Biskup Huzjak predvodio sprovodnu misu u Žminju

U petak, 20. svibnja 2016. godine, žminjska župa sv. Mihovila i mjesto Žminj velebnim su se  ispraćajem oprostili od jednog svog člana koji je u svojih 78 godina života, kao i cijela njegova generacija u tim krajevima, proživio sve nedaće i brojne promjene koje su Istru i Hrvatsku zahvatile u tih gotovo osam desetljeća. No, Miro Zohil je sve okolnosti proživljavao sa jednom dodatnom snagom koju oni koji je nisu posjedovali, nisu mogli razumjeti. Živeći život u skladu sa okolnostima, nekad lakšim, nekad težim, on je vjeru koju je primio u svojoj obitelji, jednostavno živio, i na isti takav prirodan način, primjerom, prenio je slijedećoj generaciji. Na tim temeljima, u svjetlu toga, vjernici jednostavne, postojane vjere, promatraju život kroz prizmu onog dubljeg, vječnog smisla. Upravo je u tu Vječnost Miro Zohil prešao u srijedu, 18. svibnja, dva dana nakon svog 78. rođendana, okrijepljen svetim sakramentima, u pulskoj Općoj bolnici, nakon teške bolesti.

Rođen je 16. 05. 1938. u selu Tončaki, nedaleko Žminja  kao 9. od  14-tero djece oca Ivana i majke Marije rođene Šaina. Od te brojne obitelji ostali su nakon Mira još troje: brat Romano u Kanadi, brat Anđelo u Rovinju i sestra Milka u Puli. Dana, 26. siječnja 1962. godine u Žminju se vjenčao sa Marijom Matika iz sela Laginji, nadomak Žminja. Iste godine dobili su sina Gracijana a dvije godine kasnije Lina. Prvorođenac je po sklapanju braka sa svojom Eni r. Jurić, Mira i Mariju obradovao unucima. Obzirom da su unuci odrastali u Žminju Miro je imao veliku radost promatranja njihovog sazrijevanja u vrijedne visokoobrazovane mlade ljude koji su ga na vječni počinak ispratili sa svojim životnim odabranicima: unuk Marko sa suprugom Teom i unuka Andrea sa zaručnikom Aleksandrom. Velika radost, kako za pok. Mira tako i za cijelu obitelj Zohil,  bilo je svećeničko zvanje na koje se odlučio mlađi sin Lino; za svećenika je zaređen u Rovinju 1989. godine.

Uvijek u nastojanju omogućavanja što bolje egzistencije svojoj obitelji Miro je prvih nekoliko godina radnog vijeka radio kao kovač i varilac u Istarskim ugljenokopima, a ostatak radnog vijeka do mirovine u Istarskim boksitima u Žminju.

Sprovod je na žminjskom groblju predvodio generalni vikar Porečke i Pulske biskupije mons. Vilim Grbac u zajedništvu sa mons. dr. Vjekoslavom Huzjakom, biskupom bjelovarsko-križevačkim, domaćim župnikom vl. Jordanom Rovisom te dvadeset i pet svećenika iz raznih biskupija diljem Hrvatske.

Odmah nakon sprovoda Sv. Misu zadušnicu u žminjskoj župnoj crkvi sv. Mihovila predslavio je mons. Vjekoslav Huzjak u zajedništvu sa 18 svećenika. Predslavitelj je u prigodnoj homiliji, uz duboke,  iskrene izraze sućuti obitelji i prijateljima na vrlo osobni način govorio o pokojniku istaknuvši njegovo iskreno gostoprimstvo koje je u brojnim susretima iskazivao gostima koji su njihovu kuću pohodili zajedno sa sinom svećenikom. Svojom je jednostavnom, iskrenom dobrotom pokojni Miro znao učiniti ugodan baš svaki posjet ponekad i brojnih crkvenih velikodostojnika koji su sa Linom rado svraćali njegovim roditeljima, istaknuo je propovjednik. Mons. Huzjak se na poseban način prisjetio radosti i ponosa pok. Mira zbog blagoslova svećeničkog zvanja sina.

Na kraju misnog slavlja okupljenima se u ime svih svećenika, redovnika i redovnica Porečke i Pulske biskupije obratio generalni vikar mons. Grbac, prenijevši pozdrave porečkog i pulskog ordinarija mons. dr. Dražena Kutleše. Mons. Grbac je naglasio izuzetno veliko poštovanje koje je pok. Miro iskazivao svećenicima, naglasivši kako je to plod velike, jednostavne vjere koja je dio načina života, življena u svakodnevnici, bez ikakvog senzacionalizma.

U ime župne zajednice od pokojnika se oprostio župnik, vlč. Jordan Rovis, naglasivši kako je pokojnik bio izuzetno aktivan član župne zajednice, uvijek spreman pomoći i sudjelovati u svim župnim aktivnostima.

Na kraju se izuzetno emotivnim govorom okupljenima obratio sin Lino, zahvalivši svima koji su došli ispratiti pokojnika, i svima koji su na bilo koji način izrazili sućut obitelji, te bolničkom osoblju koje ga je njegovalo na odjelima gdje je bio hospitaliziran. Vlč. Zohil je svoje obraćanje zaključio riječima: „Dragi ćaća Miro, hvala ti za sve, za život koji si nam dao, sa svaku stvar koju si napravio u kovačiji ili na poslu u Potpićnu i Boksitu, a osobito ti hvala za tvoju dobrotu i pažnju koju si nam svima iskazivao jer smo i danas, kad se od tebe opraštamo, ponosni na tebe i zahvalni Dobrom Bogu što nam te je dao upravo takvoga. Hvala ti za sve.  Počivaj u miru Božjem i neka te dobri anđeli prate kao što si i ti nama bio dobar. Tvoji: Marija, Lino, Gracijano, Eni, Marko, Tea, Andrea, Aleksandar, Romano, Anđelo, Milka.“

Među brojnim izrazima sućuti napose dojmljive riječi uputili su zajedno nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić i nadbiskup đakovačko-osječki u miru mons. Marin Srakić. Pokojnika su se s poštovanjem prisjetili riječima: „Naša je zahvalnost najsvetiji čin odnosa prema onima koji su nas zadužili, te naše komunikacije s Bogom. Snažna i duboka zahvalnost budi se i u nama. Sjećamo se sa zahvalnošću svojih posjeta Vašem obiteljskom domu u Žminju i radosnog gostoprimstva dragog pokojnog tate Mira, koje nam je on iskazivao zajedno s Vama. Zahvaljujemo dragom Bogu za njega i za njegov svjedočki kršćanski život, za njegovo nesebično bračno i obiteljsko darivanje u ozračju kršćanske vjere, koja nas je obogaćivala i koja je bila pogodno tlo i za rast klice svećeničkog zvanja našeg dragog brata i prijatelja Lina. Svoju zahvalnost prema Bogu i prema dragom Pokojniku pretočili smo jutros u najodličniju molitvu hvale – u euharistiju: spomen-slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život. Njome smo molili da Krist Gospodin učini dragoga Pokojnika dionikom svoga nebeskoga stola, a srca svih Vas, draga obitelji Zohil, da raspeti i uskrsli Gospodin ispuni darom svoga mira.  „

Izraz sućuti, uz brojne svećenike, te prijatelje i poznanike obitelji  izrazili su i porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te biskup sisački Vlado Košić.