Apostolski nuncij mons. Lingua prvi put na proslavi sv. Maura u Poreču

Svetkovina sv. Maura, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča proslavljena je u četvrtak, 21. Studenog 2019., svečanim misnim slavljem koje je u porečkoj katedrali predvodio apostoloski nuncij u RH nadbiskup mons. Giorgio Lingua kojemu je to bio ujedno i prvi posjet Porečkoj i Pulskoj biskupiji od preuzimanja službe nuncija u Hrvatskoj.

Koncelebrirali su riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, gospićko – senjski biskup mons. Zdenko Križić, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te domaćin, porečki i pulski ordinarij koji je na početku uputio prigodne pozdrave. Misi je nazočio gradonačelnik Poreča Loris Peršurić sa suradnicima, zamjenica župana, predstavnici policije, vatrogasaca i drugih službi te institucija.

Mons. Lingua je, osvrćući se na dnevna čitanja, spomenuo primjer gorljive dosljednosti, pobožnosti i hrabrosti u vojevanju za zakon Matatije iz Knjige o Makabejcima, i po cijenu primjene sile. Isus u Evanđelju govori o uništenju Jeruzalema koje će se dogoditi 40 godina kasnije, podsjetio je nadbiskup. Jeruzalem je razoren jer nije prepoznao čas svoga pohođenja i nije se obratio. Naglasio je Isusove suze, Isus je zaplakao nad Jeruzalemom. On, iako je mogao, nije djelovao koristeći silu kao Matatija, no on to nije učinio, njegove suze otkrivaju njegovu ljubav prema Jeruzalemu, te suze govore da on ne želi upotrijebiti silu, nasilje. On zna da nasilje rađa novo nasilje. Matatija je upotrijebio mač kako bi zaustavio otpadništvo u svome gradu, dok je Isus upotrijebio križ. Tu je razlika, to je novost koju je Isus donio. Isus ne nameće vjeru, on daruje svoj život. Isusove suze odraz su poštovanja ljudske slobode. On je došao dati primjer, a ne nametnuti dogmu. Vjera se ne nameće, ona je dar svakome čovjeku. Teško je vjerovati, teško je razmišljati poput Isusa, dijeliti njegov mentalitet, mi i dalje lakše razmišljamo kao Matatija. I dalje mislimo da se problemi riješavaju silom i ne vjerujemo u otkupiteljsku vrijednost patnje. Isus svojim suzama traži da promijenimo svoj mentalitet. Da nas spasi Isus žrtvuje samoga sebe. U njegovim suzama nalazimo poziv na nenasilnu revoluciju. Ipak, i  mi koji želimo biti njegovi najbolji učenici, teško vjerujemo njegovim postupcima, i teško slijedimo njegov primjer. Teško prihvaćamo ako nas netko udari po desnom obrazu da mu moramo ponuditi i drugi. Teško nam je vjerovati da će krotki baštiniti zemlju, da su blaženi milosrdni, da je potrebno uvijek oprostiti, da se i neprijatelji moraju ljubiti i da moramo činiti dobro onima koji nas mrze. Ne možemo vjerovati da su blaženi siromasi duhom, da je blaženije davati nego primati, da moramo postati kao djeca, da će posljednji biti prvi. Teško je vjerovati da je Isus došao zbog grešnika a ne zbog pravednika, da je patnja put do slave, da je Božja osveta opraštanje. Teško je prihvatiti Isusov mentalitet, misliti i djelovati poput njega, ali to je mentalitet pravog kršćanina. To je mentalitet sveca kojeg danas slavimo, sv. Maura, napomenuo je propovjednik.

Govoreći o sv. Mauru nadbiskup je istaknuo da je mučenik onaj koji naviše sliči Isusu, on daruje svoj život i prolijeva svoju krv, i ta krv postaje sjeme novih kršćana.

Predslavitelj se je nadalje osvrnuo na životopis sv. Maura, porečkog biskupa. Naglasio je da ni za vrijeme progona cara Dioklecijana nije napustio svoje stado, ali nije uzeo ni mač kojim bi izazvao pobunu, veće je darovao samoga sebe, kao Isus. Žrtvovao je svoj život. U vrijeme najžešćih progona kršćanstvo se širilo jer ono što mijenja mentalitet jest smjerno i dosljedno svjedočenje. Ono što nas privlači i potiče na obraćenje je primjer života. Poput Isusa koji je plakao nad Jeruzalemom i sv. Mauro je plakao s kršćanima Istre. Osim dubokog poštovanja prema našoj slobodi Isusove suze izražavaju nježnost prema ljudskim patnjama, njegovo suosjećanje s našim bolima. Samo kada je Krist plakao i bio u stanju plakati razumije naše drame, citirao je nadbiskup papu Franju, jer, određene stvarnosti vide se samo očima pročišćenim suzama.

Tko ne zna plakati nije dobar kršćanin, jer samo tko je plakao može razumjeti bol i utješiti bližnjega.

Molimo svetoga Maura da nas nauči plakati, ganuti se, sažaliti, podijeliti bol usamljenih. Često kamo ne stižu riječi, dopiru suze. Molimo zagovor sv. Maura za sve one koji danas plaču, da se njihova bol, po susretu s Uskrslim – pretvori u radost.

Po završetku mise održana je procesija s relikvijama sv. Maura, no zbog lošeg vremena, pronijete su samo atrijem katedrale. (G. Krizman)