Biskup Milovan predvodio misu u crkvi bl. Bulešića

Svečanu misu povodom obilježavanja 104. obljetnice rođenja  bl. Miroslava Bulešića u jedninoj njemu posvećenoj crkvi, u Valbandonu, na području žpe Fažana, predslavio je, na sam dan obljetnice, u ponedjeljak, 13. svibnja, o blagdanu Gospe Fatimske, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, uz koncelebraciju župnika, koji je ujedno i policijski kapelan za PU istarsku, preč. mr. Ilija Jakovljević te vlč. Drago Petrović.

Na početku mise biskup je naglasio da se Crkva toga dana spominje Gospe Fatimske, u spomen na prvo ukazanje u Fatimi. „Mi se u našoj biskupiji i domovini spominjemo rođenja bl. Miroslava Bulešića“, podsjetio je biskup te istaknuo kako je Miroslav bio nadasve pobožan bl. Djevici Mariji, „što sigurno svoj razlog ima u tome da je na spomendan Gospe Fatimske rođen“. Mons. Milovan je pozvao sve nazočne da mole zagovor Blažene Djevice Marije kao i bl. Miroslava Bulešića, za potrebe Crkve i svijeta.

Prigodnu homiliju izrekao je preč. Jakovljević.

                „Ovogodišnja godišnjica rođena bl. Miroslava obilježena je s raznim programima u Porečkoj i Pulskoj biskupiji: 10. svibnja bio je koncert Zaklade bl. Miroslava Bulešića, u subotu misa u rodnim Čabrunićima, u nedjelja svečana sv. misa i blagoslov vitraja u Lanišću te danas na godišnjicu rođenja ovdje u Valbandonu“, podsjetio je propovjednik.

„Među prvim propovijedima bl. Miroslava nalazimo onu o blagdanu Gospe Fatimske. On želi ne biti bilo kakav kršćanin, već Drugi Krist. Svjestan je svojih slabosti i nedostataka i takvog sebe povjerava Isusovoj majci. Povjerenje u Gospu nije samo odraz pučke pobožnosti već istinskog povjerenja. On Gospi iznosi svoje poteškoće, mane, želje i molbe s ciljem da mu ona od Svog Sina isprosi potrebne milosti“, rekao je propovjednik te nastavio, „Mi svo večeras došli ovdje, došli smo u crkvu bl. Miroslava i potrebno je da slijedimo njegov put. Ponajprije da sagledamo svoje mane, a prva među njima je oholost koja nas priječi u iskrenoj molitvi i kajanju. Oholost nas priječi da se iskreno pokajemo za svoje grijehe, jer ih odmah počinjemo opravdavati. Miroslav ne traži opravdanje za svoje grijehe, već ih želi uz pomoć Gospe i Božje milosti svladati, skršiti, pobijediti. Taj nam je potreban stav večeras. Možda ćemo biti čudaci za ovaj svijet ako večeras pred Isusom po uzora na bl. Miroslava vjerujući u Gospin zagovora nabrajamo svoje mane i slabosti. Ako ne sagledamo svoje mane nećemo duhovno rasti. Jedna od naših mana je nedostatak snage reći istinu o sebi pred Gospodinom i moliti moćni zagovor Blažene Djevice na duhovnom putu rasta.“

                „Bl. Miroslav bio je svećenik poniznog služenja u Kristu. Nastojao je svima biti poput Krista. On nije imao osobnih ambicija u hijerarhiji da bi taktizirao sa istinom. Njegovo srce je bilo usmjereno k dobru drugoga. On je postao velik ne po nekom dekretu crkvene vlasti, on se uspinjao, kako to lijepo kaže papa Benedikt XVI., ‘kroz vrata križa’. On je izabrao križ za svoj sedes i zato je bio autentičan pastir“, naglasio je preč. Jakovljević.

„Molimo da nas zagovara naša Nebeska Majka Marija koja je zasigurno isprosila tolike milosti i svome sluzi bl. Miroslavu. Ono što nastojimo biti pred Njom, u crkvi, na koljenima nastojmo to biti na nogama u svijetu. Miroslav je zazivao Nju na koljenima da mu isprosi potrebne milosti kako bih mogao živjeti u svijetu. Bl. Miroslav je molio: ‘I Tebi, Djevice, Majko moja, obraća se moja misao, da i od Tebe isprosim pomoć u mojem djelu. Daj da se ja odrečem posvema sebe i da ne živim nego za samoga Boga. A to neka bude sada i uvijek u mojem budućem životu.’, citirao je propovjednik zapis iz Duhovnog dnevnika Blaženika, iz listopada 1942.

„Pred samo svećeničko ređenje Blaženik moli ‘U Tvoje se ruke predajem i molim Te da mi isprosiš od Boga milost da mi rasvijetli um i volju da budem dobar otac duša.’, to je zapisao u veljači 1943.“, rekao je preč. Jakovljević. „Vidimo koliko moli za svoje duhovne potrebe. Ne one tjelesne, materijalne, već duhovne kako bi mogao izvršiti djelo Božje u ovom svijetu. Njegova prošnja ide radikalno do kraja: ‘Majko moja, isprosi mi od Boga milost da mi rasvijetli razum, učvrsti volju, da mogu ih dobro sprovesti i da odluke, koje ću iz njih učiniti budu mi vodiljama kroz cijeli moj život. Prije smrt nego grijeh i nevjernost’“

„Prošnju Gospi nastavlja riječima: ‘Isprosi mi te milosti od Duha Svetoga. Neka se on nastani u meni i on neka vlada nada mnom. On neka mi pomogne u spoznaji samog sebe, i neka popravi i izravna u meni ono što je krivo!’ (12. 6. 1943.). To bi trebale biti i naše molitve, naši odlasci u svetišta, pristupanje sakramentu sv. ispovijedi. Večeras molimo da nas bl. Miroslav zagovara da se popravimo kao bi i mi mogli vršiti djelo Božjem u ovom svijet“, zaključio je propovjednik.

Misu su pjesmom animirali vjernici koji se redovito okupljaju u crkvi bl. Bulešića.

G. Krizman