Đakonsko ređenje u pulskoj katedrali

Misa đakonskog ređenja u pulskoj je katedrali održana u subotu, 18. studenog. Tobija Matijević i Vid Grdadolnik, bogoslovi iz Biskupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater”, primili su red đakonata po rukama porečkog i pulskog ordinarija mons. Ivana Štironje. Uz biskupa su koncelebrirali rektor pulskog sjemeništa preč. Alejandro Castillo, koordinator neokatekumenskog puta u Hrvatskoj i okolnim zemljama vlč. Piergiorgio De Angelis te šezdesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija.

Biskup je na početku homilije podsjetio na razlog ustanovljenja reda đakonata, „U Djelima apostolskim čitamo (6,1-7) o izboru sedmorice poslužitelja, muževa na dobru glasu koji bi posluživali i tako omogućili apostolima da se posvete propovijedanju.“

„Đakonska služba je pomoć biskupu i svećenicima u službi riječi, oltara i ljubavi“, pojasnio je nadalje biskup temeljna obilježja uloge đakona „U Rimskom pontifikalu – obredniku za ređenje đakona čitamo: „Kao poslužnici oltara navješćivat će evanđelje, pripremati žrtvu i vjernicima dijeliti Gospodnje tijelo i krv. Uz to će im po odredbi biskupovoj, biti dužnost da potiču na dobro i one koji ne vjeruju i one koji vjeruju, da ih hrane svetim naukom, da predsjedaju molitvenim skupovima, da krste, vjenčavaju i blagoslivljaju mladence, da nose popudbinu umirućima i predvode pogrebne obrede. Kad im polaganjem ruku, kako nam je od apostola predano, posvetimo i tješnje povežemo s oltarom, oni će u ime biskupa ili župnika vršiti službu ljubavi“. Beženstvo koje ovim ređenjem slobodno prihvaćate poseban je znak služenja Kristu i braći i sestrama u potpunoj evanđeoskoj ljubavi nepodijeljena srca.“

Mons. Štironja je u nastavku, obraćajući se ređenicima, pojasnio sadržaj i simboliku obreda ređenja. „Nakon što izreknete svoju nakanu da slobodno prihvaćate službu u Crkvi, slijedi obećanje da ćete svoju đakonsku službu vršiti s poniznom ljubavlju na korist sviju – ne onako kako ste od pojedinaca čuli i vidjeli nego onako kako Crkva traži. Potom će uslijediti obećanje da ćete otajstvo vjere čuvati u čistoj savjesti i tu vjeru riječju i djelom propovijedati po evanđelju i crkvenoj predaji – ne po manirima nekih samozvanih učitelja, koji se javljaju u svijetu, nego po predaji apostola i predaji Kristove Crkve. Zato je potrebno neprestano preispitivanje i usklađivanje s Kristom, trajno „logiranje“ na njegovu mrežu i spajanje na njegov božanski internet. Neka izvor vaše snage, vaš UPS ili akumulator bude Isus, čija snaga ne prestaje. Naše su molbe danas upravljene upravo njemu, Isusu Kristu, da vas, posredstvom Duha Svetoga napaja potrebnom snagom kako biste uspjeli izvršiti svoja obećanja koje ćete dati za koji trenutak.“

„Ta su obećanja sažeta u znakovito pružanje Evanđelistara kojeg ćete primiti iz ruku biskupa uz riječi: ‘Primi Kristovo Evanđelje kojemu si postao glasnik. Pazi da što čitaš vjeruješ, što vjeruješ učiš, a što druge učiš to i živiš’. Ovo je opis, definicija i smisao sva tri stupnja svetoga reda, toga sakramenta poslanja: pomno čitati, čvrsto vjerovati i u poniznosti živjeti. Ove riječi stavite u dubinu svoga srca i o njima svakoga dana razmišljajte. Neka vam te riječi budu tema svakodnevnog ispita savjesti i svakodnevna molitvena nakana.“

Razlamajući Riječ iz Evanđelja po Ivanu, (Iv 15, 9-17), biskup je ukazao na “ tri dara koji dobivaju oni koji nasljeduju Isusa, što su ujedno i poticaj na nasljedovanje.“   

„Na prvom mjestu je radost – koju svi traže i svi žele”, rekao je propovjednik te je pojasnio, “Radost o kojoj govori Isus odraz je srca koje se opredjeljuje za dobro, koje misli, čini i širi plodove dobrote a to je ponajprije mir i praštanje, ne samo riječima nego i djelima. Kršćanin je radostan i sretan čovjek jer poznaje Krista, i posebna mu je čast i radost, kao i potreba objaviti cijelom svijetu da ga pozna, da je s njim u trajnoj komunikaciji.”

“Uz radost stoji ljubav, koju je samo Isus savršeno živio i to na križu potvrdio, darujući život za sve nas“, nastavio je mons. Štironja. „Prvotna zadaća svakoga čovjeka, a napose nas kršćana jest ljubav. „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“. Savršena ljubav može biti samo ljubav identična Isusovoj, bezuvjetno darivanje života. Promatrajući nemire i ratove koji se vode na raznim stranama svijeta moglo bi se reći da čovjek nije razumio ovu zadaću niti Kristov poziv ljubavi. Suprotno tomu, čovjek nošen osobnim interesom i egoizmom širi netrpeljivost, pa i mržnju.“

„Očito da ljudi nisu ozbiljno shvatili Isusa iz Nazareta koji se iz ljubavi predao u smrt za spasenje sviju. Ljudi nisu razumjeli Njegov primjer potpune darovanosti opisane u riječima: ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje’. Danas se, dragi kandidati za ređenje, pridružujete, nadam se svim žarom srca i duše, u povorku radosnih navjestitelja i poslužitelja raspete ljubavi“, rekao je biskup Ivan obraćajući se ređenicima.

„Zasigurno nije lako biti optimist u svijetu tolikoga pesimizma i negativnosti; nije lako širiti radost u svijetu tolike tame; nije lako živjeti ljubav u svijetu tolikog nemira i mržnje; nije lako širiti prijateljstvo u svijetu tolika neprijateljstva; nije lako plivati protiv struje“, nastavio je propovjednik. „To može samo Bog. To je istina. To je ne moguće bez Boga i Božje pomoći, ali s Bogom je sve moguće. Da je to tako svjedoče apostoli, brojni mučenici, sveci, blaženici, muževi i žene „na dobru glasu“. To svjedoči bl. Miroslav Bulešić, bl. Alojzije Stepinac, bl. Francesco Bonifacio i toliki drugi koji su dali izvrsno svjedočanstvo kršćanskog života. Siguran sam da ima takvih i u ovom gradu, u našoj Istri, ima takvih među nama.“

Biskup Ivan je zaključio homiliju obraćajući se ređenicima, „Ne sumnjam, dragi Tobija i Vide, da ćete u Isusu i u svima onima koji su životom svjedočili Evanđelje naći svoje uzore i zagovornike koji će vam pomoći još bolje upoznati Boga i njegovu ljubav prema čovjeku; da ćete potaknuti njihovim svjedočanstvima života biti istinski glasnici ljubavi koju je sv. Pavao tako svečano opisao u hvalospjevu ljubavi (1 Kor 12,31 – 13,13). Neka cijeli vaš život kao i život onih kojima vas Crkva šalje bude hvalospjev pretočen u djela evanđeoske ljubavi. Ono što je Pavao tako svečano izrekao i potvrdio životom neka bude vaš osobni uradak s kojim ćete doći pred lice Božje, neka bude živo evanđelje koje će bez poteškoća moći iščitavati čak i oni koji ne znaju ni čitati ni pisati.“

Trodnevna duhovna priprava

Ređenju je prethodila trodnevna duhovna priprava, od srijede, 15., do petka, 17. studenog. Prvoga dana trodnevnice misu je predvodio kanonik pulskog Stolnog kaptola sv. Tome ap. preč. Ante Žufić, a svjedočanstvo svojega zvanja izrekao je budući đakon Tobija Matijević. Drugoga dana trodnevnice misu je predvodio vlč. Joel Catary, župnik pulske župe Krista Spasitelja, koji je u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina primio red đakonata pred 25 godina, i on je u homiliji iznio svoje iskustvo poziva na svećeništvo. Trećega dana trodnevnice misu će predvoditi vlč. Zoran Cetinić, župni vikar u više župa središnje Istre, a svjedočanstvo će izreći budući đakon Vid Grdadolnik. Nakon mise uslijedit će klanjanje koje će animirati bogoslovi iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater”.

O ređenicima

Vid Grdadolnik rođen je 19. kolovoza 1991. u Postojni (Slovenija), kao drugo od četvero djece Marjana Grdadolnika i Mojce rod. Mivšek gdje je odgojen u kršćanskom duhu. Vid je primio krštenje 27. listopada 1991. u župi Dolnji Logatec (Slovenija), a sakrament potvrde 30. travnja 2006. u istoj župi. Po završetku srednje škole Vid je upisao fakultet industrijskog dizajna u Ljubljani. Početkom 2014. godine, dok je boravio u Portugalu u sklopu studijskog programa, doživljava egzistencijalnu krizu koja ga tjera preispitivanju smisla života te osobnog odnosa s Bogom. Po povratku u Sloveniju upoznaje Neokatekumenski put, te osjeća poziv za prezbiterat. Na poticaj mjesnog župnika i katehista boravi jedno vrijeme u sjemeništu u Puli, gdje se konačno odlučuje za svećenički poziv. Na konvivenciji formiranja sjemeništa ,,Redemptoris Mater” 2015. godine, Božjom providnošću, biva dodijeljen Biskupijskom Misijskom Sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi u Puli. Za vrijeme boravka u sjemeništu vanredno nastavlja studij industrijskog dizajna koji je uspješno i završio 2019. godine. Vrijeme itinerancije, odnosno, pastoralne prakse, proveo je u Češkoj i Slovačkoj (godinu dana) kao dio ekipe odgovorne za Neokatekumenski put u tim državama. Ostale dvije godine itinerancije proveo je u župi u Nišu te potom u Nikšiću.

Tobija Matijević rođen je 22. srpnja 1996. u Splitu, od oca Nevena i majke Rine rod. Stipica. Tobija je bio kršten 30. ožujka 1997. u Župi sv. Petra apostola u Splitu, a sakrament potvrde primio je 5. svibnja 2013. u župi Gospe od Milosrđa u Splitu. Četvrto je od osmero braće i sestara. Tobija, na poticaj roditelja, sluša kateheze Neokatekumenskog puta 2009. godine, te za vrijeme hodočašća s mladima njegove župe osjeća poziv za prezbiterat. Biva upućen u centar za zvanja Neokatekumenskog centra u Splitu gdje kroz četiri godina adolescencije, učvršćuje svoj poziv, te se po završetku Klasične gimnazije i Državne mature definitvno odlučuje za svećenički poziv. Na konvivenciji formiranja sjemeništa ,,Redemptoris Mater” 2015. godine, Božjom providnošću, biva dodjeljen Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi u Puli. Vrijeme itinerancije proveo je u Srbiji kao član ekipe odgovorne za Neokatekumenski put te je također boravio u župi u Nišu.

G. Krizman