Pepelnica u Poreču

Na Pepelnicu, u srijedu, 26. veljače 2020., porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša svečano misno slavlje s obredom pepeljenja predvodio je tradicionalno u porečkoj katedrali.

Porečki dekan i župnik preč. Milan Zgrablić je na početku mise izrekao kratke upute o privremenim mjerama predostrožnosti sanitarne naravi zbog aktualnih okolnosti: vjernici su pozvani pri ulasku u crkvu učiniti znak križa bez blagoslovljene vode koja je za sada maknuta iz škropionice, privremeno se izostavlja rukovanje pri znaku pružanja Kristova mira i pričest se daje na ruku. 

Biskup je na početku homilije istaknuo da Pepelnicom započinjemo jedno intenzivno vrijeme koje trebamo živjeti drugačije nego do sada. Evanđelje nam stoga stavlja nekoliko stvari na srce a pepeljanjem je to istaknuto i izvanjskim znakom. Isus nam govori tri bitne stvari koje trebamo činiti kroz ovu korizmu, rekao je mons. Kutleša.

Trebamo činiti djela milosrđa, ali tako da drugi ne znaju da to činimo, da se sa svojim djelima ne hvalimo i da to ne pokazujemo drugima. Djela milosrđa nisu samo dati nekome nešto materijalno nego nadasve pomoći čovjeku u njegovoj potrebi. Možda mi danas nismo u materijalnoj oskudici, daleko je više potrebno znati svoga bližnjega, svoga ukućana poslušati, utješiti i dati nade. Nekada je daleko jednostavnije nekome nešto dati nego biti iz dana u dan uz tu osobu. Isus nas poziva da činimo djela milosrđa, na svakome je od nas da odluči na koji ćemo način to učiniti, naglasio je biskup.

Isus nam govori da se trebamo intenzivnije moliti, no ne kao licemjeri koji će pokazivati i biti  namrgođeni jer mole, drže se posebnima kao da samo oni mole a drugi to ne čine, rekao je biskup. Trebamo se povući da nas ljudi ne vide, trebamo moliti i tražiti od Gospodina oproštenje za svoje grijehe. Pozvani smo nadalje zahvaliti Bogu za sve ono što u životu imamo, što nam je Bog u životu dao. Kada molimo za naše potrebe u životu uvijek smo nadasve pozvani moliti „Bože neka bude volja tvoja“. Tako i roditelji ponekad ne daju djeci nešto što žele, jer su razboritiji i znaju što je potrebno njihovoj djeci. Mi ponekad molimo za nešto, ali tijekom vremena vidimo da su te stvari za nas bile pogubne. Zato kada molimo prihvaćajmo i tražimo Božju, a ne svoju volju, to je poziv koji Isus stavlja pred nas.

Na početku korizme dobro je podsjetiti se i na post, koji se preporučuje onima koji ga mogu obdržavati. Dobro je odreći se onoga što nam je vrijedno i važno i izvršiti neku prikladnu pokoru. Ljudi se danas često odriču hrane da bi mogli imati bolje tijelo i ljepši izgled, ali kada trebamo činiti neku pokoru i činiti nešto kao žrtvu koju ćemo prikazati Bogu onda nam je možda teško. Zato je svatko pozvan na svoj način učiniti neku pokoru. Svaki čovjek najbolje zna, sukladno svojim godinama i zdravlju, što može učiniti.

Nakon propovijedi svi ćemo pristupiti blagoslovu i pepeljanju, nastavio je biskup. Simbolika toga čina i samoga pepela je višestruka. Taj nas pepeo poziva na poniznost. Trebamo biti ljudi koji znaju biti ponizni i otkloniti se od oholosti. Pepeo nam u misli doziva i razmišljanje o smrti. Mi dok živimo mislimo da smo moćni, ali trebamo biti svjesni da smo pepeo i da ćemo se u pepeo vratiti. Ova korizma i ova pepelnica nas pozivaju da shvatimo da naš život ima kraj i da ćemo otići s ovoga svijeta, da ćemo umrijeti  i da će  naše tijelo, za koje se toliko brinemo, postati pepeo. Jedino što vrijedi je duh, i stoga nas ovaj pepeo i ova pepelnica pozivaju da živimo mudro u životu, kao razboriti vjernici, dajući svome tijelu onu brigu koja je potrebna, ali imajući uvijek na pameti spasenje svoje duše. Taj pepeo na s poziva da razmišljamo o tome kada odemo s ovoga svijeta pred Gospodina – što ćemo pokazati da smo učinili, Gospodin nas neće pitati koliko smo se brinuli za tijelo nego što smo činili dobroga na ovome svijetu. Ovaj pepeo nas poziva da razmišljamo o sakramentu pokore, ispovijedi. Mi ljudi živimo u ovome svijetu gdje su različite napasti i gdje činimo različite grijehe, zato nas Gospodin poziva da se ispovjedimo, da priznamo svoje grijehe, da promijenimo svoj život, da postanemo bolji ljudi i da krenemo iz početka. Stoga ova korizma jest jedna novi početak, promjena našega razmišljanja i pokazivanje sve veće vjere u onaj drugi svijet koji nas čeka nakon ovoga materijalnoga. To je poziv da ne budemo licemjeri nego da se okrenemo realnosti života kojega živimo. Možda nekada izgleda surov, ali je to naš život koji ima i lijepih stvari. Treba ga živjeti ozbiljno, ne živjeti samo u uživanju i onda se na kraju života pitati zašto nismo učinili više za spasenje svoje duše.

Neka nam ova korizma bude plodonosna, da se svatko okrene svojoj nutrini, da učini što najbolje može za svoju dušu i za svoje bližnje. Ako tako budemo živjeli – spasit ćemo se, zaključio je mons. Kutleša.

Misno slavlje glazbeno je uzveličao je katedralni župni zbor.

(Txt: G. Krizman, Foto: M. Martinčević)