Blagdan sv. Leopolda proslavljen u Puli

Jedina relikvija sv. Leopolda Bogdana Mandića na području Porečke i Pulske biskupije izložena je u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Puli. Ondje je blagdan sv. Leopolda, u petak, 12. svibnja 2023.,  proslavljen svečanim misnim slavljem pod predsjedanjem župnika te župe fra Diega Deklića.

Prije mise župnik je pred relikvijom i svečevom slikom predvodio Pobožnost sv. Leopoldu, molitve i litanije.

Uvodeći u misu, predvoditelj slavlja je naglasio kako nam Gospodin daje snagu za život napose u svetoj euharistiji. „I sv. Leopold je živio od svete euharistije i to ne samo pobožnošću Isusu u Presvetom sakramentu, već i pravom duhovnošću koja proizlazi iz svete euharistije, a to je da živimo euharistijski: kao što se Isus u euharistiji nama potpuno predao, da tako i mi svetom euharistijom svakim danom sve više i više učimo o toj sebedarnoj ljubavi, te se predajemo jedni za druge“.

U homiliji je propovjednik ukazao na riječi iz Poslanice sv. Ivana, ap. „Boga nitko nikada ne vidje“, te naglasio, kako je jasno da se Boga ne može gledati očima, jer Bog Otac jest Duh, nema tijelo. No, nadalje u istom odlomku nam sv. Ivan poručuje „Bog je ljubav“.

„U liku sv. Leopolda vidimo Krista koji nas želi saslušati“

Ovo dvoje nam se može učiniti kontradiktorno: da se Bog ne može vidjeti, i da je u isto vrijeme Bog ljubav, jer ako Bog je ljubav, onda se ljubav mora vidjeti, jer ljubav koja se ne vidi ne postoji, rekao je propovjednik, te nastavio „ljubav ako je prava uvijek se očituje, uvijek je vidljiva i opipljiva. I naš Bog je to: iako nevidljiv, postao je vidljiv i opipljiv, najprije u svome Sinu, Isusu Kristu, ali postao je vidljiv za sve vjekove po svojoj ljubavi, i po svojoj dobroti po svetim ljudima. Oni Boga čine vidljivim i danas u ovom našem svijetu. Jedan od tih osoba je i svetac kojeg danas slavimo, naš sunarodnjak, sv. Leopold Bogdan Mandić“.  U tom je kontekstu, propovjednik podsjetio na riječi sada svetog pape Pavla VI. koji je u Rimu u prigodi proglašenja blaženim Leopolda u svojoj propovijedi ukazujući na Leopoldov lik rekao „tko je taj kojega danas slavimo, koji nas danas okuplja: pogledajmo bolje, to je jedan fratar, kapucin. Pogledajmo bolje: nije li ispod toga lika bl. Leopolda, sam lik Isusa Krista koji nam stoji na raspolaganju, koji nas želi saslušati, koji nas želi utješiti, koji želi oprostiti naše grijehe?“

I zaista to je bila prava uloga sv. Leopolda Bogdana Mandića, da je on sebe stavio Isusu Kristu na raspolaganje, kao redovnik, kao Bogu posvećena osoba, i kao svećenik, a Bog ga je upotrijebio upravo u tu svrhu da po njemu i po njegovoj službi bude vidljiv sam Isus Krist koji i danas želi spašavati ljude, koji ih želi utješiti, koji želi donijeti mir srca, rekao je propovjednik.

40 godina u ispovjedaonici

Podsjetio je, kako sv. Leopold nije činio ništa posebno, ali je svakoga jutra nakon slavlja svete mise sjeo u ispovjedaonicu i tako ustrajno danomice punih 40 godina. „I upravo kroz tu službu koja je bila skrovita, mogli bi reći gotovo ga nitko nije vidio cijeli dan, jer je stalno bio u svojoj ispovjedaonici, kroz to možemo prepoznati ono što Isus kaže u evanđelju, da ‘pastir dobri polaže život za svoje ovce’“ rekao je propovjednik, te posvijestio kako su te Isusove riječi gledale ljudskim očima nemoguće, no Isus, kao pravi pastir daje svoj život za one koje ljubi. Dakle, ne koristi on svoje ovce za sebe, već sebe daje za njih. Takav je Isus, a takvi su i svi dobri pastiri.

U tom kontekstu je naglasio, kako je poput pastira i sv. Leopold dao svoj život. „Kad bismo samo ljudski gledali, bez vjere, rekli bismo da je život utrošio uludo: samo je čamio u jednoj sobi. No, gledamo li to očima vjere, evanđeoskim očima, on je doista taj dobri pastir o kojem Isus govori u današnjem evanđelju: pastir koji je darovao svo svoje vrijeme, darovao sav svoj život, jer dati život to ne znači samo da nas netko ubije zbog nekog drugog“ rekao je propovjednik, te pojasnio kako mi u Crkvi štujemo mučenike koji su darovali svoj život kao svjedočanstvo za Isusa Krista, ali nije to jedini način na koji se može dati život. „Oni su dali život u jednom trenutku, ali se može dati život kroz cijeli život, to znači svoje sate, svoje dane i svoje godine uložiti u nešto dobro, za dobro drugoga. I to isto davanje života, a sv. Leopold je na taj način zaista darovao svoj život“.

Iako na drugačiji način, ipak – apostol jedinstva

Propovjednik je podsjetio, kako je sv. Leopold imao svoje snove: želio je na poseban način dati život za jedinstvo Crkve, da se u jednoj Crkvi sjedine svi kršćani. „Neprestano je cijeli život molio na nakanu da ga poglavari postave u tu službu, da bude propovjednik jedinstva. No, to se nikad nije dogodilo. Bog je tu njegovu želju okrenuo na jedan drugačiji način. Leopold je zaista postao apostol jedinstva među kršćanima molitvom, ali ostvario je ono drugo jedinstvo: vratio je ljude u jedinstvo s Bogom, u prijateljstvo s Bogom. To je isto rad na jedinstvu, da se ljudi koji su se odvojili od Boga grijesima, opet vrate u jedinstvo s njime po valjanoj i dobroj svetoj ispovijedi“ ustvrdio je propovjednik, te nastavio „Bog je Onaj koji nikada ne uništava naše dobre želje, ali ih na svoj način ostvaruje. Mi imamo jedan plan, jednu želju, jedan cilj, a Bog to isto ostvari na jedan drugačiji način, mogli bismo reći, još bolji, zato jer je On Bog i zna bolje nego mi“.

Na kraju homilije, ponovno je ukazao na Isusove riječi „pastir poznaje svoje“ i „život polaže za svoje”.

Vidjeli smo velikodušnost sv. Leopolda, koji je položio život na ovakav način, da je dao svoje vrijeme, svoje slušanje, svoje uho, za dobro ljudi koji su se vratili Bogu u svetoj ispovijedi. Ali isto tako je važno ovo ‘poznavati’. Nije to poznavanje kako se mi poznajemo. U Svetom pismu ‘poznavati’ znači nešto puno dublje: ‘poznavati’ znači voljeti, živjeti blizinu srca s nekom osobom. Sv. Leopold je poznavao Boga, jer je živio intimnu povezanost s Njime, pa je onda mogao dati život za one za koje je Isus visio na križu. Dakle, najprije se ostvarilo ovo poznavanje, drugim riječima ljubav prema Bogu, rekao je propovjednik, te homiliju zaključio riječima „to isto želimo večeras moliti sv. Leopolda, da se i mi još više u svome životu približimo Bogu, da ga još više upoznamo, tj. uzljubimo, kako bismo onda mogli živjeti na božanski način, a božanski način života je život u ljubavi: tj. živjeti i darovati sebe za dobro drugih.“

Relikvije u crkvi sv. Antuna od 2022. godine

Relikvija sv. Leopolda u crkvi sv. Antuna postavljena je o svečevu blagdanu 2022. godine. Smještena je na stupu koji dijeli središnju i desnu lađu crkve. Svečanost prigodom postavljanja relikvije u crkvi sv. Antuna predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Prije toga je ta relikvija bila izložena u kapelici sv. Leopolda u selu Pamići nedaleko Žminja, na privatnom imanju istarskog glazbenika Bruna Krajcara. On je relikviju odlučio pokloniti crkvi sv. Antuna kako bi na taj način bila dostupna za javno štovanje daleko većem broju vjernika.

G. Krizman