Blagdan Male Gospe proslavljen u Bujama

Blagdan rođenja Blažene Djevice Marije svečano je proslavljen u crkvi Majke Božje od Milosrđa u Bujama. Misu je predvodio vlč. Darko Zgrablić, župnik Svetvinčenta, uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Marcina Madeja.

Na početku homilije, propovjednik je podsjetio na početke izgradnje crkve Majke Milosrđa, kada je čudnovati događaj odredio njezinu gradnju izvan gradskih zidina.

„San koji je potaknuo imućnog Bujca da nabavi kip, koji je potom želio ostati tu, a kasnije  je sagrađena crkva, i pobožnost se širila, a Marija uvijek iznova privlačila“ rekao je propovjednik, te upitao „zašto su nam tako drage crkve posvećene Mariji i sama Marija? Odgovor se krije u pitanju: zašto nam je majka draga, zašto se majci uvijek radujemo i teško nam je biti ravnodušan prema našim zemaljskim majkama. Posebno su nam dragi njihovi rođendani, a na tom tragu je i rođendan naše nebeske Majke. A naš narod je silno privržen našoj nebeskoj Majci, ali i iz razloga što je uvijek prepoznala, a vjerujem i mi prepoznajemo u našoj nebeskoj Majci ono što možemo dobiti jer sami ne možemo postići, i zato ju zazivamo u ovoj crkvi Majka Milosrđa. Majka je ona koja će svoje dijete uvijek odvesti u dobro, uvijek će nas naša nebeska majka dovesti do svoga Sina.“

Vraćajući misao na početke gradnje crkve, propovjednik je naglasio kako su je gradili naši stari. „Mi danas nemamo potrebu graditi materijalnu crkvu, ali imamo potrebu i jednu drugu zadaću: graditi onu duhovnu Crkvu, Crkvu koja će živjeti, koja će se hraniti, koja će nebeskoj Majci dolaziti u ovoj kamenoj zgradi. Kamena crkva ima smisla i svoju ljepotu, povijesnu, umjetničku, ali kad gledamo duhovnu ima ukoliko smo mi u njoj, jer crkva je lijepa kad je ispunjena, crkva je lijepa kad ja sebe u nju ugrađujem. Važno nam je nasljeđe, prošlost, ali nam je još važnija sadašnjost, jer na temeljima prošlosti danas gradimo svoju budućnost. Gradimo svoj život u zajedništvu s Bogom, došli smo po zagovoru Majke milosrđa ovdje se nahraniti na oltaru Božje riječi i Kristova Tijela. Tu se gradi Crkva, tu živi Crkva, od toga Crkva živi“.

Nadalje, propovjednik je vjernike potaknuo da se propitaju „koliko njegujem umjetnost moje duše, moga srca, moga života. Možemo obući najsjajniju odjeću, ali ako nam nutrina nije lijepa, tada vanjština ne govori ništa“.

Osvrčući se na misno evanđelje i rodoslovlje Isusovo, te na pitanje „po čemu su svi ti spomenuti posebni“, dao odgovor „oni su bili jednako dobri ili loši kao i mi, grešni, nesavršeni ljudi, ali svi su oni ugrađeni u dolazak Božjeg Sina. Teško je izračunati koliko je ljudi ugradilo svoj život da bi svatko od nas došao na ovaj svijet: od naših roditelja, djedova i baka, pradjedova, prabaka i tako sve generacije, koliko njih je sebe ugradilo u nas i baštinici su našega života. Bog želi doći po ovom zemaljskoj, naravnoj, ljudskoj strani, ali nije to dovoljno. Da bi Bog došao na ovaj svijet, potrebna je i ona nadnaravna strana, potrebni su ljudi, ali potreban je i Božji zahvat. Marija je mogla prepoznati i prihvatiti Božju ponudu. Prije nego je Marija začela Isusa pod svojim srcem, začela Ga je u svojoj vjeri. U toj vjeri Isus želi ući i u naše živote. Stoga, valja nam otvoriti srce i dopustiti Bogu da uđe u naš život i da ga zahvati onako kako je zahvatio i Marijin život, jer kad Bog zahvaća život događa se mnoštvo onoga što nismo planirali“ rekao je propovjednik, te homiliju zaključio riječima „neka danas naš dolazak u ovu crkvu ne bude neka rutinska gesta, neki običaj, već korak našega srca: želim doći bliže Nebeskoj Majci, želim doći bliže Sinu kojeg nam ta naša Majka daruje, želim da to srce, Marijino srce dovede moje srce do Isusovog srca. Smisao ovog blagdana, slavlja rođendana nije radi samoga slavlje, već radi prepoznavanja zahvalnosti za darovani život od Boga“.

O povijesti crkve Majke Božje od Milosrđa

Crkva Majke Božje Milosrđa sagrađena  je 21.06.1497. kao zavjetni dar Pavla Račice. On je usnuo san u kojem je vidio Gospin lik, te se nakon toga uputio u Veneciju. Kod majstora Paola Campsa pronašao je upravo takav kip koji je vidio u snu, skulpturu gotičkog stila, Gospa sa sklopljenim rukama u krilu (na koljenima) joj dijete Isus. Vrativši se iz Venecije odmorio se na svom imanju podno zidina, položivši kip na kamenu klupu. Nakon toga niti uz pomoć drugih mještana nije bilo moguće pomaknuti kip. To je bio znak da na svom imanju sagradi kapelicu Majci Božjoj, a kasnije je na tom mjestu izgrađena crkva koja je tokom stoljeća u više navrata proširena. Za smještaj kipa dao je izgraditi zlatnu palu kod majstora Campsa.

Pobožnost prema Mater Misericordiae, Majci Milosrđa, se proširila po okolici, te je “tadašnji biskup dobio od pape Julija II., papinsko pismo oprosta na dan 15. 5. 1510. godine, ‘tko god pohodi s poštovanjem i pobožnosti crkvicu ispred gradskih zidina Buja, dobiva 40 dana oprosta’”. Slijedom su se dogodile milosti i čudesa, te je puk nazvao Gospu Majkom čudesa. Temu je u svom radu „Vjerski turizam u Istri“ obradila Eda Muzica, a o tome je pisao i vlč. Mladen Juvenal Milohanić, dugogodišnji župnik Buja, u svojoj knjizi „Gospa kroz povijest“.

Txt: G. Krizman

Foto: Župa Buje