Održan adventski susret vjeroučitelja
Ovogodišnji adventski susret vjeroučitelja Biskupije Porečke i Pulske održan je uoči prve adventske nedjelje, 2. prosinca 2017. u Pazinskom kolegiju. Nakon molitve i uvodnog pozdrava predstojnika Katehetskog ureda vlč. Luke Pranjića, predavanje na temu Suradnja u nastavi vjeronauka održao je dr. sc. Alejandro Castillo Jimenez, ravnatelj Pazinskog kolegija – klasične gimanzije.
Kompetentan nastavnik, učitelj, a još više vjeroučitelj mora njegovati dimenziju suradnje. Kompetencija je zapravo kombinacija znanja, vještina i stavova. Kompetentan vjeroučitelj nastojat će se usavršavati u vještini suradnje. U školi kao odgojnoj zajednici neizostavna je suradnja jer nema zajedništva ni zajednice bez suradnje istaknuo je uvodno dr. Castillo. Govorio je potom o tri skupine suvremenih kršćana kako ih i sam papa Franjo detektira: tihi (ravnodušni) kršćani, oni koji odrade svoje, s vremenom čak ni to; oni koji vjeruju da sve znaju, angažirani, ali prepuni kritike za sve suradnike tzv. salonski kršćani i dosljedni – oni koji su susreli živoga Krista, koji navještaju uvijek i stalno.
Problamatika u procesu odgoja danas proizlazi iz činjenice da je odgojni pakt između svih odgojnih čimbenika (roditelji-djeca-učitelji) razbijen. Živimo u društvu u kojem je obitelj „dala otkaz“ odgoju djece. Uz epidemiju popustljivog odgoja narušen je i odgojni savez roditelji-učitelji. Predavač je također posvijestio brojne prepreke kvalitetne suradnje među kolegama te potaknuo nazočne da budu sol sredine u kojoj djeluju. Drušvo u kojem se nalazimo za nas je izazov. Poput starozavjetnog proroka Jone i mi smo pozvani ići u današnje Ninive. Istaknuo je i važnost dimenzije srca (dimenzije ljubavi) u odgoju čiji su temelj osobe. Svaka škola mora postati odgojna zajednica, prikladan prostor za razvoj cjelovite ljudske osobe. Predavač je pritom istaknuo primjer prvoga ravnatelja Kolegija citirajući don Niku Tunjića na svečanoj akademiji in memoriam mons. Antunu Heku: „Antun Hek pokušao je planirati prijelaz iz škole institucije na školu zajednicu. Od škole zajednice traži se da uoči i precizira ciljeve, sadržaje i metodologije kako bi njezino djelovanje na učenike bilo primjereno u skladu s kulturnim promjenama. (…) U tom slučaju važni su odnosi među osobama, suradnja, suodgovornost te zajedničko pedagoško i antropološko uporište.“ Mladi danas čak i nesvjesno u učiteljima i odgojiteljima traže uzor i oslonac. Suradnje također nema bez blizine, bliskosti. Udaljenost od onoga koga poučavamo ima razarajuće posljedice u odgojnom procesu. Uzor bliskosti u odgoju nam je Krist učitelj. Kreposti koje su nužne za bilo koji oblik suradnje su strpljivost i velikodušnost. Pravi (vjero)učitelj pozvan je velikodušno i strpljivo dati sve od sebe neovisno o neposrednim i brzim rezultatima. Učenik će tada biti nalik stablu zasađenom pokraj voda tekućica što plod donosi isključivo kad je vrijeme, zaključio je svoja poticajna promišljanja dr. Alejandro.
Nakon prigode za ispovijed, susret je zaključen misnim slavljem koje je predvodio vlč. Pranjić. (txt i foto: np)