Pula: Proslavljen sv. Polikarp
U četvrtak, 23. veljače 2017., u kapeli Milosrdnog Isusa, koja se nalazi u Kući skrbi za starije i nemoćne osobe “Sv. Polikarp”, proslavljen je blagdan zaštitnika te ustanove. Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Jeronim Jokić, pastoralni suradnik u Labinu.
Misi je, uz sestre Milosrdnog Isusa koje djeluju u toj ustanovi, nazočio i dio djelatnika Kuće skrbi i obližnjeg Doma za starije i nemoćne osobe „Sv. Polikarp“, te nekolicina štićenika i drugi vjernici koji uobičajeno sudjeluju u toj kapeli na svakodnevnim misama. Misu su glazbeno animirali članovi udruge Radnici Milosrdnog Isusa.
Propovjednik je na početku podsjetio kako je sv. Polikarpa za biskupa Smirne postavio sv. Ivan evanđelista. Biskupi su nasljednici apostola, njihova je zadaća, uz ostalo, da navještaju i utvrđuju braću u vjeri. Znamo, iz iskustva da je mučeništvo sastavni dio kršćanskog i nekršćanskog života, istaknuo je vlč. Jokić. Sv. papa Ivan Pavao II. proglasio je u 27. godina pontifikata oko 2000 svetaca i blaženika, jer je smatrao da kršćani trebaju ići u školu svetaca, ako žele živjeti život prema njihovom primjeru. Zato nam Crkva stavlja kao uzore ljude iz različitih vremena i staleža, da nam budu ne toliko zagovornici, a oni su moćni zagovornici, već prije svega da nam pokažu kako se Evanđelje i Riječ Božja u svakome vremenu, u svakoj situaciji mogu utjeloviti, odjelotvoriti i donijeto obilne plodove. Taj Božji poziv na svetost slijedi muka i mučenje, nema sveca i blaženika bez muke. Valja vidjeti i prihvatiti istinu o sebi, to govori svetac svijetu u kojemu živi. Tko odluči prihvatiti istinu o sebi tome Bog postaje u životu Put, Istina i Život.
Sveti Polikarp je u Smirni primio sv. Ignacija Antijohijskog koji je pred odlazak na stratište zapisao, „želim da budem pšenica samljevena u zubima lavova za kruh Kristov.“ Takav Ignacije govori i Polikarpu da je sretan, i raduje se u Gospodinu što je vidio njegovo lice. Kada su mu prišli krvnici, sveti je Polikarp, na traženje da zaniječe Isusa rekao, „kako da ja zaniječem Gospodina koji me nikada nije ostavio?“ Primjeri svetaca nisu puke statue, to su živi svjedoci u našem i u drugim vremenima, svjedoci živoga Boga koji daje svoga Duha po pokornosti.
Bitno je naglasiti da je sv. Polikarp pisao poslanice, rekao je propovjednik, da podrži zajednice koje je sam osnivao i koje je Pavao prije njega osnovao, da ih obodri, ohrabri. Njegove su poslanice opominjale, poticale, to Božji čovjek čini. Jednom se prigodom boraveći u Rimu nije složio sa tadašnjim papa Anicetom, i to je naša dužnost, ne zaboraviti na bratsku opomenu. Propovjednik je na kraju homilije napomenuo da je nakana te mise da Crkva u Istri bude Crkva sv. Polikarpa, Crkva bl. Miroslava Bulešića, da naše zajednice uspiju svjedočiti Ljubav Božju u svijetu. Isplati se, poručio bi nam sv. Polikarp, ta ljubav je za svaku dob, jer Bog želi ponijeti svaki naš teret, samo ako imami srca odgovoriti Bogu, unatoč svima i svemu, zaključio je propovjednik. (G. Krizman)