilije pobliže protumačio povijest i temeljna obilježja đakonskog staleža, te objasnio simboliku gesta koje se čine tijekom samog obreda đakonskog ređenja: stavljanje ruku u biskupove ruke, naglasio je, izražava poštovanje i poslušnost, a poljubac mira znak je prihvaćanja obavljanja i teških službi s ljubavlju.
Na kraju misnog slavlja čestitku novozaređenom đakonu izrekao je župnik domaćin te jedna mlada župljanka, a u ime župe darovano mu je i đakonovo liturgijsko ruho: alba, štola i roketa. Župni zbor mladih je na kraju slavljeniku u čast otpjevao pjesmu „Učitelju gdje stanuješ?“ , a misno slavlje glazbom je uzveličao žminjski župni zbor Sv. Mihovila. (G.K.)