Božić u porečkoj prvostolnici

Porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša misu svetkovine Rođenja Gospodinovog predvodio je u porečkoj prvostolnici, Eufrazijevoj bazilici uz koncelebraciju katedralnog župnika preč. Milana Zgrablića, kancelara biskupije preč. Sergija Jelenića te dva kapelana prvostolne župe.  

I mi danas živimo u nekim paradoksima kao što su i tada živjeli ljudi koji su čekali Spasitelja, Mesiju, ali kada je došao nisu ga prepoznali i nisu ga htjeli primiti u svoju kuću, rekao je biskup na početku homilije. Mi ga danas ne želimo primiti u svoje srce. Mi danas u toplim domovima slavimo rođendan jednoga beskućnika, Isusa Krista. To su pitanja po kojima se možemo zapitati jesmo li mi drugačiji od tih ljudi koji su živjeli u Isusovo vrijeme.

Glavne poruke Božića mons. Kutleša je prikazao stavivši naglasak na pojam traženja Boga, traženje istinskog smisla vlastitog života upravo kroz osobni susret sa malenim djetetom Isusom, a ukazao je na to kroz putovanje tri kralja. Od različitih osoba koje se pojavljuju u opisu Isusova rođenja mi se naravno lakše identificiramo sa onima pozitivnima, sa mudracima koji su došli iz daleka. Oni su, istražujući, shvatili da se treba roditi novi kralj, i slijedili su tu svoju zvijezdu, svoju ideju, tražili su taj smisao, znali su da čovjek mora živjeti za nešto više od materijalnog koje je prolazno, i znali su da čovjek kad-tad mora opravdati razloge svoga bivstvovanja. Oni su, vođeni tom idejom, krenuli na dalek put slijedeći zvijezdu. Osjećali su da trebaju krenuti, da trebaju naći svoj smisao. I danas ima ljudi koji slijede neku svoju ideju, a vrlo često tek nakon njihova života shvatimo da su bili veliki i da su činili velike stvari. Upravo poput roditelja koji upozoravaju svoju djecu na nešto loše i opasno, no djeca to često shvate tek mnogo kasnije. Mudraci u svojoj potrazi dolaze do Jeruzalema i ondje traže, ne ustručavaju se, da im se protumači gdje bi se trebao roditi Kralj. Čude se kako ti ljudi, pismoznanci u Jeruzalemu ne žele pronaći toga Isusa Krista.

Osobni susret sa Isusom mijenja kraljeve, kao što i danas susret sa malim Bogom, malim djetetom koje svatko može razumjeti, mijenja svakoga čovjeka. Oni traže Spasitelja i nalaze ga u malome čovjeku. Možda su očekivali da će taj Spasitelj biti u velikim dvorima, no jednostavno prihvaćaju činjenicu i žele taj susret. Obradovali su se radošću veoma velikom jer su našli to predragocjeno blago koje su tražili. A jesmo li mi u svome životu našli to blago, možemo se i mi zapitati, napomenuo je propovjednik. Ili nam Božić služi samo za izmjenu darova i vanjsko slavlje, no ne usudimo se proniknuti dublje u sebe, da ne bi vidjeli da smo promašili cilj svoga života.   

Vrhunac njihovog susreta sa novorođenim Isusom je klanjanje pred Bogom i najzad darivanje, nadasve darivanje sebe, naglasio je mons. Kutleša. I mi smo danas pozvani da svojoj braći darujemo sebe i ono što imamo, što nam je Bog dao. Isus se susreće u darivanju.

No danas je upravo nedostatak tog darivanja sebe drugima, zbog općeprisutnog egoizma i egocentrizma, uzrok svih kriza, upravo je to ishodište grijeha. Svi žele imati više, pod svaku cijenu, ne gleda se treba li drugome pomoći i učiniti mu da mu u životu bude bolje. Mons. Kutleša je naglasio i licemjerje današnjeg društva, govorimo kako je lakše darivati nego primati, ali činimo sasvim suprotno.

Isus pred Pilatom biva pitan što je istina? Svaki od nas treba u svome srcu odgovoriti što je Istina za mene, tko je Isus Krist, jesam li ga susreo? I jesi li ga ti svojim ponašanjem otjerao iz svoga mjesta, iz svoga srca, postavio je pitanje biskup.

Božić je poticaj da svatko od nas ispita svoju savjest, tko sam, što sam i kamo idem te koji je smisao moga života, kao čovjeka, kao vjernika, sa svim svojim ulogama u društvu. Ako se budemo ponašali i činili kao što je činilo to malo dijete, svima će biti bolje i svi ćemo u životu živjeti bolje. Isus Krist je izbor, no onako kako čovjek u životu izabere tako će mu biti. Molimo Isusa da nam da snage da možemo biti pravi vjernici, i ako padnemo da se znamo dignuti i krenuti iz početka, da nam život ima smisla te nas odvede do Vječnosti sa Gospodinom.

Misno slavlje pjevanjem je uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem Marija Eterovića. (G. Krizman)