O svetkovini Uzašašća, iz zapisa bl. Miroslava Bulešića

RAZMIŠLJANJE O SVETKOVINI UZAŠAŠĆA IZ PERA NAŠEG BLAŽENOG MIROSLAVA BULEŠIĆA. (iz Duhovnog dnevnika)

 Isus bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Mk 16, 15-20

Svršetak svetog Evanđelja po Marku. U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:

»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.« I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima. Riječ Gospodnja.

Naš je Blaženik ove retke zapisao u Rimu, gdje je boravio kao student, 3. lipnja 1943. godine.

Uzašašće!

[Rim] 3. lipnja 1943.

            Blagdan veselja i radosti. Vrhovni Svećenik uzašao je na nebo, i on sjedi ob desna Ocu, da vrši svoju svećeničku zadaću. Isuse Svećeniče, daj da budu moje misli, moja djela, moje želje, s Tvojima združeni. Daj da budem svećenik, pravi svećenik, kakav me Ti hoćeš. Daj da odgovorim uvijek Tvojoj svetoj milosti. Budi mi uzorom tj. daj da Te ja oponašam [nasljedujem] u svojem svećeničkom radu. Tvoj sam, Tvoj hoću da budem. Daj da moje misli budu na nebu. Ukroti moje bijesno tijelo. Isuse, Tvoj sam svećenik. Majko, Tvoj sam.