Cvjetnica u Puli

Proslava Cvjetnice u Puli započela je blagoslovom maslinovim i palminih grana koji je na Forumu predvodio porečko i pulski biskup Dražen Kutleša. Potom su se vjernici u procesiji uputili u katedralu Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje je biskup Kutleša u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Rikardom Lekajem i prefektom za studij sjemeništa Redemptoris Mater don Stefanom Cataldijem i đakonima Dejvisom Martinovićem i Maurom Boccadorom predvodio euharistijsko slavlje.

Nakon otpjevane Muke po Mateju, u homiliji biskup Kutleša je ukazao na mnoge koji su se našli u ovom tragičnom događaju Isusove muke, te su bili stavljeni pred izbor da biraju između dobra i zla. „Vidimo i one najbliže Isusove suradnike, njegove učenike kako ga izdaju i zataje, kao i velike svećenike koji sve čine kako bi zadržali svoj položaj. Ali isto tako vidimo jednu tragičnu figuru, tj. Poncija Pilata koji čini sve protiv svoje savjesti da bi postao i da bi se dodvorio drugim ljudima“. Posvijestio, je, kako je Pilat, rimski upravitelj, ugledan i glavni u cijeloj Judeji, čovjek je koji je po Svetom pismu razapeo Isusa Krista, jer bez njega se ništa nije moglo dogoditi. On je bio vrlo impresioniran Isusom Kristom, u Njemu je vidio veliku osobu, ali isto tako nije ozbiljno shvatio tko je Isus Krist.

I mi se u svome životu možemo zapitati koliko ozbiljno shvaćamo Isusa Krista kao vjernici koji vjerujemo u Njega, ali isto tako želimo raditi i činiti po svome, onako kako nama odgovara. Vidimo da je Poncije Pilat htio po svaku cijenu osloboditi Isusa Krista i učiniti sve kako bi on izašao i bio slobodan. Ali nije to učinio. Imao je veliku priliku da postane velika povijesna osoba koja je činila i radila po pravu, jer upravo po tome jesu Rimljani poznati, da su radili stvari po pravu i sve su provodili kako bi trebalo biti i da se ispuni pravo i pravednost. No, u ovome slučaju nije bilo to, već je napravljena jedna velika povijesna nepravna, upozorio je propovjednik, te dodao „možemo reći: pravo je ono što je pravedno, ali nije pravedno ono što je pravo“.

Možda to na prvi pogled zvuči kao jedan silogizam, ali u današnje vrijeme možemo se zapitati koliko naši zakoni jesu pravedni, ili možda čak rade protiv čovjeka da bi se ostvarilo ono što je nekome u interesu, da bi se svidjeli narodu, naglasio je biskup, te podsjetio kako se Pilat želio svidjeti narodu i zanemario je istinu i pravdu. No, „u istini i pravdi nema demokracije. Istina je istina i ona može biti samo takva i nikakva drugačija“.

Nadalje, je ukazujući na Isusovu šutnju pred Pilatom, koji potom odlazi i pere ruke, te tako želi reći „ja s tim čovjekom nemam ništa, ja sam čist od njega i želim biti oslobođen od te krivlje“ naglasio kako je Pilat tako postao glavni krivac onoga što je slijedilo.

Koliko puta i mi u svom životu imamo priliku učiniti dobro, ali radi drugih ljudi koji nas gledaju, kojima se želimo svidjeti činimo sasvim suprotno. No, mi smo danas pozvani da vidimo dobro, i da činimo dobro.

Isus na Pilatovo pitanje „što je istina“ odgovara da se On rodio i došao da posvjedoči istinu. Dakle, u ovome dijalogu Isusa s Pilatom temeljno pitanje je bilo: što je istina.

No, Isus je zašutio jer je vidio kako je to pitanje postavljeno. Jedan teolog reče: Pilat je postavio krivo pitanje: upitao je „što je istina“, a trebao je upitati „tko je istina“. Naime, mi uvijek gledamo na stvorene stvari, ali ne gledamo na Stvoritelja, a Stvoritelj je Onaj koji je bitan. Tako dolazimo do one vječne istine, ne do parcijalne koja se kroz povijest mijenja ovisno o različitim sistemima koji su prolazili ovom zemljom.

Možemo se zapitati što nam je onda činiti? Trebamo upoznati tu istinu, trebamo upoznati Isusa Krista kao osobu i svjedočiti za Njega. Treba upoznati Njega osobno, jer On je osoba, Bog koji je Put, Istina i Život. Ako budemo tako činili onda ćemo ovaj Veliki tjedan proživjeti možda i osobno, jer svatko od nas u svome životu ima različitih problema, različitih sljepoća, kako osobnih tako i društvenih. Zato trebamo tražiti od Isusa Krista da nam skine osobnu sljepoću oholosti, zavisti, mržnje, prvo u obitelji, onda na radnom mjestu i svim onim drugim poslovima koje činimo. Ali isto tako da nam Isus Krist skine društvenu sljepoću, kada zastupamo kulturu smrti, kada činimo sve protiv života, a ne želimo se probuditi i vidjeti što je istina. Molimo Boga da budemo vizionari i da nam da vizionare koji će nas voditi i znati  upraviti naše putove u vječnost, a to je i zadnji cilj da ne izgubimo ideal i usmjerenje zašto smo stvoreni, rekao je na kraju homilije biskup Kutleša.

Pjevanje u procesiji od Foruma do katedrale animirali su članovi Neokatekumenskog puta, a pjevanje tijekom mise Katedralni zbor i Akademski mješoviti zbor Muzičke akademije u Puli sa solisticom Anom Mikac. Zborovima je ravnao doc. art. Domenico Briški, a na orguljama je bila Elena Roce.