Biskupijsko korizmeno hodočašće u Eufrazijanu
Treće korizmene nedjelje, 19. ožujka, održano je 17. po redu biskupijsko korizmeno hodočašće vjernika Porečke biskupije u porečku prvostolnicu. Naime, u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, 2000. godine započela je tradicija korizmenih hodočašće u obje prvostolnice, treće korizmene nedjelje u porečku baziliku, a četvrte korizmene nedjelje u pulsku katedralu.
Korizmeno hodočašće u Eufrazijani započelo je pokorničkim bogoslužjem koje je ove godine održao vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, a on je potom i predvodio križni put po bazilici u kojem su se u nošenju križa izmjenjivali vjernici iz župa Porečkog dekanata. Vlč. Zohil je u prigodnom nagovoru između ostalog istaknuo osjećaj olakšanja kojeg čovjek osjeća kada se oslobodi bremena grijeha te naglasio da samo uzvraćanjem ljubavlju prema onima koji su nam nanijeli zlo, možemo ozdraviti od bolesti grijeha. Božje je milosrđe veće od svake naše bijede, samo ga treba htjeti, istaknuo je vlč. Zohil.
Pokorničko bogoslužje:
{mp3}170319nagovor{/mp3}
Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša u suslavlju sa više svećenika. Biskup je u prigodnoj homiliji pojasnio najprije povijesni kontekst susreta Isusa i Samarijanke kod Jakovljeva zdenca, nedaleko grada Sihara, kojeg gu Židovi, ne smatrajući njegove stanovnike Židovima, naveliko zaobilazili. Žena se pri prvom Isusovom obraćanju postavlja u skladu s predrasudama, no Isus u komunikaciji s njom ruši te predrasude. Biskup je nadalje istaknuo kako ta žena raste u Spasenjskom sudjelovanju, a što se može iščitati iz postepenog mijenjanja načina kako oslovljava Isusa, naziva ga Židovom, Gospodinom, Prorokom te naposljetku Spasiteljem. I mi, po uzoru na nju, trebamo nastojati rasti u Spasenjskom hodu, ne samo obdržavanjem zakona već i djelima milosrđa prema bližnjima. Osim toga, biskup je istaknuo još nekoliko uvjeta za duhovni rast. Kao prvo trebamo dopustiti Isusu da uđe u naš život, iako se toga možda bojimo kao i odlaska liječniku, zbog svih pretraga i neke moguće neugodne dijagnoze. No samo ako Isusu dopustimo da uđe u naš život može nam pomoći na putu Spasenja, a upravo je korizma milosno vrijeme koje nam Bog za to daje, istaknuo je propovjednik. Isusu od nas traži da, poput Samarijanke, postanemo svjedoci. Prigoda je to da se zapitamo kako mi svjedočimo svoju vjeru u Krista u svakodnevnom životu, kada se, primjerice, nađemo suočeni s otvorenim protukršćanskim stavovima? Osim toga, nastavio je biskup, ne samo da trebamo Isusu dopustiti da uđe u naš život, nego trebamo i drugim ljudima dopustiti da nam se približe. Nadalje, potrebno je iz svoga života udaljiti svaki oblik idolopoklonstva, kojim i ovo naše vrijeme uvelike obiluje, istaknuo je mons. Kutleša.
Homilija:
{mp3}170319korizmenoporec-h{/mp3}
Najviše što u ovo korizmeno vrijeme možemo u činiti jest da se vratimo Bogu iz kojega smo proizašli. Najvažnije je da prihvatimo Isusa Krista i vratimo se obdržavanju zakona Ljubavi. Ako budemo činili kako On zapovijeda tada neće biti ni rata ni svega onoga što mi danas proživljavamo. Tada ćemo svi biti pošteniji i bolji, što želimo od svih drugih. No, da bi mogli to ostvariti, najprije moramo sebe promijeniti, a to jedino možemo u susretu s Isusom Kristom. Na ovu treću korizmenu nedjelju Bog nam daje priliku, preko lika ove Samarijanke, da shvatimo da Isus Krist nije samo jedan Židov, nego da je On Gospodin, Prorok i nadasve da je on naš Spasitelj. Ako tu Istinu prihvatimo, i dalje je svjedočimo, zajamčeno nam je spasenje, zaključio je biskup Kutleša.
