IzdvojenoNovosti

Blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petković proslavljen u Puli

Blagdan b. Marije Propetog Isusa Petković, u utorak, 9. srpnja, u Puli je svečano proslavljen u Župi Krista Spasitelja gdje sestre Družbe Kćeri Milosrđa vode Dječji vrtić „Marija Petković“. Svečano misno slavlje tim je povodom predvodio vlč. Darko Zgrablić, župnik Svetvinčenta, koncelebrirao je župnik domaćin vlč. Joel Catary i umirovljeni svećenik Dragutin Petrović. Osim sestara Družbe Kćeri Milosrđa misi su nazočile i pulske sestre milosrdnice iz Samostana Majke Dobroga Savjeta. Uvodne pozdrave predvoditelju misnoga slavlja, redovnicama i svom okupljenom Božjem narodu uputio župnik vlč. Catary. On je čestitao domaćim redovnicama blagdan utemeljiteljice, ali i roditeljima i djeci koja pohađaju Dječji vrtić „Marija Petković“.

Na početku homilije, propovjednik je naglasio kako je na današnji dan preminula bl. Marija Propetog Isusa Petković, te slavimo njezin blagdan kao i za druge blaženike i svece dan kad su “rođeni za nebo”. Pojasnio je, kako je to, “rođenje prema kojem bismo mi trebali ići”, a o tome govori i Isus u današnjem evanđelju “Želiš li blago na nebu, onda moraš živjeti na određeni način. Želiš li to blago, želiš li vječni život, onda se valja držati određenog reda”. 

Sveci su baš ljudi reda, Božjeg reda, iskoračavali su iz logike uobičajenog ponašanja, iz svoje društvene kategorije. Propovjednik je podsjetio, kako i blažena Marija, koja se posebno brinula za siromašnu djecu, nije rođena siromašna, nego je rođena u imućnoj obitelji. “Što je njoj trebalo da se brine za siromahe? Imala je svega dovoljno. Rekli bi, da će neki siromah imati više osjećaja za siromaha. No, to nije Mariju spriječilo da iskorači iz svog dobrostojećeg života i da prepozna drugoga u potrebi. I shvaćamo da ukoliko želimo nebesko kraljevstvo, moramo prestati gledati same sebe, moramo maknuti sebe s prvog mjesta. Sveci, pa tako i blažena Marija, u drugome je vidjela Krista. I ako u drugome vidimo Kristovo lice, onda će i drugi u nama vidjeti prisutnog Krista. Ljubiti drugoga, znači ljubiti Isusa” rekao je propovjednik, te posvijestio kako je naš problem, što ljubimo Isusa, ali do neke granice, a onda i prema drugome idemo do određene granice. “Spremni smo pomoći drugome, izaći u susret do granice koja narušava možda neki naš komoditet, kada ne moramo baš otkidati od sebe, od svoga vremena. Ali Isus traži sve, dakle i preko granica.” U tom je kontekstu propovjednik ukazao na misno evanđelje, te rekao kako smo i mi poput mladića zarobljeni u sebi. “On nije rekao ‘ne želim’, ali ne može. Previše ga toga drži. Naša blaženica nije bila takva. Ona je kao mlada cijeli svoj život posvetila Isusu i iz tog predanja crpila je snagu, iz Kristova križa. Ljubila je Kristov križ, i nije od njega bježala poput nas. Ona se odlučila živjeti svaki dan s Isusom i za Isusa. Stoga, želimo od nje nešto naučiti, onda valja naučiti o snazi te ljubavi prema raspetom Isusu, prema Isusu koji se predaje za nas”, rekao je propovjednik, te nastavio “Blažena Marija želi nas danas pozvati ‘dopusti Isusu da uđe u tvoj život, dopusti da kroz tebe obasjava druge’, ma koliko tvoje svjetlo bilo malo, jer bolje je upaliti u mraku jednu svijeću, nego proklinjati tamu. Ako ti kreneš činiti dobro, ako ja krenem činiti dobro, dobro se širi. Želim svima nama, da se zarazimo dobrom, da u naše srce, u naše biće uđe ljubav koja dolazi s oltara, da se zarazimo s Božjom ljubavlju, da budemo oni koji će tu ljubav živjeti”, rekao je na kraju homilije propovjednik.

Nakon popričesne molitve djeca koja pohađaju Dječji vrtić Marija Petković izvela su glazbeno – recitatorski program u kojem su pjesmom i stihovima pokazala svoje znanje i svoju ljubav prema toj velikoj blaženici.

Nakon recitala prigodnim zahvalama sudionicima slavlja obratila se s. Srebrenka Paleka. Predvoditelj je završni blagoslov okupljenima udijelio s relikvijom bl. Petković, a potom su svi mogli pristupiti relikvijaru te iskazati osobno štovanje. Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava.

Misu je glazbeno popratio domaći župni zbor.

G. Krizman