Biskup Tomo Vukšić: „Svetkovina sv. Tome je blagdan vjere“

„Sveti Toma nadahnjuje vjernike ove biskupije, ali i sve kršćane, na osobit način u trenucima ljudskih i vjerničkih nesigurnosti te u časovima, kada traže sigurne odgovore na otvorena pitanja, koja im se nametnu u određenom trenutku. Stoga je svetkovina svetoga Tome apostola, osim što je sjećanje na veliki lik jednoga od prvih izravnih Isusovih učenika, za sve nas prvenstveno blagdan vjere.“, rekao je biskup Tomo Vukšić predvodeći misu u pulskoj katedrali.

Svetkovina sv. Tome apostola, zaštitnika Pulske biskupije i grada Pule proslavljena je u utorak, 3. srpnja 2018. svečanim koncelebriranim večernjim misnim slavljem u pulskoj stolnoj crkvi, katedrali Uznesenja Marijina.

Misu je predvodio mons. dr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini uz koncelebraciju umirovljenog porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Milovana te dvadesetak svećenika. Misi je nazočio gradonačelnik Boris Miletić sa suradnicima, rektor pulskog sveučilišta Alfio Barbieri, načelnik Policijske uprave istarske Alen Klabot te predstavnici drugih javnih ustanova i institucija. Nakon mise je, na Trgu sv. Tome ispred katedrale, podno zvonika održan koncert duhovne glazbe.

Svetoga Tomu su za svoga nebeskog zaštitnika izabrali vjernici ove biskupije još u vrlo davna vremena sa željom, da ih primjer ovoga svetog Kristova svjedoka nadahnjuje, vodi, hrabri i potiče na putu Isusovih sljedbenika i svjedoka. U tom nasljedovanju Isusa, sveti Toma nadahnjuje vjernike ove biskupije, ali i sve kršćane, na osobit način u trenucima ljudskih i vjerničkih nesigurnosti te u časovima, kada traže sigurne odgovore na otvorena pitanja, koja im se nametnu u određenom trenutku. Stoga je svetkovina svetoga Tome apostola, osim što je sjećanje na veliki lik jednoga od prvih izravnih Isusovih učenika, za sve nas prvenstveno blagdan vjere. Vjere, koja se rađa samo u susretu s Isusom, rekao je propovjednik.

Biskup je nadalje analizirao vjeru apostola koja se rodila i rasla u njihovom svakodnevnom životu s njim. Nakon razapinjanja, nakon rastanka s Isusom, obuze ih strah i malodušje, no, kada im se ponovno ukazao, kada ih je Uskrsli posjetio, njihova je vjera ponovno osnažila. Toma nije bio s njima, no poput njih, i on, kada ga je vidio, povjerovao je. Drugim riječima, i nema baš bitne razlike između Tomine reakcije i reakcije ostalih apostola, jer svi su zapravo povjerovali tek nakon što su „vidjeli“. Stoga se više radi o različitom vremenu, u kojemu se  rađa njihova vjera, negoli o razlici sadržaja i načina, rekao je mons. Vukšić.

Biskup je napomenuo kako je taj, najpoznatiji ulomak gdje se spominje sveti Toma, samo jedna od tri zgode iz istog Ivanova evanđelja, u kojima sveti Toma govori. One na svoj način upotpunjuju naša saznanja o njemu, dopunjuju sliku o ovom Isusovu apostolu i ističu posebnost Tomina karaktera.

Prva zgoda, u kojoj sveti Toma govori jest događaj smrti Lazara, Isusova prijatelja iz Judeje, i čudo njegova povratka u ovozemaljski život po Isusovu djelovanju. Isusu se želi vratiti, iako su ga ondje, nedugo prije toga htjeli kamenovati, učenici ga odgovaraju od tog nauma, no on je odlučan i tu sv. Toma iznosi svoj čvrst stav Isusova sljedbenika riječima „’Hajdemo i mi da umremo s njime!’

Druga zgoda u kojoj Toma govori, dogodila se na Posljednjoj večeri. Tada je Isus, uoči svoje smrti i odlaska s ovoga svijeta, tješio vrlo zabrinute i uznemirene učenike. Na njegove riječi „Neka se ne uznemiruje srce vaše!(…) Idem pripraviti vam mjesto. A kamo ja odlazim, znate put“ Toma se ne srami priznati da ne razumije pa pita „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“. Kao odgovor na to njegovo pitanje dobili smo Isusovu temeljnu pouku, koja je velik izazov za svakoga njegova sljedbenika i za svakoga vjernika,  posebice u mjeri u kojoj se želi postići vječno spasenje. „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“. Zahvaljujući upravo Tominu pitanju, znademo da samo Isusov način i put vodi ljude do Oca Nebeskoga, rekao je biskup Vukšić.

U Ivanovu evanđelju apostol Toma govori treći put u opisu dvaju Isusovih ukazanja, pri čemu je Toma kod prvoga ukazanja odsutan, a kod drugoga prisutan, podsjetio je propovjednik. I dok su ostali, na dan uskrsnuća, u strahu od Židova bili iza zatvorenih vrata Toma je bio drukčiji i nalazio se negdje vani. Znatiželjan, kakav je bio, vjerojatno je išao tražiti odgovore na nova pitanja, koja su nastala, i nedoumice, koje je želio riješiti. Stoga je, sumnjičav prema ustrašenim kolegama izrazio svoje sumnje, no kada je, tjedan dana kasnije osobno vidio uskrslog Isusa, ispovjedio je vjeru u Kristovo božanstvo riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“. Zahvaljujući toj Tominoj reakciji Isusu je rekao „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20,29). To je treća velika Isusova pouka, koja se izravno odnosi na Crkvu, zajednicu vjere, na naše sadašnje stanje, jer nama nije dano „vidjeti“ Uskrsloga.

Slučaj Tome apostola, osim svetačkog primjera, važna je pouka za sve kršćanske vjernike barem zbog tri razloga, rezimirao je biskup Vukšić, „Prvo, jer nas tješi u nesigurnostima vjere, koju ispovijedamo, i ohrabruje u našim traženjima. Drugo, važan nam je, jer pokazuje, da svaka sumnja može uploviti u prosvjetljenje, gdje nema nesigurnosti. I treće, riječi, koje je Isus uputio Tomi, podsjećaju nas na pravo značenje zrele vjere i ohrabruju nas da, usprkos poteškoćama, nastavimo na svom putu pristajanja uz Isusa.

Stoga, po zagovoru svetoga Tome, dao Bog da svi mi, koji nismo vidjeli, a vjerujemo i ispovijedamo da je Isus „Gospodin moj i Bog moj“, tu vjeru svaki dan potvrđujemo svojim djelima. I radi toga da bi drugi, po našemu svjedočenju, mogli „vidjeti“ i „dodirnuti“ Božju dobrotu te povjerovati.“, zaključio je mons. Vukšić.

Uz završene zahvale katedralni župnik, vlč. Rikard Lekaj je predvoditelju čestitao imendan. Misno slavlje pjevanjem suvremenih liturgijskih pjesama i starocrkvenih napjeva popratili su katedralni Župni zbor te Zbor pulske Muzičke akademije kojim je ravnao dirigent Domeniko Briški te uz orguljsku pratnju Eduarda Kancelara.

Nakon mise, na Trgu sv. Tome ispred katedrale, podno zvonika, održan je koncert duhovne glazbe na kojem su nastupili Marija Husar Rimac, Alan Hržica, Bruno Krajcar i Grupa Oton. Na kraju koncerta, okupljenima na prepunom trgu, obratio se katedralni župnik vlč. Lekaj. On je kao organizator zahvalio svim sudionicima te izrazio radost zbog tako velike posjećenosti koncerta, što je pokazatelj da ta mjesna Crkva ima potrebnu okosnicu vjernika koji žele ovakve glazbene i duhovne sadržaje. To opravdava nadu koju je izrekao vlč. Lekaj, da bi takav koncert, s raznim izvođačima, mogao postati jedna lijepa tradicija.

Misi je prethodila trodnevna duhovna priprava. Prvoga dana misno slavlje s prigodnim nagovorom predvodio je vlč. Antun Nižetić, župnik Premanture. Drugog i trećeg dana misu je predvodio vlč. Zvonimir Badurina Dudić, župnik u mjestu Poljice na otoku Krku. On je svojim osebujnom propovjedničkim stilom u nagovorima stavio naglasak na važnost potpunog predanja Bogu. Trećeg dana trodnevnice prije mise je katedralni zbor otpjevao svečanu Prvu večernju, a nakon misnog slavlja glazbenici Marija Husar Rimac i Alan Hržica izrekli su svjedočanstvo svoga obraćenja. Prvoga dana trodnevnice misu je glazbeno animirao katedralni zbor, drugoga dana Zbor Misericordiae, a trećega dana Grupa Oton. (G. Krizman)