Biskup Huzjak na proslavi svetkovine sv. Ivana Krstitelja u Puli

Svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja, u njemu posvećenoj župi u Puli, proslavljena je svečanim večernjim koncelebriranim misnim slavljem u subotu, 24. lipnja 2023., pod predsjedanjem biskupa bjelovarsko-križevačkog mons. Vjekoslava Huzjaka. Tom je prigodom ujedno obilježena i 6. obljetnica posvećenja te župne crkve. Koncelebrirao je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan, koji je, kako je to uvodnom obraćanju istaknuo župnik domaćin, o. Đuro Hontić, pratio crkvu sv. Ivana Krstitelja od početaka. Naime, on je 5. veljače 2005. godine blagoslovio polaganje kamena temeljca za to sakralno zdanje koje je izgrađeno na mjestu prethodne, mnogo manje crkvice iz 1911. godine. I kroz sve ove godine, rekao je nadalje župnik Hontić, mons. Milovan sa zanimanjem prati život te župne zajednice.

Župnik Hontić je u uvodnim pozdravima, uz pozdrav svima okupljenima, dobrodošlicu poželio i pulskom gradonačelniku, dr. sc. Filipu Zoričiću, kojemu je to, kako je rekao župnik, prvi dolazak u to sakralno zdanje, a to je ujedno bio i prvi put da je jedan gradonačelnik Pule došao u crkvu sv. Ivana Krstitelja.

Prije početka misnoga slavlja biskupima su uručeni prigodni darovi.

Na početku homilije, biskup Huzjak je govoreći o rođenju Ivana Krstitelja naglasio kako je ono bilo veliki događaj u obitelji, veliki Božji dar. „Znamo da je otac zanijemio kad je od Gospodina po anđelu primio vijest da će njegova žena roditi sina. U trenutku njegova rođenja pitanje je imena. Majka lomi tradiciju, i kaže ‘Ivan će se zvati’, i njegov otac na pločicu napisa ‘Ivan mu je ime’.  U ovim događajima prije svega treba vidjeti ruku Božju i odnos Elizabete i Zaharije naspram Boga. Oni su živjeli svoj život, kao što i mi živimo, živjeli su skromno, ali služili su Bogu. U trenutku kad Bog na poseban način ulazi u njihov život, oni su to prihvatili, iako možda nisu sve razumjeli do kraja što Bog želi od njih, ali su otvorili svoja srca i radovali se u Bogu, radovali se onome što se događa. Tako Ivan ulazi u svijet čudesnim događajima koji nas upućuju na to da je to Božje djelo, da je to nešto što se događa po Božjem planu“ rekao je biskup.

Nadalje je podsjetio kako Pavao nastoji približiti svojima, da je Bog kroz povijest nastojao približiti svoju Riječ i da ona bude na spasenje čovjeku. „Ivan stoji na prekretnici Staroga i Novoga zavjeta i naviješta Božje milosrđe, Božju ljubav, ali zove ljude na obraćenje“ naglasio je biskup, te nastavio „nije spasenje Božje nešto što možemo kupiti. Bog traži nas, po Ivanovu dolasku u svijet. Bog traži čovjeka, i to osobno, imenom i prezimenom.  Svi smo mi oni kojima Ivan govori, jer svakom čovjeku današnjice upućena je ova riječ da se obratimo, ‘od čega, k čemu’. To je pitanje koje mi možda u suvremenom načinu života, u trci, u galami, ne stignemo sebi postaviti: je li moj život takav da je potreban obraćenja? Drugim riječima, je li moj život takav da u njem ima ono što Bog mora milošću svojom označiti, pobrisati iz našega života da bismo mogli biti dostojni Njegove milosti i Njegove riječi. Potrebno je čuti Njegovu riječ ne samo ušima, nego i srcem. Dakle, pustiti Božju riječ da ona mijenja naše živote“.

Posvijestio je, kako Ivan Krstitelj nije taj koji je svojom mudrošću naviještao, već Duh Božji koji govori po njemu. „To je Duh Božji koji je od početka koji je osjenio njegovu majku, koji je bio prisutan kod rođenja, i u njegovu odrastanju da bi ga doveo do javnog nastupa da zove ljude, ali ne u svoje ime, već u Božje“. U tom vidu je biskup Huzjak upitao „prepoznajemo li mi danas ljude koji nas zovu u Božje ime za Gospodinu, od onih ljudi koji pozivaju u svoje ime, za sebe, za svoju korist. Ljude oko sebe može vagnuti po tom kriteriju: koliko je čovjek spreman prihvatiti Božju riječ i živjeti po Božjem, a koliko je spreman žrtvovati sve oko sebe, često i obitelj radi sebe, i nekog dobra koji je sebi umislio da on može i da mora“.

Govoreći o Božjom riječi koja je istinska, upozorio je na vijesti koje nas u našoj svakidašnjici okružuju. Često su to negativne, lažne vijesti.

Stoga je potrebno slušati Božju riječ i gledati svoj život u svjetlu te Božje riječi i Božje prisutnosti,  jer „On je prisutan u svakom našem životu i ono što je govorio po Ivanu, po sv. Pavlu, ono što je govorio po davnom Izaiji proroku koji naviješta spasenje, to je sve govorio radi mene i radi mojega spasenja. Nije to govorio samo zato da možemo reći upisani smo u matici krštenih i mi smo vjernici. Govorio je zato da mi svoje živote ravnamo po toj Riječi, da nastojimo u svome životu ostvariti obraćenje koje nam je Ivan naviještao“. Posvijestio je, kako Riječ Božja nije potkupljiva, ne može se s njom licitirati, dogovarati. „Ivan u svome životu nije poznavao kompromise u tom smislu. On je govorio istinu, a istina je nekad zahtjevna, ali ona spašava, istina koja čovjeku omogućava da ostvari svoj život i da pomogne svima oko sebe ostvariti u punini ljudsko dostojanstvo, a to znači nasljedovati Krista u onim vrijednostima koje nam je on ostavio. Zato je danas nama kršćanima živjeti i svjedočiti Božju riječ. To znači osloniti se na tu riječ, putiti da nas ona prožme i obrati i onda živeći dostojanstvo djece Božje  svjesni toga, da je Bog onaj koji je i početak i kraj našega života živjeti u punom dostojanstvu. Možemo li pogriješiti? Možemo.  Jesu li ljudi griješili prije nas? Jesu. I mi griješimo, ali Krist Gospodin ostavio nam je mogućnost uvijek ponovno obratiti se. Svaka ispovijed u našem životu je trenutak obraćenja, kad smo svjesni da smo Božji, i da je On Gospodar naših života. To je ono o čemu se danas toliko govori u Crkvi, o sinodalnosti, jer sinodalni hod je poštivanje onoga što nam Bog daruje u zajedništvu svih nas. Svi smo oko Boga okupljeni, a onda se ne moramo bojati ni za svoje, ni za tuđe dostojanstvo“.

Na kraju homilije, biskup Huzjak je vjernike potaknuo da mole zagovor sv. Ivana. „Molimo da nam srca otvori i ražari svojom riječju da se ne damo zavesti od svega onoga što nam nudi svijet, od lažnih vijesti i neistine koja se plasira, truje ljude i krči put zabludi. Ne smijemo dozvoliti da u našim životima vladaju laž i zabluda. Sv. Ivan nas svojim pojavkom u svijetu i svojim životom zove da se ne damo zavesti, da ne pustimo da laž gospodari našim životima. Stoga molimo sv. Ivana za zagovor, ne samo za sebe osobno, nego za cijelu Crkvu u današnjemu svijetu i za sve ljude na svijetu i za one koji su se dali zavesti lažju i zabludama da se obrate, i da prestanu trovati i ubijati ljude. Gledajući današnji svijet oko sebe, molimo Gospodina da mi budemo oni koji žive istinu Božje riječi i Božje stvarnosti, Božje ljubavi i milosrđa i da tako svjedočimo za Njegovu riječ u ovom današnjem svijetu i tu gdje jesmo.“

U završnim zahvalama župnik Hontić je zahvalio predslavitelju na prihvaćenom pozivu, na dolasku te na upućenoj homiliji. Zahvalio je nazočnim koncelebrantima te svim laicima koji su na bilo koji način doprinijeli rastu te župne zajednice, u duhovnom i materijalnom smislu.

Mons. Huzjak je na kraju čestitao imendan svima koji nose neku inačicu imena Ivan. Zahvalio je župniku na pozivu, te je odao kako se oni poznaju još iz vremena kada su zajedno studirali teologiju. Svima je na kraju poželio da „vam Božji blagoslov siđe u srca, i da taj blagoslov nosite i na svojim rukama i na licima, u osmjehu, neka po vama i po vašemu životu, kao što je to bilo po životu sv. Ivana Krstitelja, Božja riječ uđe u današnji svijet i tom svijetu donese ono potrebito spasenje“, zaključio je predslavitelj te na sve okupljene zazvao Božji blagoslov.

Nakon mise druženje je nastavljeno ispred crkve uz prigodni domjenak.

Txt i foto: G. Krizman