Misa za žrtve totalitarnih režima

U ponedjeljak, 6. ožujka 2017., u popodnevnim satima, u crkvi bl. Alojzija Stepinca u selu Škropeti, koja pripada župi Motovunski Novaki, održana je misa za žrtve totalitarnih režima. Višegodišnja je praksa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji da se u ponedjeljak nakon prve korizmene nedjelje održi u Pazinskom kolegiju korizmena duhovna obnova za svećenike, a potom misa za žrtve totalitarnih režima. Ta misa se održava uobičajeno u mjestima koja su na neki način povezana sa stradalnicima totalitarnih režima.

Osim što je crkva u Škorpetima posvećena bl. Alojziju Stepincu iz te je župe bio vlč. Vlatko Lakošeljac koji je nakon samo godinu dana službe preminuo 1949. godine u bolnici pod izrazito nerazjašnjenim okolnostima.
Duhovnu obnovu za svećenike održao je fra Josip Vlašić. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan u suslavlju s dvadesetak svećenika te u nazočnosti nekolicine redovnica i vjernika iz toga sela i okolnih mjesta. Biskup je u uvodnom obraćanju podsjetio kako je sveti papa Ivan Pavao II. pozivao na molitvu i sjećanje na žrtve totalitarnih režima 20. stoljeća ‘da se pročišćava memorija’, s jedne strane da se traži istina, s druge strane da se moli za oproštenje svima onima koji su nanosili zlo ljudima, a osobito da se moli za žrtve režima koji su toliko obećavali a često puno zla nanijeli, rekao je biskup.

Homilija: 

{mp3}1736rezimi{/mp3}
Biskup je na početku homilije podsjetio na riječi sv. pape Ivana Pavla II. izrečene prigodom beatifikacije bl. Stepinca na Mariji Bistrici: „Novi Blaženik u svojoj osobi sažima svu tragediju koja je zadesila hrvatsko pučanstvo u 20. stoljeću.“ Time je sveti papa izrekao ono bitno o bl. Stepincu, ali i o neizrecivim stradanjima našega naroda tijekom 20. stoljeća. Zato je ova crkva bl. Alojzija Stepinca pravo mjesto današnjeg spomena i molitve za žrtve totalitarnih režima, rekao je biskup. U ovoj je župi rođen, odrastao i slavio mladu misu 1948. vlč. Vlatko Lakošeljac, mladi uzorni oduševljeni svećenik, koji je svoju svećeničku službu vršio u Premanturi, samo jednu godinu. U tu je godinu dogorio. Već sljedeće godine, u rujnu 1949. umro je pod nerazjašnjenim okolnostima u pulskoj bolnici. Spominjemo ga kao žrtvu totalitarnih režima. Bio je veliki prijatelj, a nakon Bulešićeva mučeništva i štovatelj bl. Miroslava. Biskup je citirao zapise iz dnevnika vlč. Lakošeljca gdje izražava svoje divljenje prema don Miru.
Bulešićeva fama martyrii bila je jako živa od samog trenutka mučeničke smrti, kod bogoslova, kasnije svećenika, ali i vjernika općenito. Vlč. Vlatko kao pripravnik na prezbitersko ređenje piše u svom dnevniku: „To što me se najviše dojmilo kad sam bio u Kanfanaru jest primjedba da jako sličim vlč. Miru. Znam dobro da je to samo izvanjska sličnost ali baš to me nuka da što više kročim i u duhovnom, unutarnjem životu po Mirovom putu, koji je put svetosti. Ljudi osobito danas žele integralnog svećenika kao što je bio Miro. Mora biti dobar, blag, razgovorljiv, čovjek molitve, društven čist, citirao je biskup zapis iz dnevnima vlč. Lakošeljca.

Prilog u Vijestima iz života Crkve, HKR, 7.3.2017.:

{mp3}1737vzcrezimi{/mp3}

Naš spomen i molitva danas obuhvaća sve žrtve, a napose najnevinije žrtve ratnih i poratnih stradanja, žrtve velike nacističke ofenzive i Istri u jesen 1943. takozvanoga „čišćenja“, žrtve odmazdi nacifašista, nažalost često izazvanih od neodgovornih sektaša, rekao je biskup citirajući zapise pok. mons. Graha, mons. Kresine i mons. Brumnića o stradanjima čitavih sela od strane nacifašista, često iz odmazde, često izazvana neodgovornim ponašanjem lokalnih partizana. Dodajmo ovdje i žrtve čije kosti još uvijek trunu nepronađene u brojnim jamama, takozvane „mirnodopske žrtve.“. I nakon 70 i više godina od tih stradanja, sjećanja su, kako za obitelji žrtava, za sela koja su stradala, pa i za sve nas, teška.
Upravo je u Motovunskim Novakima dugo godina bio župnikom pok. mons. Ivan Pavić, svećenik koji je i Bulešića i Lakošeljca, i druge svećenike uputio u sjemenište. Biskup je nadalje istaknuo kako je u toj župi djelovalo nekoliko istaknutih narodnjaka koji su na osobit način, nadahnuti baštinom biskupa Dobrile, pod talijanskom upravom surađivali s mons. Milanovićem, i djelovali u svojoj sredini kao uzorni vjernici i domoljubi, sanjali o slobodnoj hrvatskoj Istri u domovini Hrvatskoj, da i ovdje bude svatko svoj na svome, mira radi, čovječnosti, povijesne pravde i boljega budućega svijeta, citirao je biskup riječi još jednog velikana istarske Crkve, Josipa Turčinovića.
I ti su narodnjaci u ratu postali žrtve sektaša, zločinaca. Biskup je podsjetio kao je mons. Ivan Grah, istaknuti poznavalac povijesti Crkve u Istri u jednoj svojoj knjizi opisao stradanje istaknutih narodnjaka iz te i drugih župa.
Nakon svega, ljudski gledano preostaje sjećanje, čuvanje spomena, ostaje opomena da se u budućnosti tako nešto ne ponovi. No vjernička duša ide korak dalje jer ima molitvu za pokojne u kojoj pronalazi utjehu. Znamo, samo iz vjere u uskrsloga Krista možemo zapravo ići naprijed, možemo u nadi uskrsnuća pronaći nadu i mir, da zemaljsko stradanje i patnja, žrtva tolikih nevinih znače za poginule ujedno i susret s Gospodinom, Ocem milosrđa, i početka blaženoga života u slavi uskrsnuća. . Samo u takvoj vjeri žrtva dobiva smisao, patnja pronalazi izlaz, a kolektivno sjećanje pronalazi ozdravljenje i oprost i prihvaćanje opomene „nikada više“, rekao je biskup.
Isus nam po riječima evanđelja pokazuje odnos prema drugima, „što ste učinili najmanjem od moje braće, meni ste učinili“, a jednako tako i prema neprijateljima, „oče oprosti im jer ne znaju što čine“.
Danas molimo za žrtve totalitarnih režima, preporučujemo ih Božjoj dobroti. U svjetlu današnjeg dana sjećanja svi smo pozvani ugrađivati se velikodušnošću i sebedarjem u stvaranje boljega svijeta, riječju i djelima pobjeđivati oholost sebičnost i osvetu. Samo nas Istina oslobađa, uči nas Isus, on je donio Istinu, o Bogu, čovjeku, svijetu, životu i povijesti. Ustrajmo hodajući njegovim putem, a za ubijene molimo, nastojeći da gradeći bolje sutra damo vrijednost i smisao njihovoj žrtvi i svima nevino stradalima, zaključio je biskup.