Biskup Kutleša predvodio Obrede Velikog petka u Puli

Na Veliki petak, 30. ožujka 2018., Obrede Velikog petka porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša predvodio je u pulskoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prije početka Obreda, katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj, je predvodio pobožnost križnog puta. Uz ordinarija su za trajanja Obreda, osim župnika, bili kancelar biskupije preč. Sergije Jelenić i kanonik pulskog Kaptola sv. Tome apostola preč. Željko Staver te đakoni Janez Barborič i Boško Čatlak.

Biskup je, nakon čitanja Muke, u prigodnoj homiliji izrekao promišljanje o križu, o njegovoj simbolici i njegovom značaju za kršćane kao centru Obreda Velikog petka. Isus je svojim križem osudio grijeh, istaknuo je biskup. Slijedom svega pročitanom u čitanju Muke možemo ustvrditi da grijeh ubija Isusa Krista. Zašto je Isusu ubijen?, zapitao se propovjednik. Isus je ubijen jer ljudi nisu prihvatili ono što je on naviještao, već su htjeli nešto drugo. Prvo Juda čini grijeh izdaje, potom Kajfa je bio rasrđen što iz perspektive Židova Isus širi hereze, Herod je bio ljubomoran te na kraju Pilat koji je bio neodlučan. Kada se sve skupi dolazi do počinjenja jedne velike nepravde i jednog velikog zločina.

No, gledajući suđenje Isusa Krista ono je bilo pravilno prema svim zakonitostima i procedurama rimskoga prava. U današnjim kriterijima možda ga mi ne bi mogli slaviti svecem, obzirom da je bio osuđen od suda. Obično mi slavimo kao svece dobrim dijelom one koji su smatrani razbojnicima i odmetnicima, te su stoga osuđeni i ubijeni. Među takve je ubrojen i Isus. Zato kažemo da je jedno ljudska pravda, a drugo je Božanska pravda. Ovdje vidimo što čini grijeh.

Nadalje, kada mi činimo neki grijeh mi se donekle suobličujemo s tim ljudima koji su imali udjela u Isusovoj smrti. Izričito u nekim tekstovima se kaže da je Isus mrzio grijeh, mrzio je zlo. Za današnje kriterije je ta riječ možda pregruba, no, zar se zlo može drugačije gledati?, zapitao se propovjednik. Jer, ako se ljubi zlo onda pripadamo nekome drugome, a ne Isusu Kristu. Na jednom mjestu Isus reče „Tko nije sa mnom, protiv mene je.“, misleći na zlo. Treba biti na strani dobra, jer ako nisi na strani dobra onda si na strani zla. Ako si indiferentan, neopredijeljen, opet si na strani zla, jer ne sprječavaš da se to zlo desi. I mi kada činimo grijeh moramo se sjetiti tih Isusovih riječi. No, isto tako, svaki put kada se odupiremo grijehu, mi smo na strani Isusa Krista.

Isus je pobijedio grijeh svojom smrću. Mogao je izbjeći smrt, ali je znao što to znači za spasenje čovjeka, jer tek kada se pobijedi zlo onda dolazi dobro. Da bi se pobijedilo zlo mora se uložiti puno truda i napora. Ovaj križ što ga mi slavimo, on je objavio Očevu slavu. On je objavio Očevu ljubav. Isus Krist je za vrijeme svoga života pokazao što misli o čovjeku i dao je svoj život za čovjeka, da ga spasi. I kada je došao trenutak, on je u najvećoj ljubavi objavio što je Otac. Nije nikoga ni mrzio ni napadao nego je svojom veličinom i ljubavlju pokazao da njegov Otac voli i one dobre i one koji to nisu i želi sve spasiti. Stoga i mi moramo biti takvi i prihvaćati one koji misle drugačije od nas, a ne zatvarati se u suprotstavljene tabore i pakostiti onima koji misle drugačije. Ljubav sve nadilazi ona sve prašta, ona želi spasiti čovjeka iz njegova zla. Tek kada to shvatimo onda neće biti podijeljenosti. Isus je svojim križem otkupi cijeli svijet, mi smo mogli činiti mnoge žrtve, ali ne bi bilo otkupljenja svijeta, već Isus, svojim križem i svojim poniženjem otkupljuje sve ljude. Sve, ne samo one dobre, i stoga i mi moramo biti svjesni toga.

Ova križ nam daje nadahnuće da znamo u životu podnositi patnju. Sveti Pavao uvijek naglašava da je križ primjer iz kojeg mi trebamo učiti. Stoga ako križ kojega je podnio Isus mi samo izučavamo, a ne primijenimo ga u svome životu, tada nismo shvatili teologiju križa. Mi živimo križ u svome životu, svatko ima svoje probleme koje proživljava, ali uvijek nas treba taj križ nadahnuti jer u križu i u patnji je najveća ljubav. To kršćanin treba shvatiti. Od vjernika se traži upravo to, da nadiđe sve i da upravo u križu vidi spasenje, jer jedino preko križa i patnje dolazi i Uskrs.

Križ je simbol dobra, simbol koji je pobijedio zlo. Stoga kada čovjek bira između dobra i zla uvijek treba imati to na pameti, zaključio je biskup te pozvao okupljene vjernike da se, kada budu ljubili križ, sjete da ga i svjesno i svojevoljno prihvaćaju. Ne znamo kakav će nam križ biti u životu, kakav ćemo  križ nositi, ali ga trebamo prihvatiti jer ćemo preko njega zaslužiti spasenje, zaključio je propovjednik.

Uslijedilo je klanjanje križu i pričest. Obrede Velikog petka pjevanjem su pratili pjevači Mješovitog katedralni zbor pod ravnanjem Patrika Andrea.