Blago siromasima duhom!
Komentar nedjeljnog Evanđelja četvrte nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Dalibor Pilekić.
(Mt 5,1-12a)
„U ono vrijeme:
Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru.
I kad sjede, pristupe mu učenici.
On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi!
Blago milosrdnima:
oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem:
oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima:
oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde
i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite:
velika je plaća vaša na nebesima!«
Nakon što je Ivan Krstitelj završio u zatvoru, Isus napušta svoj Nazaret i nastanjuje se u Kafarnaumu u Galileji. Počinje svoje javno djelovanje i izabire svoje prve učenike. Strogi centar njegovog propovijedanja u „Galileji poganskoj“ je poziv na obraćenje jer se približilo Kraljevstvo Božje. Taj poziv bit će dio svega što će Isus poučavati.
Današnje evanđelje odgovara na pitanje „što nam je činiti nakon obraćenja“ ili „kako pravilno živjeti“?! Ivan Krstitelj dao je ljudima prilično jasne smjernice kako živjeti nakon krštenja. Jednako tako i Isus daje savršeno jasne smjernice za život svih svojih sljedbenika – sadržane u ovih sedam blaženstava.
Na prvi pogled sva se ova blaženstva čine čudna i teško prihvatljiva. Pred dvije tisuće godina nešto od toga je možda i moglo proći, ali danas se suvremenom čovjeku ova blaženstva mogu lako činiti kao potpuni promašaj. Nisu li blaženi bogataši, snažni, oholi, moćni, pametni, razbijači, bludnici, karijeristi, ambiciozni, alfa mužjaci, makijavelisti i tome slični članovi društva? Oni mogu postići skoro sve što žele, a Bog ih – čini se – ničim ne kažnjava premda Ga oni ne poštuju ili ga očito preziru, psuju i odbacuju. Takvi danas posjeduju najveći dio svjetskog bogatstva, takvi danas uživaju u svemu što ovaj svijet može ponuditi – u svim čarima koje ljudske strasti mogu poželjeti. Zar nisu oni uistinu blaženi? Može li se reći da Isusova blaženstva i danas zaista vrijede?
Što čini bitnu razliku između Isusovih blaženstava i onoga što suvremeni čovjek naziva blaženstvima? Razliku čini činjenica za koje Kraljevstvo živimo. Isus objavljuje blizinu Božjeg kraljevstva. U tom smislu vrijede i blaženstva koje ljude uvlače u zajedništvo Božje ljubavi. U suprotnosti od Božjeg Kraljevstva stoji obličje ovog smrtnog svijeta koje prolazi. Čini se da je suvremeni čovjek skloniji tom prolaznom svijetu nego onom Božjem koje nema kraja.
Neovisno o stremljenju suvremenog čovjeka nama kršćanima blaženstva jesu i ostaju glavne smjernice u oblikovanju svog vjerničkog života. Ako želimo biti sigurni što Bog od nas želi onda je dovoljno čitati blaženstva i promišljati na što nas ona pozivaju. Siromaštvo duhom poziva nas na altruizam, biti žalostan na angažiranu empatiju, biti gladan i žedan pravednosti na opraštanje i milosrđe, krotkost i čistoća na ustrajnu zaljubljenost u Božje vrijednosti, progonstvo zbog pravednosti na trajno i javno svjedočenje svoga saveza s Bogom. Ništa od ovoga čovjek ne može ostvariti svojom snagom, nego isključivo uz Božju pomoć. Zbog toga kršćani koji nastoje živjeti blaženstva moraju stalno biti čvrsto povezani s Kristom trgajući za Božjom voljom u svome životu.
Danas završava molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Obraćenje i život u logici blaženstava mogu biti temelj oko kojeg se svi kršćani mogu bez problema okupljati!