Buje proslavile sv. Servula

U nedjelju, 26. svibnja 2018., na VI. Vazmenu nedjelju, Grad Buje i tamošnja župa proslavili su svog nebeskog zaštitnika, sv. Servula.

Nakon različitih liturgijskih i duhovnih sadržaja održanih u trodnevnoj pripravi, na sam blagdan svečanost je započela svečanim kretanjem procesije s kipom sv. Servula iz crkve Mater Misericordiae.

Uz zvuke limene glazbe, vjernici svih uzrasta obučeni u povijesne odore bratovština nosili su kip sv. Servula, antikne kandelabre te zastave bratovština koje su kroz povijest djelovale u tom gradiću sjeverozapadne Istre. Na trgu ispred crkve, predvoditelj misnog slavlja, vlč. Luka Pranjić, župnik u Novigradu, izrekao je i udijelio blagoslov grada i polja. Procesija je potom nastavila uzbrdo, put župne crkve sv. Servula. U toj velebnoj kasnobaroknoj crkvi misi je nazočilo veliko mnoštvo vjernika iz Bujštine i obližnjih župa. U ime gradskih vlasti sudjelovao je gradonačelnik Buja Fabrizio Vižintin, predsjednik gradskog vijeća Rino Duniš i drugi predstavnici lokalnih vlasti. Uz vlč. Pranjića koncelebrirali su: sadašnji župnik vlč. Vladimir Brizić te donedavni župnik vlč. Mladen Juvenal Milohanić.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji istaknuo Zapovijed ljubavi, koju nam je ostavio Isus Krist, „Ljubite jedni druge kako sam ja ljubio vas“. To je jedini zakon kojeg kršćanin treba poznavati, naglasio je. Veličina naše ljubavi prema Isusu može se izmjeriti upravo po tome kako čuvamo njegovu Riječ. On nam je na križu pokazao kako nas ljubi, tako i mi moramo ljubiti jedni druge. Potrebno je znati uzvratiti ljubav, kao Ivan koji Isusu naslanja glavu na prsa na posljednjoj večeri, no još je važnije, ako želimo živjeti kršćanski, znati ljubiti i kada ljubav nije uzvraćena, pa sve do uzvišenog primjera kojeg nam je Isusu ostavio, ljubavi prema neprijateljima, prema onima koji nas mrze, istaknuo je vlč. Pranjić. Kršćanin koji ljubi postaje sakrament, u njemu se nastanjuje Krist. To je dobro znao i sv. Servul te je stoga izašao iz špilje gdje se je bio povukao u meditaciju i otišao u svijet gonjen ljubavlju, morao je navijestiti drugima ljubav kojom je osjećao da je ljubljen. To nas uči pravom kršćanskom životu, prvo se povukao u fazu duhovne osame i intimnog upoznavanja Boga, jer je to neophodno kako bi bili potom sposobni naviještati Božju Ljubav. Vremenu djelovanja uvijek treba prethoditi vrijeme sabranosti, jer bez duhovnog sjedinjenja s Bogom djelovanje se, temeljeno na ljudskim snagama, brzo iscrpi, postaje puki aktivizam, a nerijetko dovozi i do ciničnog stava, rekao je propovjednik. Istaknuo je primjere sv. Majke Tereze koja je 8 sati dnevno provodila u molitvi, i sv. Franje Asiškog koji je devet mejseci na godinu provodio u špilji La Verna.

Neka nam Bog da snage da se po našem svjedočenju, temeljenom na iskustvenom odnosu s Bogom, mnoge duše vrate Bogu, zaključio je propovjednik.

Župnik, vlč. Brizić je prije završnog blagoslova zahvalio svima koji su se okupili, a napose je izrazio zahvalnost gradskom poglavarstvu, na pomoći pri organizaciji svih momenata ovogodišnje proslave sv. Servula. Misa je, kako je to uobičajeno, bila dvojezična, te su se izmjenjivali dijelovi na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Misa je završena blagoslovom s relikvijama sv. Servula a nakon toga je uslijedio ofer.

Od četvrtka, 23. do subote, 25. svibnja, svake večeri s početkom u 19 sati, u crkvi Majke Božje od Milosrđa blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava s raznovrsnim sadržajima. Prve večeri, u četvrtak, 23. svibnja, misu i blagoslov bolesnika predvodio je vlč. Geremia Massa, župnik u Hreljićima i Filipani. Druge večeri, u petak, 24. svibnja, misu i predavanje „Predstavljanje Torinskog platna“ održao je vlč. Antun Nižetić, župnik u Premanturi i Pomeru. U subotu, 25. svibnja, misu i klanjanje pred Presvetim predvodit će vlč. Joel Cattary, župnik u Kanfanaru i Balama. Svake večeri program je animirala Udruga „Otvoreno srce“.

Sveti Servul (Trst, oko 270 – Trst, 28. V. 284), osim što je zaštitnik Buja, suzaštitnik je grada Trsta zajedno sa Sv. Justom. Rođen je u kršćanskoj obitelji. Još kao mladić napustio je grad da bi se povukao u pećinu na Krasu iznad Trsta. Tamo je u samoći i molitvi proveo godinu i devet mjeseci. Vratio se u Trst gdje je počeo činiti čuda: izliječio je opsjednutog, ozdravio mladića od jakih vrućica te arhitekta koji se bio ozlijedio padom sa skele. Istovremeno preobraćivao je mnoge žitelje na kršćanstvo što nije odgovaralo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi. Osuđen je i mučen. Obzirom da ga mučenja nisu slomila, naposljetku je izveden izvan gradskih zidina i ubijen mačem. Iste se noći majka Klemencija pobrinula za dostojanstveni ukop. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali sv. Justa u Trstu.