Biskup Milovan predvodio misu zadušnicu za biskupa Antuna Bogetića

Biskup Milovan predvodio misu za pok. biskupa Antuna Bogetića. Homiliju je zaključio riječima: „Smijemo kod ove svete mise posebno preporučiti nama svima da se molimo također da nam Bog uskoro dodijeli jednoga dobroga biskupa kojega naša biskupija evo očekuje.“

Svečano misno slavlje o četvrtoj obljetnici smrti porečkog i pulskog biskupa mons. Antuna Bogetića, u ponedjeljak, 19. travnja 2021. u pulskoj je katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Koncelebrirali su: kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, rektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ preč.  Alejandro Castillo Jimenez, koordinator neokatekumenskog puta za Hrvatsku i okolne zemlje preč. Piergiorgio De Angelis, duhovnik sjemeništa preč. Josip Kolega, ravnatelj Pazinskog Kolegija preč. Maksimilijan Ferlin, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te još nekolicina svećenika.

“Sigurno svi ovdje sabrani večeras imamo nebrojena sjećanja na našega pokojnog biskupa”, rekao je mons. Milovan na početku homilije. “Bio je duhovni pastir naše dvije biskupije, Porečke i Pulske, od svoga zaređenja 1984. do 1998. godine, a preminuo je 2017. Sve se to događalo u uskrsnom vremenu, i ređen je bio u uskrsnom vremenu, a i preminuo je u uskrsnom vremenu”, podsjetio je propovjednik.  “Bog mu je dao da proživi dug život iako je od mladih dana bolovao. Doživio je čak 95 godina i znamo da je imao jako sadržajan život, bio je neumoran, sav predan naviještanju Evanđelja, ne samo ovdje u našoj biskupiji, nego, kako znamo, i širom svijeta kao misionar. U svojim uspomenama, u knjizi naslovljenoj  „Od Anda do Tihog oceana“, spominje se vremena od 1946. kada je bio zaređen, te je odmah potom bio jedan od malobrojnih svećenika na Labinštini, a ondje je i obolio. Kasnije je bio dugi niz godina duhovnik u Pazinskom sjemeništu, pa generalni vikar biskupije, a uz tu službu je vršio i mnoge druge. Bio je potom misionar u Argentini, a nakon biskupske službe i misionar na Taiwanu, odnosno duhovnik tamošnjeg sjemeništa.

Biskupske godine doživio je u vrijeme demokratskih promjena i velikih izazova. Pod konac života, kao što to najčešće biva, proživio je godine bolesti i nemoći, tako da je i on, kao što to ljudi vjere najbolje znaju, bio i aktivan, ali se na kraju ta aktivnost svela na to da trpi i moli, za one koji su mu bili povjereni. Od ustanova je kao dijecezanski biskup ustanovio, osobito valja istaknuti, sjemenište „Redemptoris Mater“ u Puli, Kolegij u Pazinu, a njegova je zasluga i povratak redovnika pavlina u samostan u Svetom Petru u Šumi. Pamtimo ga kao posebnog čovjeka, za svakog se može reći da je jedinstven i neponovljiv, ali on je doista bio takav – jedinstven i neponovljiv,  osobito po tome što je za Božju stvar doslovno izgarao. S jedne strane bio je pun ozbiljnosti kada se je radilo o naviještanju Evanđelja, molitvi i duhovnosti, a s druge strane bio je pun duha neozbiljnosti, odnosno pun humora u svagdašnjem životu i prijateljevanju s ljudima. Kao čovjeka karakterizirala ga je velika jednostavnost, skromnost, bliskost ljudima, velika ljubav i dobrota. Veliku ljubav je pokazivao prema Crkvi, trajno je o njoj vodio brigu, o biskupiji koja mu je bila povjerena, služio je narodu koji mu je bio povjeren. Uvijek oslonjen na Boga, bio je čovjek velike vjere. Sav je bio, već ovdje, uronjen u Boga. I njegovo biskupsko geslo, „U tebe se, Gospodine, uzdam.“, isto koje je  imao i bl. kardinal Stepinac, podsjeća nas na to kako je doista sav bio predan i oslonjen na Boga i njegovu snagu. Biskup Bogetić je bio nadahnut Bogom “da pronese Evanđelje sve do krajeva zemlje”, kako je Isus govorio apostolima. Vodio je biskupiju, kao što to za sve biskupe kažemo, kao navjestitelj, posvetitelj i upravitelj. Kao navjestitelj, onaj koji trajno naviješta Evanđelje, trudio se biti glasnik vjere i učitelj Istine, skupa sa svojim svećenicima, vjeroučiteljima i svim zauzetim vjernicima laicima. Biskup nije privatni vjernik već javni svjedok vjere. Biskup Bogetić je naviještao Evanđelje na sve načine koji su mu bili na raspolaganju. Kao posvetitelj, osobito je bio djelitelj svete krizme, ali i drugih sakramenata za koje je biskup prvi odgovoran, i koji se brine za disciplinu Crkve  kod dijeljenja sakramenata. Kao pastir, upravitelj biskupije, on se je to doista trudio biti, i čini nam se da je i uspio, bio je onaj koji je služio, bio je sluga Božjega naroda u svojoj biskupiji. Imao je srce Dobroga Pastira, kojemu je na srcu bilo jedino spasenje duša. Bio je i promicatelj zajedništva među klerom i u biskupiji.

Sigurno je kroz svojih 95 godina života mnogo toga doživio i proživio, razne režime. Iz mladih dana sjećao se je nepravdi koje je ondašnji fašizam nanosio našem narodu, a kasnije je proživio i dane pod komunizmom, onim ranim, tvrdim komunizmom, te kasnije nešto blažim. Biskup Bogetić je bio širok, plemenit i trudio se poštovati osjećaje i prava svih, ipak je rado volio isticati vrijednost čuvanja svoje narodnost i svoga jezika,“ Neću se odreći nikada svoje majke.“, tako je govorio sjećajući se godina svoga djetinjstva. Bio je dakle čuvar narodnih prava, prema onoj narodnoj “Tuđe poštuj, svojim se diči.”.

Spominjući misna čitanja o sv. Stjepanu, žarkom propovjedniku i đakonu, mons. Milovan je rekao da je “sv. Stjepan podnio crveno mučeništvo, a naš biskup Bogetić svojim neumornim radom podnio je bijelo mučeništvo, sav se predao za Božju stvar. U Evanđelju smo čuli Isusovu riječ kako Isus prigovara Židovima ‘brinete se previše samo za tjelesnu hranu, brinite se i za hranu duše, za rast u vjeri u Onoga koga je Otac poslao’“.

“Ovo svetom misom zahvaljujemo Bogu za veliki dar našega mons. Bogetića našoj mjesnoj Crkvi. Svaka euharistija je nadasve, znamo, zahvaljivanje Bogu, ova misa je zahvala Bogu za našega biskupa Antuna i molitva da ga Bog uvede u puninu svoje radosti i slave. Također, ova sveta misa je i preporuka molitve za sve nas, zaređene službenike Crkve, da bismo što dostojnije vršili službu i djelo u služenju Evanđelju i bili predvodnici puka ne samo riječima nego i primjerom života.

Smijemo kod ove svete mise posebno preporučiti nama svima da se molimo također da nam Bog uskoro dodijeli jednoga dobrog biskupa kojega naša biskupija, evo, očekuje”, zaključio je mons. Milovan.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj koji je ujedno i pročelnik dijecezanskog Vijeća za duhovna zvanja, ministrante i pastoral mladih. On je podsjetio da je u ovom tjednu, uoči Nedjelje Dobroga Pastira, „u Porečkoj i Pulskoj biskupiji započeo molitveni tjedan u kojem svakoga dana molimo za nova duhovna zvanja u našoj biskupiji, ali molimo i za Cijelu Crkvu. Molimo za sve one koji su se odazvali, za naše bogoslove, za naše sjemenište, za sve one koji su čuli poziv da se ohrabre.“ Istaknuo je, uz ostalo, kako je zanimljivo da „taj molitveni tjedan započinje upravo na dan obljetnice smrti biskupa Antuna Bogetića koji je sav svoj život dao za nova duhovna zvanja.“  „Vjerujem da biskup Bogetić i dalje moli za našu Crkvu, za našu Istru i za nova duhovna zvanja“, rekao je katedralni župnik te zaključio Molitvom za nova duhovna zvanja.

(G. Krizman)