Bl. Miroslav Bulešić bio je hrvatski Samaritanac

Godine prolaze, pomalo se mijenjaju režimi ali ne i politika na Istarskom poluotoku, koja je još jednom nogom duboko u komunističkom sustavu, napose politički i ideološki, dok drugi krajevi Hrvatske, napose Europe davno je već napustila totalitarne režime i poklonila se žrtvama svih tih režima. Komunistički zločini u Istri i danas bivaju prešućivani, o njima, kako mi reče jedan kolega: „nije došlo vrijeme za govoriti“. Svaki kritički govor o komunizmu biva osuđen sa strane pojedinaca i službene politike. Jer do prije 10. godina u Istri se nije govorilo o antifašističkim vrednotama i antifašizmu, već samo o komunizmu. Razumljivo jer su komunisti sve antifašističke vrednote „pogazili“ i istaknute antifašiste, ako nisu pobili, barem su ušutkali.  Nakon što je Europa osudila komunistički režim, kao i druge režime, kod nas su komunisti preko noći postali antifašisti, ali bez antifašističkih vrednota. Antifašistička vrednota ne može biti vrednota koje je promicao jedan režim, osim na Balkanu.

Jedan od istaknutih istarskih antifašista, među brojnim istarskim svećenicima, bio je i bl. Miroslav Bulešić. Hrvatsko i slovensko svećenstvo u Istri, zajedno s istarskim narodnjacima, tijekom desetljeća fašističkog kulturocida, a poslije zločina, u Istri uspio je sačuvati hrvatski identitet Istre: kroz jezik, izdavaštvo, slavljenje misa na narodnom jeziku…. Hrvatsko svećenstvo i narodnjaci bili su čuvari hrvatskog identiteta Istre, na osnovu čega je Istra na međunarodnim mirovnim pregovorima uspjela ostati dio Hrvatske. Nakon sloma fašizma i nacizma, nad ovim prostorima nije došlo do slobode već totalitarni komunistički, ateistički, sustav počinit će jedne od najvećih svjetski zločina. Na udaru se odmah našla, na ovim prostorima, nositeljica hrvatskog identiteta Katolička Crkva.

            Vrhunac komunističkih zločina dogodio se u Lanišću, 24. kolovoza 1947., kad su na najokrutniji način ubili svećenika Miroslava Bulešića. „Laniška krv“ iako desetljećima skrivana od očiju javnosti ili lažno predstavljanja doživjela je svoj odjek van granica Istre, Hrvatske, Europe. Beatifikacija bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika komunističkog režima, pronijela je diljem svijeta, na sve kontinente, glas o svetom svećeniku Miroslavu. Danas sa svih kontinenata: Amerike, Azije, Austarlije, te napose Europe svećenici i vjernici traže njegove relikvije i zanimaju se za svetački život ovog mladog svećenika koji svojim načinom života i pobožnošću spada među najveće kršćanske mučenike. U ovoj godini relikvije su poslane u 10 župa. Napose ističimo slanje relikvija u Poljsku i Italiju te drugih materijala na razne kontinente.

            Djeca istarskih antifašista postali su biskupi i svećenici

            Naselje nad vjernicima kod slavljenja sakramenta sv. krizme započe je u jesen 1946. (Žbandaj, Filipana) te se intenzivirao 1947. u Tinjanu, Buzetu i vrhunac doživio u Lanišću. Svoje zločine nad djecom, njihovim obiteljima i Crkvom komunisti su pokušali opravdati, kao i mnoge druge stvari, lažima. Djeca istaknutih istarskih narodnjaka (antifašista) postala su svećenicima i biskupima. Istarski antifašizama je duboko u sebi klerikalan i takav će ostati dok njime nisu ovladali boljševici koji su se obračunali sa svim narodnjacima i sa istaknutim svećenicima. Djeca antifašista su uredno bila pripuštana krizmi ako su ispunjavali dva uvjeta: pohađala sv. misu i išla na vjeronauk, bez obzira tko je bio župnik. Nikad župnici nisu uskraćivali krizmu djeci antifašista. Sva ona djeca koja su se redovito išla na župni vjeronauk i sv. misu bila su pripuštena svetoj krizmi bez obzira jesu li njihovi roditelji bili u partizanima, dapače imali su prednost, jer su se borili za oslobođenje Istre. Djeca antifašista ne samo da su bivala krštena, pričešćena i krizmana već su neka postali svećenici i biskupi. Komunisti su tu djecu poslije progonili, napose uskraćivali sva prava njihovim majkama. Tom se činjenicom komunistički sustav nikad nije mirio i na sve je načine pokušao narod okrenuti protiv Crkve, ne znajući da je narod Crkva. Mučenička smrt bl. Miroslava Bulešića bila je poticaj mnogim mladima da se odluče za svećeničko zvanje i da budu glasnici Božje Riječi. Upravo dva mjesta koja se najviše povezuje uz lik bl. Miroslava, Svetvinčenat i Lanišće, dalo je Crkvi brojne svećenike i biskupa. Sve je to, za nas vjernike, plod mučeničke smrti bl. Miroslava.

            Zašto je bl. Miroslav tako blizu vjernicima?

            Bl. Miroslav živio je one evanđeoske vrednote koje ne može nijedan sustav uništit, jer te vrednote su vječne. Godine 1944. bl. Miroslav piše svećeniku Paviću: „Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane.“ Bl. Miroslav je upravo to bio „hrvatski Samaritanac“ koji je u vrijeme rata i poraća svojim djelima liječio rane koje su prouzročila tri režima. Svećenički život bl. Miroslava ovako je opisao u propovijedi u Svetvinčentu, 24. kolovoza 2007. kardinal Josip Bozanić: „u vrijeme meteža i ideoloških nejasnoća fašizma, nacizma i komunizma u kojima se našla Istra, živio puninu vjere, te pred nama stoji kao blistavi dragi kamen (poput kamena) sličan kristalnom jaspisu, kako Knjiga Otkrivenja opisuje sveti grad Jeruzalem (usp. Ot 21,11).“ I danas, nakon 70. godina od mučenike smrti, bl. Miroslav stoji pred nama kao uzor vjere te vjerni zagovornik svih onih koji mu se obraćaju u svojim životnim poteškoćama. Najbolje se vidi blizina vjernika, onih koji hodočaste u Svetvinčenat ili Lanišće, u Knjizi svjedočanstava hodočasnika koji govore o uslišanjima koja su zadobili na zagovor bl. Miroslava. Najviše je riječ o uslišanjima: za mir i zdravlje u obitelji, za tjelesna ozdravljenja (od raka i drugih bolesti), za djecu, zahvala za posao, rođenje djeteta…. Vjernički put u bl. Miroslavu vidi, osjeća i doživljava moćnog zagovornika. Kao što je u vrijeme rata bl. Miroslav zavijao ljubavlju i kršćanskim milosrđem rane bližnjih, tako sad još više svojim zagovorom zagovora sve one koji mu se utječu u svojim životnim nevoljama.

70. godina nakon mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića

            Za župnika Stjepana Ceka i nekoliko laniških vjernika i njihove obitelji dani nakon komunističkog zločina u Lanišću bili su teški. Montirani sudski proces u Pazinu i osuda te sustavna hajka gotovo do današnjih dana. Dok je režim na svaki način sprječavao govor o bl. Miroslavu s druge strane biskup Dragutin Nežić, svećenici i vjernici potajice su hodočastili na Bulešićev grob. Biskup Nežić bio je započeo proces za proglašenje Bulešića blaženim i svetim, međutim zbog opasnosti za vjernike i svećenike proces je bio obustavljen, ali svijest vjernika o svetačkom životu bl. Miroslava bivala je iz dana u dan sve prisutnija. Svećenici i vjernici svih tih godina čuvaju uspomenu na lik bl. Miroslava i u određenim prigodama, napose godišnjicu mučeničke smrti, potiho obilježavaju. Napose u Lanišće vjernici Istre hodočaste nakon povratka s godišnjeg hodočašća oko Male Gospe na Trsat a u Svetvinčent na godišnjicu mučeničke smrti.

Iako za vrijeme komunističkog režima nije bilo javne proslave bl. Miroslava ali su postojale privatne proslave među svećenicima i vjernicima. Jedna grupa svećenika je još 1966. tražila od mons. Bože Milanovića da se godišnje komemorira godišnjica Bulešićeva ubojstva. Vlč. Atilije Krajcar, iako je i sam doživio komunistički progon, osudu i zatvor, naručuje medaljon s likom bl. Miroslava koji su gotovo nabavili svi svećenici.

Prva javna svečanost održat će se 1997. godine u Svetvinčentu kad je misno slavlje predvodio kard. Franjo Kuharić. Ta proslava bila je jedan novi poticaj svima da se više javno progovori o svetačkom liku bl. Miroslava. Mons. Ivan Milovan, nakon što je postao biskupom porečkim i pulskim ponovno započinje dijecezanski postupak zajedno s mons. Vjekoslavom Milovanom, postulatorom.

Druga velika proslava bit će 24. kolovoza 2007. kad će u Svetvinčenat i Lanišće biti nacionalno hodočašće svećenika i vjernika. Bilo je predivno gledati kako hrvatski, slovenski i drugi biskupi u svečanoj procesiji sa nekoliko desetaka svećenika dolaze na grob bl. Miroslava u Svetvinčenat.

Treći važan događaj bio je proglašenje Miroslava Bulešića blaženim u Pulskoj Areni 2013. godine. Nakon tog dana relikvije bl. Miroslava, na molbu mjesnih ordinarija, dolaze u žive župne zajednice te bivaju trajno izložene vjernicima na javno štovanje. Jedan od simboličnih događaja bio je proglašenje bl. Miroslava Bulešića zaštitnikom Policijske uprave istarske 2015. godine. Tako je jedna kapelanija (župa) u Vojnom ordinarijatu posvećena bl. Miroslavu Bulešiću.

Godina 2017. bit će jedan milosni trenutak da sve naše župe u Istri imaju relikvije bl. Miroslava. Svečano će biti obilježena godišnjica mučeničke smrti.

Ilija Jakovljević