Biskup Milovan na svetkovinu sv. Petra i Pavla ap. u pulskoj Župi sv. Pavla

Pulska Župa sv. Pavla ap. proslavila je svog župnog patrona o svetkovini sv. Petra i Pavla ap., u četvrtak, 29. lipnja. Misu je predvodio porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan u koncelebraciji s više svećenika Pulskog dekanata.

Na početku mise, domaći župnik preč. Milan Mužina je pozdravio sve vjernike, a osobito hodočasnike. Na poseban način izrekao je riječi dobrodošlice predvoditelju euharistijskog slavlja. Župnik je biskupu Milovanu čestitao 25. obljetnicu biskupske službe, te podsjetio na taj njegov pastirski put. Zamolio je biskupa Milovana da ih se sjeti u molitvama, a on je u ime župe obećao da će i oni dalje moliti za njega. Biskupu je uručen prigodni dar.

Na početku homilije, biskup je naglasio kako blagdan apostolskih prvaka Petra i Pavla slavi širom svijeta. “Danas se spominjemo njihove smrti, ali i slavimo njihove živote ispunjene dobrim djelima, velikim radom i zalaganjem, te zapečaćene smrću za Isusa Krista. Grad Rim posebno je počašćen njihovim propovijedanjem i njihovim mučeništvom, u Rimu su i njihovi grobovi” rekao je biskup. 

Podsjetio je i kako ovim Crkva na osobit način slavi svoje početke. “Obitelj se sjeća svojih početaka, razne ustanove, pa i Crkva se uvijek na osobit način sjeća svojih početaka. Osobito ako se prisjetimo da je naš pravi početak Isus Krist, ugaoni kamen Crkve. Njegov Duh nam pomaže vjerovati i živjeti po vjeri. Također u početke Crkve spadaju i prvi učenici: apostoli, zatim svete žene, Marija i druge žene, te svi koji su sebe ugraditi na počecima u temelje Crkve.”

U tom je kontekstu biskup naglasio kako apostole možemo nazvati temeljima Crkve, a sv. Petar i sv. Pavao su se u starini, a često i danas, nazivali  blizancima, jer su svoje živote suradnički ugradili u propovijedanje, a mučeništvom zapečati svoju vjernost Kristu. “Možemo reći da su ova dvojica apostola osobito upamćeni po novom imenu kojeg su dobili u susretu s Kristom. Šimunu je Isus rekao da je Petar, Stijena. Bio je izabrani apostol oko kojega se Crkva trajno okuplja. Šaul pak, je iz tog hebrejskog imena promijenio ime u Pavao, maleni.”

Biskup je posvijestio kako u tim imenima možemo vidjeti i svoju sudbinu. “Svatko može reći da je velik, a u nekim stvarima malen. No u uspjesima, kad smo veliki ne smijemo se uzoholiti, a u padovima ne obeshrabriti, ne klonuti. Važno je trajno raditi na sebi, trajno se izgrađivati. Svatko od nas je Božji hram i stalno se izgrađuje. Od nas se očekuje da kao odrasli kršćaninu budemo i zreli, ne samo fizički, nego i duhovno uz pomoć Božju ustrajati na putu dobra.”

Govoreći o Petru i Pavlu, propovjednik je naglasio kako su bili različiti i po kulturi i po pozivu. Petar je bio ribar, i ostat će tako jednostavan, ne baš jako školovan čovjek. Nasuprot njemu je Pavao, veliki intelektualac koji je prošao sve židovske škole, bio je poliglot, najveći teolog Crkve, čovjek koji je čitavoga sebe ugradio u naviještanje evanđelja.
“Petar je u trenucima slabosti zatajio Isusa, no po svojoj vjeri, iako je jednostavan, postao je veliki suradnik Božji na kojem Isus utemeljuje Crkvu.
Pavao pak bio je ispočetka progonitelj kršćana, fanatik, dok nije doživio šok u objavi Isusa Krista na putu u Damask gdje je išao progoniti kršćane. No, mijenja se i postaje najveći navjestitelj evanđelja. Dakle, obojica su doživjeli svoju nevjeru i padove, ali su u susretu s Kristom pokazali svoju vjernost Bogu, i dali se potpuno u službu evanđelju.”

U tom kontekstu biskup je posvijestio kako je bitan susret s Kristom, njihovo obraćenje. Prihvatili su Isusa Krista i Njegovu riječ, otvorili su se Njemu i Božjoj mudrosti, i ustrajali su u služenju Bogu sve do kraja.

Gledamo li njihove živote, i razmišljamo o našim životima, bitan je taj susret s Isusom Kristom. Treba znati osobno prihvatiti vjeru, osobno se okretati Bogu, npr. nedjeljna misa, dnevna molitva sve bi nas to trebalo odgajati, da bi mogli živjeti. Tu su i hodočašća i duhovne obnove, sve ono što nam pomaže u duhovnom životu, rekao je biskup. 

Nadalje se posebno osvrnuo na mučeništvo sv. Pavla. “Pavao pred osudu, gledajući na svoj život svraća pogled na ono što je prošao. Upotrebljava tri slike. Prinosi svoj život kao žrtvu paljenicu. Njegova krv će se proliti na oltaru. Čitav Pavlov život bilo je prikazivanje, ne samo njegova smrt, nego i snage koje je utrošio u naviještanje evanđelja.
Druga slika: približilo se vrijeme moga odlaska. Ostavljam ovaj život, došlo je vrijeme moga odlaska, moj život se seli nekako drugamo. Naposljetku tu je i treća slika koju Pavao upotrebljava, je slika sportskih natjecanja ‘dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao’ . U tridesetak godina, koliko je nakon obraćenja svoj život uložio u naviještanje Evanđelja po cijelom Rimskom carstvu u ono vrijeme. Vjeran svome poslanju došao je do svoga cilja i čeka pobjednički vijenac. To je njegova sigurnost, velika živa nada da mu je Bog osiguran konačnu nagradu.”

Na kraju homilije, biskup je posvijestio kako trka i bitka apostola Petra i Pavla trebaju postati trka i bitka svih nas koji vjerujemo i koji se trudimo vjeru i svjedočiti.
Dakle, pozvati smo dnevno ustrajati u smjeru dobra, služenju u našim obiteljima i svih ljudi oko nas, rekao je biskup Milovan.

Po završetku misnoga slavlja za sve nazočne je u dvorištu crkve ponuđen prigodni domjenak.

Proslavi svetkovine u toj župi prethodila je trodnevna duhovna priprava, koja je ove godine održana na temu „Vjera, ufanje i ljubav.“ Prvoga dana, o vjeri je propovijed izrekao vlč. Damir Štifanić, župnik u Vodnjanu, drugoga dana o ufanju je govorio vlč. Josip Kolega, duhovnik u pulskom Biskupijskom Misijskom sjemeništu  Redemptoris Mater, a trećega dana o ljubavi je propovijedao preč. Ilija Jakovljević, župnik u Fažani i vodnjanski dekan.

Txt i foto: G. Krizman