Biskupijsko priznanje u Taru

Na dan kada se Crkva na poseban način sijeća svih onih koji su ostvarenje svojeg životnog poslanja pronašli u nesebičnom darivanju sebe u misijama, 21. listopada u župnoj crkvi sv. Martina  u Taru, malom mjestu na sjeverozapadu istarskog poluotoka, porečko pulski biskup mons. Ivan Milovan dodijelio je Biskupijsko priznanje za dugogodišnje zalaganje u župi gđi. Nildi Žužić. Na početku svete mise koja je održana posebno za ovu prigodu a predvodio ju je Biskup u koncelebraciji župnika domaćina vlč. Ivana Kramara, biskup je izrazio zadovoljstvo zbog radosnog razloga ovog svog pohoda Taru.

Velika je radost dodijeliti priznanje vjernicima za njihovo nesebično zalaganje kako bi se u župama događalo što više dobra, a sve to jednostavno jer vole svoju crkvu i svoju župu, jer se tu osijećaju doma, naglasio je nadalje mons. Milovan. Župa živi od službe svećenika, rekao je u  prigodnoj homiliji spominjući nedavno završenu Godinu duhovnih zvanja, no osim svećenika važna je i služba svih vjernika koji danas imaju doista puno mogućnosti za aktivnu suradnju u svim segmentima života župe; svi su pozvani dati dio sebe, podariti dio srca kako bi se u župi događalo što više dobra. Po zavšetku svete mise kojoj su nazočili mnogobrojni članovi ove župne zajednice te tako svojom nazočnošću i zajedništvom uzveličali ovu radosnu svečanu prigodu, župnik domaćin je dao obrazloženje dodjele ovog priznanja gđi Nildi. Ona je član Župnog pastoralnog vijeća i župnog zbora, surađuje u uređenju crkve, no prije svega ona je ovdje uvijek prisutna, rado pokazuje crkvu posjetiteljima i s osmjehom dočekuje sve koji dolaze. Njezin je posebno intenzivni angažman započeo prigodom radova obnove prilaznog stepeništa crkve sredinom devedestih  i od tada je svestrano prisutna u svim župnim aktivnostima.

Mons. Milovan je zatim objasno elemente priznanja i plakete te ih svečano uručio gđi. Nildi koja se je, vidno ganuta, ovom prigodom sa zahvalnošću spomenula svojih roditelja.

Gđa Nilde je rođena 01.listopada 1935. godine u Vabrigi nedaleko Tara i iste je godine 11. studenog, na blagdan župnog patrona, sv. Martina, krštena u ovoj župnoj crkvi. Vjenčanjem je doselila u Tar i već više od pedeset godina živi ovdje sa svojom obitelji. Ovo je priznanje svakako velika stvar, ali za mene je dolazak u crkvu „kao jesti čokoladu“, dolazim uvijek rado dva, tri i više puta na dan ovisno o potrebama, i koliko mogu“, rekla je gđa Nilde u razgovoru nakon mise.

Sijećanje na ovaj radosni događaj zasigurno će još dugo biti tema razgovora i razmišljanja u ovoj maloj ali toploj župnoj zajednici.

G. Krizman