Biskup Milovan progovara o ljepotama i teškoćama proživljenog u 22. godine biskupstva

U nedjelju, 10. siječnja 2021., naš biskup u miru mons. Ivan Milovan obilježava obljetnicu biskupskoga ređenja. Tim povodom pristao je na snimanje razgovora za potrebe Tiskovnog ureda Porečke i Pulske biskupije, te mu se ovom prigodom zahvaljujem na uvijek dobroj i susretljivoj raspoloživosti prema medijima.
Naša se biskupija posljednjih mjeseci nalazi u iščekivanju novog ordinarija. U tom kontekstu mons. Milovan se u razgovoru prisjeća vremena svog imenovanja i biskupskog ređenja.
Nadalje, progovara o tome kako je bilo preuzeti biskupiju nakon mons. Antuna Bogetića.
Znamo da svaka služba ima svoje lijepe i manje lijepe trenutke, biskup Milovan nam je odao što je bilo najljepše, a što najteže u tih 22 godine njegovoga biskupskoga služenja. Spominje Euharistijski kongres 2000. godine u Areni, Susret hrvatske katoličke mladeži 2006. te Beatifikaciju bl. Miroslava Bulešića, no prisjeća se i slučaja Dajla, kao i gubitka pojedinih svećenika koji su mu bili bliski suradnici.
Svi mi koji smo dio istarske Crkve znamo da je mons. Milovan svoju obljetnicu biskupskoga ređenja više puta proslavio okupljanjem članova Župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća te karitativnih djelatnika, bilo na dekanatskim ili župnim razinama. Mons. Milovan u tom kontekstu progovara o važnosti uloge laika u Crkvi.
Već gotovo godinu dana živimo u uvjetima pandemije. Biskup Milovan i inače, ali u ovo vrijeme pandemije posebno, svoje umirovljeničke dane, osim molitvom i čitanjem ispunjava i tako što je na usluzi svećenicima u okolici kada im treba zamjena, napose sada kada su neki bili u samoizolaciji. U tom smislu otkriva nam kako je biti „kapelan“ mnogim svećenicima.
Razgovor je zaključen biskupovom porukom slušateljima.
Preuzvišenom mons. Milovanu zahvaljujemo na ovom razgovoru, od srca mu čestitamo obljetnicu biskupskog ređenja sa željom da nam još dugo, u dobrom zdravlju, upućuje svoje lijepe i nadahnute homilije.
(Gordana Krizman)