Biskupijsko korizmeno hodočašće u pulsku katedralu

U nedjelju, 27. ožujka 2022., nakon dvije godine izostanka zbog pandemije, ponovno je održano tradicionalno Biskupijsko korizmeno hodočašće u pulsku katedralu.

Program je započeo pokorničkim bogoslužjem koje je održao p. Đuro Hontić, župnik Župe sv. Ivana Krstitelja i gvardijana samostana sv. Franje Asiškog.

Uslijedila je pobožnost križnoga puta po katedrali koju su čitali vlč. Jure Purkić, župnik Loborike i Marčane, te vjernici iz Župe Fažana Nenad Sabadi, Vlasta Popić i Aldo Baša. Blagoslov na kraju križnoga puta podijelio je pulski dekan preč. Milan Mužina.

Kulminacija hodočašća bilo je svečano misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, pulskog dekana preč. Milana Mužine, labinskog dekana preč. Mirka Vukšića te petnaestak svećenika iz dekanata Pulske biskupije.

„Korizma nas poziva da obnovimo u nama pravu sliku o Bogu“, rekao je propovjednik na početku homilije. Mons. Milovan je, razlamajući Riječ, prispodobu o Milosrdnom Ocu, napomenuo da je to svojevrsno „Evanđelje u Evanđelju, najradosnija stranica o nevjerojatnoj Božjoj dobroti. Ta stranica govori čovjeku svakoga vremena i u svim okolnostima; Bog nije daleki i neosobni, Bog je, Isus kaže, nevjerojatno Milosrdni Otac“.  

„Bog daje čovjeku slobodu, ali nas poziva i na poštivanje vlastite odgovornosti“, rekao je biskup i nastavio je napomenuvši „kako znamo čovjek voli slobodu krivo koristiti“, te da nalazimo primjere toga lutanja u svakome vremenu. „Bog uvijek čeka čovjeka da mu se vrati i potiče ga preko raznih okolnosti. Ova prispodoba nam govori kako Bog čak ide čovjeku u susret.“ Propovjednik je naglasio sakrament pomirenja kao doživljaj Božjega milosrđa. „Prispodoba o Milosrdnome ocu poziv je na veliko pouzdanje u Božju dobrotu, o kojem nam Bog govori i preko objava svecima.“ Bog nas uvijek poziva na pouzdanje u njegovu dobrotu, a napose u vremenima nemira i uznemirenosti kakvo je ovo sada.

„Svatko se od nas može prepoznati u jednome i u drugome sinu iz spomenute prispodobe“, rekao je mons. Milovan te je naglasio potrebu zahvalnosti Bogu za radost oproštenja i nužnost otvorenosti i raspoloživosti za pomoći čovjeku u potrebi. Citirao je nadalje svetog papu Ivana Pavla II. istaknuvši da je „u toj prispodobi sadržana zapravo cijela vječna drama čovječanstva: drama slobode. Čovjeku je Stvoritelj darovao dar slobode. Sloboda čovjeka osposobljuje da Boga ljubi i slavi, što je najviši čin čovječjeg dostojanstva. No, sloboda ima svoju cijenu. Sloboda nije samovolja. Čovjek ne smije činiti sve što zna i može ili mu se dopada. Nema slobode bez ograničenja. Čovjek je odgovoran za sebe, za bližnjega i za cijeli svijet. On je i pred Bogom odgovoran. Društvo koje podcjenjuje odgovornost, zakon i duševnost, dovodi temelje čovječjega

„U svojem će bezobzirnom egoizmu i bližnjega zloupotrijebiti. Kada se ne priznaje obveza najviših vrijednosti ruši se brak i obitelj, malo se cijeni život čovjeka, osobito nerođenoga, umjesto klanjanja Bogu nastaje klanjanje novcu, prestižu i moći“, rekao je propovjednik.

„No, prispodoba o Milosrdnom Ocu daje i nadu, „riječi ‘ustat ću i poći svome ocu’“ potvrđuju nutarnji povratak, a tome odgovara i dolazna točka na Božjoj strani, Otac čeka na povratak Sina; Božja ljubav je čovječanstvu otkrivena u Isusu Kristu i njegovu križu, vratiti se i obratiti se znači susresti se sa ovom Božjom ljubavlju“, zaključio je mons. Milovan.

Biskupijsko hodočašće glazbeno je uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem dirigentice Vilme Grazie Žmak.

G. Krizman