Biskupova uskrsna poruka
Srdačno čestitam vjernicima katolicima Porečke i pulske biskupije i svim ljudima dobre volje – sretan i blagoslovljen Uskrs! Čestitam Uskrs posebno onima koji su pritisnuti križem bolesti i žalosti, nepravde i neimaštine, zabrinutosti i straha pred budućnošću. Neka svima nama, braćo i sestre, slavlje uskrsnih blagdana donese utjehu i nadu, radost srca i mir duše.
«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Ove ćemo riječi Uskrsloga Krista ponovno ovog Uskrsa slušati, riječi izrečene na putu u Emaus dvojici učenika koji su bili posve slomljeni događajem Velikog petka te ostali bez svake nade. No nakon susreta s Uskrslim oni, od ljudi beznađa postaju ljudi zanosa, uskrsne vjere, nade i radosti. Nije nam teško u tim učenicima, prije nego su ono susreli Isusa, vidjeti nas same osobito u nekim povijesnim situacijama ili u pojedinim trenucima našeg osobnog života. I nama je poznat osjećaj izgubljenosti i obeshrabrenosti, sumnji i klonuća. Pritisnuti nasiljem i nepravdama u svijetu, agresivnošću novog poganstva, nedostatkom ljudske blizine i podrške, razočaranjem u ljude, vlastitom slabošću, bolešću ili materijalnom oskudicom… i previše se osjećamo u situaciji Velikog Petka.
«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Blagdan Uskrsa želi oživjeti u nama vjeru u konačnu pobjedu dobra. Bog Otac je Krist proveo kroz patnju i smrt u puninu svoje slave. On, Gospodar povijesti, isto tako upravlja sve događaje na konačno dobro nas, svojih prijatelja. Gledajući u njemu svoj «Put, Istinu i Život», preuzimamo i mi svoj dio odgovornosti za ovaj naš svijet, s Kristom nosimo i svoje životne križeve, a li – u nadi. I trajno hranimo u sebi tu uskrsnu vjeru i nadu.
«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Naše životne kušnje u svjetlu Uskrsa postaju upravo put prema konačnom uspjehu. Preuzimanje pak, a ne izbjegavanje, odgovornosti u Crkvi i društvu te svjedočenje, životom i riječju, evanđeoskih vrednota, ostaje naš trajan kršćanski poziv: osobito svjedočenje kršćanskih vjernika laika za danas posebno ugrožene obiteljske vrednote ljubavi, vjernosti, strpljivosti, zajedništva, otvorenosti životu.
U Svećeničkoj smo godini. Sveti Otac napominje kako su svećenici veliki Božji dar Crkvi i svijetu: po naviještanju evanđelja, dijeljenju sakramenata i okupljanju naših župnih zajednica. Pružajmo im svoju suradnju, pratimo ih trajno podrškom i molitvom.
«Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?» Braćo i sestre, ta je Kristova riječ upućena i nama, današnjim njegovim učenicima. Kristova pobjeda nad smrću i svim silama zla, izvor je naše nade, snage i duhovne radosti dok koracamo često uskim i strmim putem života. Već ovdje i sada daje nam On doživjeti svoju blizinu u miru očišćene savjesti, u radosti srca koje oprašta i nesebično čini dobro, u zajedništvu vjernika dok zajedno slavimo kršćanska otajstva.
Braćo i sestre, neka radost i mir uskrsnih blagdana ispuni vaša srca! Sretan Uskrs!
Poreč, Uskrs 2010.
Ivan, biskup