Biskupijsko korizmeno hodočašće u pulsku katedralu

Tradicionalno biskupijsko korizmeno hodočašće u pulsku katedralu održano je,  kako je to već uobičajeno od 2000. godine, četvrte korizmene nedjelje. Na hodočašće u pulsku prvostolnicu dolaze vjernici iz sva tri dekanata Pulske biskupije, Vodnjanskog, Labinskog i Pulskog dekanata, a posljednjih godina  i poneke župe iz Pazinskog dekanata.  Hodočašće je započelo pokorničkim bogoslužjem koje je održao vlč. Joel Cattary. Uslijedila je pobožnost križnog puta kojeg su čitali vlč. Jeronim Jokić i jedna čitačica. Za sakrament ispovijedi na raspolaganju je bilo dvadesetak svećenika. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša.

 Spominjući sliku iz nedjeljnog evanđelja „I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.“ biskup je napose naglasio pojmove ‘vjera u Isusa Krista’ i ‘život vječni’. Treba iskreno promisliti koliko često mi u našem životu, pa i svakodnevici, razmišljanjima, stavovima i djelima  stavljamo u pitanje vjeru. U događaju sa mjedenom zmijom, nije metal, mjed, taj koji spašava, već je vjera ta koja podiže čovjeka. Vjera u Boga, u ljude, u bližnje, je nešto bez čega čovjek ne bi mogao živjeti. Biskup se nadalje osvrnuo na pojam ‘život vječni’, te ga usporedio sa savršenim mirom, vrhuncem života, kada su sve potrebe zadovoljene, ali, nadodao je biskup, onaj pravi mir ne može se postići bez pravde i istine. Najprije je potrebno ostvariti mir prema Bogu, shvatiti da Bog nije strogi sudac koji kažnjava, već da je Bog Ljubav i Milosrđe, koji čovjeku želi vrhunsko i savršeno dobro. Nadalje, potrebno je postići mir sa samim sobom. Biskup je citirao iskustva iz prakse psihologa kako u psihološkim poteškoćama ljudi često najteže oproste sebi. Za oprostiti sebi, i postići mir sa sobom, potrebna je prije svega iskrenost o vlastitoj nutrini.

I naposljetku, potrebno je uspostaviti mir prema životu, ne imati nerealna očekivanja, jer su često pretjerana i nerealna očekivanja od života, izvor frustracije i tjeskobe. Životne okolnosti u kojima se nalazimo su kušnje koje trebamo znati nadvladati, sa spoznajom da su tih nekoliko desetljeća ovozemaljskog života  samo mali dio života u Vječnosti.

Potrebno je shvatiti da je Bog Ljubav, nastavio je biskup,  on tu Ljubav donosi svim ljudima, svim narodima, cijelome svijetu, i mi smo pozvani tu ljubav svojim djelima širiti. Tragedija je kada nam se Bog nudi a mi ne prepoznajemo tu dragocjenost, i tada, odbacujući ga, sami sebi sudimo, to je značenje tvrdnje iz evanđelja „a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao“.

Neka nam ovo vrijeme korizme bude poticaj da ne odbacujemo što nam Bog nudi, već da se što bolje pripravimo i da kroz ispovijed budemo što iskreniji prema sebi i prema Bogu, zaključio je biskup.

Cijelo hodočašće prigodnim je pjesmama popratio katedralni zbor pod ravnanjem Elene Roce i uz orguljsku pratnju Paole Batel.