Biskup Štironja predvodio misno slavlje za bolesnike u Puli

Blagdan Gospe Lurdske – Dan bolesnika svečano je proslavljen u utorak 11. veljače u samostanu Sv. Franje u Puli. Sveto misno slavlje predvodio je mons. Ivan Štironja, biskup Porečke i Pulske biskupije. Koncelebrirali su: fra Đuro Vuradin gvardijan samostana i bolnički kapelan, fra Nikica Batista, preč. Milivoj Koren i vlč. Drago Petrović. Uz ministrante posluživao je i Evanđelje navijestio đakon Luka Jakopić.

Započinjući misno slavlje, biskup Ivan je pozdravio nazočno mnoštvo, osobito bolesne i nemoćne, kao i sve one koji su u službi bolesnima, bolničko i liječničko osoblje, volontere i dobročinitelje.

U svojoj propovijedi biskup Štironja je podsjetio na sv. Ivana Pavla II. koji je ustanovio Dan bolesnika 13. svibnja 1992. i koji je godinu dana prije toga saznao da boluje od Parkinsonove bolesti. Kao što se papa Ivana Pavao II. nije sramio svoje bolesti i tjelesne krhkosti, tako se ni mi ne trebamo bojati niti sramiti pokazati svoju nemoć. „Hvala vam dragi bolesnici što se ne bojite i ne sramite pokazati svoju fizičku krhkost. Vaša bolest nije nemoć nego snaga, kako to mudro kaže sv. Pavao koji je posvjedočio da uživa u slabostima: Jer, kada sam slab, onda sam jak“ (2 Kor 12, 10-11).

Biskup je potom podsjetio na poruku pape Franje za ovogodišnji 33. dan bolesnika u kojoj Papa donosi svoje razmišljanje o susretu, daru i dijeljenju, tri teme koje se razvijaju oko bolesničke postelje između bolesnika i onih koji su u službi bolesnicima.

Dana bolesnika, kako reče biskup, želi u nama: „potaknuti radosnu brigu i skrb o bolesnicima, razvijati solidarnost i empatiju prema njima, potvrditi im da nisu sami. Ne samo radi njih nego radi nas samih. Pomagati drugima uistinu usrećuje.“ Propovjednik je dodao: „Dragi bolesnici, ovom svetom Misom i ovim susretom želimo vam posvjedočiti da niste sami. Mnogi među nama svakoga dana mole za vas kao i za one koji vas poslužuju bilo kod kuće, bilo u bolnicama, u domovima, profesionalno ili volonterski. Večeras zajedno s vama zahvaljujemo Bogu i nebeskoj Majci Gospi Lurdskoj, zaštitnici bolesnika. Večeras slavimo Isusa koji vas krijepi sakramentom pomazanja i Presvetom Euharistijom. On je svojom mukom, smrću i uskrsnućem sve boli na sebe uzeo kako bi nama bilo bolje. Zato sve svoje boli sjedinimo s njegovom žrtvom na križu, kako nas je i pozvao da uzmemo svoj križ i idemo za njim (usp. Mt 16,24). Isus nas poziva da ga odlučnim korakom slijedimo. Ne poći i zaustaviti se, nego ustrajno za njim ići. Uvijek uz njegovu pomoć i uz pomoć onih koje nam On stavlja na put.

Budimo anđeli čuvari jedni drugima, navjestitelji Radosne vijesti koja liječi. To je najbolji put da naše obitelji, naše zajednice i sveukupno društvo postane zdravo društvo. Često se čuje pitanje: Što se to oko nas događa, kamo ide svijet u kojemu živimo? Najčešći je odgovor: Ne znam! Zabrinuti smo. Bolesti društva teže su od bilo koje bolesti pojedinca. Kad boluje pojedinac to je bolest, ali kad boluje društvo, to je epidemija.

Siguran sam da je naše društvo na smrt bolesno, ali sam isto tako siguran da ima nade za nas. Ima nade, ali nemamo vremena za čekanje. Gospin poziv na obraćenje u Lurdu nije poziv samo jednom narodu nego svim narodima. Svi smo pozvani na obraćenje“.

Tumačeći evanđeoski tekst (Mk 7,31-37) koji govori o tomu kako je Isus, pogledom upravljenim prema nebu i izgovaranjem riječi efata – otvori se, ozdravio i osposobio gluhonijemog čovjeka za slušanje i govor, biskup je istaknuo umijeće govora i slušanja kao dvije vrlo važne sposobnosti za služenje. Slušanje je temeljna sposobnost uspješna liječenja i ozdravljenja, dok se sposobnošću i umijećem govora rađaju riječi utjehe i lijek ozdravljenja.

„Po Isusovu primjeru i mi smo, kao vjernici kršćani, pozvani upraviti svoje oči prema nebu odakle dolazi pomoć i okrjepa za naše živote, za dušu i tijelo“, rekao je biskup Štironja te pozvao: „Obratimo se svomu Stvoritelju od koga dolazi spasenje i pomoć. On je nada naša. Podignimo ruke u znak molitve posebno moleći za djecu i mladež, molimo da ozdravi naše društvo, da se odrekne kulture smrti i egoističkog i hedonističkog odnosa prema začeću i rođenju novih naraštaja. Mòlimo i, svoje boli i žrtve, prikazujmo za naše obitelji, za naš narod i Crkvu. Vaše iskrene molitve i žrtve, dragi bolesnici, vaši bolesnički križevi sjedinjeni s Kristovim križem mogu učiniti čuda. Prikazujmo ih za ozdravljenje naših obitelji, našega društva i naroda“.

Nakon popričesne molitve fra Đuro je zahvalio biskupu na predvođenju misnog slavlja i upućenom pastirskom ohrabrenju. Također, zahvalio je fra Anti Barišiću koji je predvodio trodnevnu duhovnu obnovu, svećenicima koji su ispovijedali tih dana duhovne obnove te pozvao vjernike, koji to žele, da pristupe sakramentu bolesničkog pomazanja napomenuvši kako je to vidljivi znak Božje ljubavi koji Krist daje svojoj Crkvi.

Za vrijeme podjele sakramenta bolesničkog pomazanja pjevali su mladi skupine „Oton“ sa svojim prijateljima koji su, također, svojim skladnim glasovima predvodili liturgijsko pjevanje i sviranje na misnom slavlju.