Blagdan sv. Ane proslavljen u Červaru

O blagdanu sv. Joakima i Ane, u petak, 26. lipnja, svečano večernje misno slavlje ispred crkve sv. Ane, u naselju Červar, nadomak Poreča, predvodio je generalni vikar Porečke i Pulske biskupije vlč. Rikardo Lekaj. Na početku je riječ pozdrava i dobrodošlice predvoditelju, koncelebrantima i svim okupljenim vjernicima uputio porečki župnik vlč. Mladen Pranjić.  

Uvodeći u misu, vlč. Rikardo Lekaj je naglasio kako je u središtu euharistijskog slavlja Krist, koji se za nas daruje, koji je za nas trpio i umro na križu, i uskrsnuo.  „Slaveći večeras svetog Joakima i svetu Anu, prilika je susresti živoga, uskrsloga Krista, koji dolazi, koji se daruje, koji ljubi, koji oprašta, koji ozdravlja i koji sve čini novo. Neka sve učini novo u našim životima, da ova misa bude trenutak naše obnove, da s ove mise otiđemo drugačiji, a to znači biti poput Krista“.

Na početku homilije propovjednik je naglasio, kako smo mi narod koji je pozvan slušati Boga koji nam govori, te se osvrnuo na dnevno evanđelje i prispodobi o sijaču. „Onaj koji riječ sluša i razumije, taj donosi dobar rod“.  

„I naš Spasitelj svijeta, Isus, Ješua, Bog koji spašava, Bog koji ljubi čovjeka koji je umro za nas na križu, imao je i djeda i baku“, rekao je propovjednik uz spomendan svetih Joakima i Ane, te dodao, kako je ovo prigoda na poseban način moliti za sve djedove i bake, za sve roditelje. „Blagdan svete Ane, ali i svetog Joakima našao je u vjerničke tradiciji mnogih naroda istaknuto mjesto pa su brojne kapele, crkve izgrađene i posvećene njima na čast. I te crkve i kapele postaju mjesta hodočašća, vjerničkih molitvenih okupljanja, postaju sveta mjesta, susreta sa živim Kristom kojega primamo po sakramentu Svete Euharistije. I ovo mjesto Červar, ova crkva Svete Ane je jedno hodočasničko mjesto. Znamo da su mnogi kroz povijest ovdje hodočastili, dolazili, molili, tražili zagovor svete Ane, na poseban način mnoge žene koji su molile za dar života, da postanu majke“ rekao je propovjednik, te naglasio, kako danas živimo u svijetu u kojem se širi kultura smrti, gdje se ne promiče život nego smrt. „Mi smo narod života, narod Isusa Krista koji je pozvan moliti za život i za dar života i za zaštitu života. Mi danas ovdje hodočastimo ponajprije da zahvalimo Bogu za sve majke, za sve očeve, za sve bake i djedove, jer oni su najveći dar Crkvi, narodu i čovječanstvu. Najveća dragocjenost. Oni su životna snaga naše osobne povijesti, ali i povijesti jednog naroda i povijesti svakoga čovjeka. Jer Bog nas je upravo preko njih po njihovoj otvorenosti, daru života, darivao novim životima djece koji su oni prihvaćali, rađali, odgajali, podizali, čestito ih odgajali, a na poseban način vjeru prenosili“.

Nadalje, govoreći o svetima Ani i Joakimu, vlč. Lekaj je podsjetio, kako se u Svetom pismu nigdje oni ne spominju. „No, susrećemo ih u apokrifnim spisima iz drugog stoljeća pod naslovom Protoevanđelje Svetoga Jakova, koji spominje roditelje Blažene Djevice Marije, Joakima i Anu, koji su živjeli svetost, koji su živjeli po Božjoj volji, i koji su prema tom apokrifnom evanđelju godinama molili za dar života. U jednom trenutku odlučili su 40 dana moliti i postiti. Kažu da se sveti Joakim povukao u pustinju, 40 dana molio, postio, dok je Ana ostala doma i vršila tu pokoru, moleći za dar života. Bog ih je blagoslovio darom života Presvete Djevice Marije.“

Danas pred nama stoje sveta Ana i Joakim kao primjer svetih roditelja, roditelja vjere, poniznosti, pobožnosti, roditelji koji su ljubili Boga, koji su na prvo mjesto stavili Boga, rekao je propovjednik, te potaknuo vjernike na promišljanje „pitajmo se danas roditelji, obitelji, djedovi i bake, i mi svećenici koji smo duhovni roditelji jednog stada, naroda, župe, Crkve: je li nam je Bog na prvome mjestu, živimo li po Božjoj volji, dozvoljavamo li da Božja riječ koju Crkva naviješta, ovo sjeme Njegove riječi nađe tu dobru zemlju u mome i tvome srcu? Pitajmo se, kakvo je tvoje srce, jer ovo nam evanđelje donosi detaljan izvještaj o srcu svakoga čovjeka“.

Pojasnio je, kako je u prispodobi sijač Bog, a riječ koju sije je Isus Krist. A onaj koji ne razumije tu riječ, nije otvoren Duhu Svetome, jer ne dozvoljava da On djeluje u njegovu srcu.

Tumačeći riječi, da „zasijani na tlo, kamenito, je onaj koji čuje riječ i odmah ju radosno prima,  ali nema u sebi korijena, nego je nestalan. Evo, mi smo često nestalni, često nemamo korijena, jer smo površni. To znači da se znamo oduševiti, ali kad treba slijediti Krista onda se povlačimo“. Nastavljajući promišljati u duhu evanđelja, ukazao je na riječi koji govore o onima koji su zasijani u trnje, i to trnje guši ono što Bog sije. „Toliko toga i nas danas guši. I često se vidi da u tvome moje srcu postoji ovo trnje, koji guši ono što Bog sije. Stoga smo danas pozvani moliti da naše srce bude ovo treće: kad Isus kaže ova dobra zemlja. Naše srce postaje dobra zemlja ako svakog dana molimo, ako svakog dana slušamo Boga koji govori, ako svake nedjelje svetkujemo dan Gospodnji, i idemo na svetu misu, ne radi Gospodina, nego radi sebe, jer Bog mi se daruje, ljubi me, spašava me, ozdravlja me, i obrađuje naša srca da budu dobra zemlja koja će donijeti dobre plodove.“

„Molimo svete Anu i Joakima da postanemo dobra zemlja u koju će Gospodin posijati Riječ života, ljubavi, ohrabrenja, da možemo hrabro živjeti po njihovu primjeru, rekao je na kraju“ homilije vlč. Lekaj.  

O crkvi sv. Ane

Crkva sv. Ane u Červaru sagrađena je na mjestu ranije crkve koja je bila posvećena sv. Pelagiju mučeniku. Obnovljena je 1976., a u njoj se nalazi zidani oltar s drvenim retablom i palom s likovima sv. Ane, sv. Joakima i BDM djevojčice. Pročelje crkve resi preslica s dva zvona.

Foto: M. Martinčević

Txt: G. Krizman