Apostolski nuncij na proslavi sv. Pelagija u Novigradu

Blagdan svog nebeskog zaštitnika, sv. Pelagija, Novigrad je u nedjelju, 28. kolovoza, proslavio procesijom i svečanom misom koju je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup mons. Alessandro D’Errico.

Svečana procesija s likom sv. Pelagija krenula je iz crkve Gospe Karmelske, gradskim ulicama do župne crkve, nekadašnje stolne crkve povijesne Novigradske biskupije. Nuncij je misno slavlje predvodio u suslavlju s novigradskim župnikom vlč. Lukom Pranjićem, svojim tajnikom o. Ivicom Hadašem, kapelanima vlč. Hectorom Bernardezom i vlč. Pablom Rubiom te uz asistenciju trajnog đakona novigradske župe Ivana Kisegija.

Galerija fotografija: detalji iz crkve Gospe Karmelske, procesija i misno slavlje u župnoj crkvi: 

http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/galerija/category/206-sv-pelagije-2016.html

 Nakon uvodnog pozdrava domaćina. vlč. Pranjića, nuncij D’Errico je spomenuo kako je već četvrtu godinu u nizu, gost Novigrada i porečkog i pulskog biskupa Dražena Kutleše. Nuncij je nadodao kako s radošću svake godine dolazi u Novigrad kojemu se divi, osim zbog prirodnih ljepota napose i zbog živosti kojom taj gradić odiše. Vaši su preci pred sto godina podigli kip sv. Pelagija na vrh zvonika župne crkve, podsjetio je nuncij, želeći time i izvanjskim znakom pokazati želju da nebeski zaštitnik i dalje vodi korake žitelja ovoga grada.

Drago mi je da se ovo slavlje na neki način povezuje s onim koje je prije nekoliko godina ovdje predvodio glasoviti Predstavnik Svete Stolice, kardinal Leonardo Sandri, koji u ono vrijeme nije bio samo visoki vatikanski autoritet (Zamjenik Državnog Tajnika), nego također i naslovni Biskup Novigrada, rekao je nuncij na početku prigodne homilije.

Kao što ste dakle u ono vrijeme pozvali Zamjenika Državnog Tajnika Vatikana, danas ste pozvali Apostolskog Nuncija, Predstavnika Svetoga Oca i Svete Stolice u Hrvatskoj. To je znak, čini mi se, jednog važnog čimbenika vaše vjere i vaše pobožnosti. Radi se o vjeri koja je ukorijenjena u vjernost Apostolskoj Stolici, naglasio je nadbiskup te izrazio nadu da vjernici Novigrada uvijek rasti u tom smjeru, unatoč suprotnim vjetrovima koji ponekad mogu doći.

Nuncij je podsjetio na Pelagijevu brigu osobito prema utamničenima kršćanima koje je kao đakon mjesne crkve posjećivao, hrabreći ih da ustraju u vjeri, i on je stradao 283. ili 284. godine od ruke rimskog predstavnika, rekao je u propovijedi nuncij.

Sv. Pelagije nas time podučava da kršćanska vjera ne može biti ograničena samo na osobno i privatno, nego mora imati određenu javnu dimenziju. To je prema mons. D’Erricu vrlo važna pouka i danas, pred izazovima sekularizacije i dekristijanizacije koja sve više napreduje u društvu i s kojom se često moramo suočavati.

On je također poticaj i u Jubilarnoj godini budući da su njegova djela milosrđa bila znak koji ga je u teškim vremenima odlikovao kao kršćanskog svjedoka.

Nuncij je svoju propovijed zaključio riječima: Neka vam njegov primjer pomogne da budete promicatelji građanskog i vjerskog napretka sadašnjosti i budućnosti, tragom vaše tisućljetne povijesti, utemeljene na ljudskim i kršćanskim vrijednostima, koje je svjedočio sv. Pelagije s velikim uvjerenjem i velikom hrabrošću.

Na kraju misnog slavlja, nakon završne zahvale vlč. Pranjića gradonačelnik Novigrada Anteo Milos uručio je nunciju prigodni dar. Misno slavlju nazočio je i saborski zastupnik, predstavnik talijanske manjine Furio Radin.

Nuncij je u završnom obraćanju rekao da se sada osjeća malo više Novigrađanin. Rekao je kako već četiri godine dolazi na odmor u Novigrad, te je ispričao kako ga je prije 4 godine porečki i pulski biskup Dražen Kutleša pozvao na odmor u Istru, u Poreč, a zatim mu je spomenuo i biskupijski pansion Emaus u Novigradu. Na odmor dolazi sa sestrom i nekoliko prijatelja iz Italije. Kada sam ovih dana rekao prijateljima da dolazim predvoditi slavlje povodom sv. Pelagija, rekli su mi da je to sigurno korak do postanka počasnim građaninom Novigrada, ispričao je nadbiskup, te naglasio ugodno druženje s biskupom Kutlešom i župnikom Pranjićem. Pohvalio je prirodne ljepote, ugodnu klimu, umjetnost, kulturu, povijest, ali poduzetnost novigradskog kraja.

Nuncij je naglasio zahvalnost biskupu Kutleši što mu je pozivajući ga na odmor u Istru omogućio upoznavanje tog lijepog kraja, te je pozvao okupljene na pljesak za biskupa. Pozvao je nadalje okupljene na molitvu da se poznati prijepori vezani uz slučaj Dajle razriješe u duhu vjere i vjernosti Svetoj Stolici. Kao osoba koja vas voli želim vam reći da nastavite ići putem vjernosti i povezanosti sa Svetom Stolicom. Papa vas voli, to je neupitno. U proteklim mjesecima, kada se je raspravljalo u svezi komisije u slučaju Stepinac, papa Franjo mi je rekao „Reci vjernicima Hrvatske da nastave ići putem vjernosti Svetoj Stolici i da budu poput njihovih otaca u vjeri“. Nuncij je potom pozvao okupljene na pljesak za Svetog Oca papu Franju, istaknuvši znakovitost činjenice da se je upravo nedaleko Dajle pljeskalo Svetom Ocu.

Misno slavlje zaključeno je posebnim papinskim oprosnim blagoslovom kojeg je vjernicima prenio od samog pape Franje. Uslijedio je ofer, čašćenje relikvija sv. Pelagija, te druženje vjernika ispred crkve, uz jedan od najljepših pogleda koji se pružaju na izlazu iz te crkve, na more, gradsku plažu i obližnju jedriličarsku marinu.

 Mučenik sv. Pelagije, iz prvih teških vremena progonstva kršćana, zaštitnik je svoga rodnog Novigrada u Istri. Novigradska biskupija postojala preko 13 stoljeća, od 520. do 1828. godine. Povijesni izvori govore da je prvi biskup, Ivan, koji se spominje 599., došao je iz Panonije, tj. iz Emone (Ljubljane), vjerojatno pobjegavši pred Avarima. Osim novigradskoga područja Biskupija je obuhvaćala gradove Buje i Oprtalj, područje južno od rijeke Dragonje do rijeke Mirne. Pripadala je Akvilejskomu patrijarhatu, a od 1751. Goričkoj nadbiskupiji. Biskupiji su 1788. priključeni Umag i Materada, Novigradsku biskupiju je Ukinuo ju je papa Leon XIII. 1828. godine i pripojio ju Tršćansko-koparskoj biskupiji. Razgraničenjem između Italije i Jugoslavije godine 1947. najprije je bila dodijeljena Pazinskoj apostolskoj administraturi, a konačnim rješenjem državnih i crkvenih granica uključena je u Porečku i Pulsku biskupiju 1978. godine.