Novosti

Kaštelir: : Proslavljen sv. Valentin

U utorak, 14. veljače, u Kašteliru, u Porečkom dekanatu, svečano je proslavljen blagdan sv. Valentina, suzaštitnika župe i mjesta.

Misno slavlje predvodio je vlč. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine, u suslavlju sa svećenicima iz okolnih župa. Na početku je predslavitelja i sve prisutne pozdravio domaćin, vlč. Marijan Kancijanić.

Vlč. Zohil je prigodnu homiliju započeo latinskom izrekom „Nomen est omen“, „Ime je znak“, pojasnivši da ime Valentin, Valens znači zdrav, krepak, pa su se stoga sv. Valentinu mnogi utjecali moleći ga za zdravlje i zaštitu od bolesti. Spomenuo je da se u narodu i danas za epilepsiju kaže „bolest sv. Valentina“. Kako nekada, tako i danas, svi bolesni, pa i oni zdravi pozvani su se njemu utjecati za fizičko, a napose za duhovno zdravlje, da duhovno budemo zdravi i krepki, istaknuo je propovjednik.

Prilog u Vijestima iz života Crkve, HKR:

{mp3}170215vzc-kastelir{/mp3}

Sv. Valentin, svećenik iz 3. stoljeća, podnio je mučeništvo u Rimu kada je car Klaudije svojim vojnicima zabranio zaruke i vjenčanja, smatrajući da će u protivnom, ako se vjenčaju, radije ostajati sa svojim obiteljima nego odlaziti u ratne pohode. Svi su uglavnom tu odluku poštivali, međutim, Valentin je želio i smatrao, po svojoj savjesti, shodnim blagosloviti ljubav između zaručnika koji se vole. Nije poslušao carevu naredbu nego je vjenčavao mlade koji su to željeli. Prema predaji 14. veljače 269. godine bio je uhićen. Budući da se nije htio odreći vjere odrubljena mu je glava. Kršćanstvo je nedugo zatim dobilo slobodu, pa mu je stotinjak godina nakon smrti, car Julije I. na mjestu njegova groba, dao izgraditi velebnu baziliku koja i dan danas stoji, i on se od tada počeo častiti među kršćanima.

Homilija:

{mp3}17214kastelir{/mp3}

Ono što se danas u medijskoj javnosti potencira, da je zaštitnik zaljubljenih, nalazi svoje korijene negdje u 15. stoljeću. I to ima svoju logiku, jer, zašto ne biti zaljubljen? zašto ne voljeti se?, zapitao se predvoditelj. Njegov blagdan pada pred proljeće, prvi je to svetac koji se časti u proljetno vrijeme. Njegov blagdan dolazi između božićnog i korizmenog vremena, kada je Crkva i u povijesti preporučala radost i veselje vjenčanja, kao i nakon vazmenih blagdana. Mnogi se tih običaja i danas drže.

Sv. Valentin je velikan vjere koga su častili naši stari u minulim vremenima, svjedoči tome i ovaj kip ovdje u vašoj župnoj crkvi. Valentin je zapravo oličenje sile Božje koja pobjeđuje sile tame i zla, njegov lik stoji kao odsjaj pobjede dobra nad zlom, pobjede Istine nad laži, pobjede vječnih vrijednosti  nad prolaznima. Bog se u njemu istinski proslavio i mi ga danas častimo, utječemo se njegovu zagovoru, svjetlom liku vjere, stamenu mužu koji nije štedio svoj život, istaknuo je vlč. Zohil.

Koliko smo puta u svom životu osjetili snagu vjere, upravo potrebu da iz vjere crpimo snagu kako bi svladali sve životne poteškoće i nedaće koje su nas zadesile. Vjeruje da je svatko od nas, osobno iskusio Božju prisutnost u svakodnevnom životu i vjerujem da smo osjetili da nam je vjera, i pouzdanje u Boga, osobito u teškom trenutcima jako pomoglo, nadasve da ne izgubimo nadu. Nitko se ne veseli kada ga snađu teške životne situacije poput bolesti, smrti, odlazaka, rastanaka, nitko u tim trenutcima nije sretan, ali ako sve stavimo u ruke Božje onda će nam sigurno u tim trenutcima biti lakše. Ni Blaženoj Djevici Mariji nije bilo lako kada je s križa primila u ruke mrtvo tijelo svoga Sina, kao majka silno je patila, ali je snagom vjere i povjerenja u Svevišnjega to nadišla i krenula naprijed, ona nam je stoga uzor u prihvaćanju poteškoća.

I sv. Valentin koga danas častimo, i on se isto tako nije htio odreći vjere u Boga, znao je da će stradati, da će biti podvrgnut teškim mukama, da će biti ubijen, no nije htio odustati nego se pouzdao u Boga, jer je znao da vrijedi  pretrpjeti za Onoga koji će mu dati nage u tom teškom trenutku. Zato ga mi danas častimo kao hrabrog i snažnog muža.

I mi smo gotovo svakodnevno pozvani pretrpjeti za vjeru, no, koliko smo na to spremni? Sv. Valentin je kao svećenik učinio veliku stvar, do kraja je bio dosljedan svojem poslanju i unatoč carevoj zabrani blagoslivljao je ljubav između dvoje mladih koji su pred njega dolazili i zato ga mi danas slavimo.

Kada govorimo o ljubavi između dvoje mladih vjerujemo da i naše mlade, kada dolaze ovamo pred oltar, da ih upravo ljubav dovodi do tog trenutka. Ovih dana sam u jednom dnevnom listu pročitao statistike o vjenčanima i razvedenima. Za našu domovinu je statistika dosta porazna, ali ništa manje porazna nije i za našu biskupiju, za naš kraj. U Istri je, prema toj statistici, tijekom prošle godine sklopljeno 855 brakova, a rastavljeno je 279. Donesen je i detaljan popis po općinama, ovdje u Kašteliru je tijekom prošle godine sklopljeno 6 brakova, a tri su se raspala. Danas kada slavimo dan zaljubljenih vidimo koliko nekada ta zaljubljenost nije dovoljna, odnosno nije dovoljno duboka.  Neka ovo ne bude kritika nego realnost s kojom se susrećemo svi mi u svome svakodnevnom životu. Napose kada mi u Crkvi pozivamo da se moli za mlade, kada su napovjedi za njihovo vjenčanje, molimo se svi za njih da ih Bog blagoslovi, da ih sveti Valentin nadahnjuje i onda kada je teško, a jednako tako i vas koji ste u braku i nas svećenike koji smo u svome pozivu, da svi budemo ustrajni do kraja, unatoč poteškoćama i nedaćama koje nas ponekad snađu, istaknuo je propovjednik. Ma kojim  se zvanjem bavili, ma što god u životu činili, valja nam kao prvi znamen živjeti iz vjere, postupati iz vjere i iz ljubavi prema Bogu i prema čovjeku.

Može nam se učiniti da je sveti Valentin izgubio svoj život, izgubio svoju malu sreću, izgubio zadovoljstvo života po vlastitom guštu, rekli bismo, nije se života nauživao, ali on se jednostavno posvema stavio u službu vrednota Evanđelja. Morao se toliko toga odreći i prepustiti Duhu Božjem da ga vodi kao On hoće, a Duh Božji ga je odveo do smrti. Mi često puta razmišljamo kakao sačuvati svoju malu začahurenost i svoje osobne interese, kako pronaći najbolji način da ‘meni i mojima bude dobro’, a zatvaramo oči pred bilo kakvim problemom koji se nalazi u mojoj blizini, pred bilo čijom potrebom. ‘Tiče me se samo ono što me direktno ugrožava, šteti mojoj sreći i zadovoljstvu, sve ono što je mimo toga nije vrijedno moje pažnje’, mnogi nažalost danas tako razmišljaju. Čuli smo riječi iz Evanđelja ‘tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene taj će ga spasiti, ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebi samom naudi’ to je put na koji smo pozvani i mi danas, ostvarivati svoj kršćanski poziv, svoje evanđeosko usmjerenje, ne povijajući se pred svakim vjetrićem koji naiđe, različitim obzirima i trenutačnim raspoloženjima.

Neka nam na putu ostvarenja nag kršćanskog identiteta uvijek svijetli slavni primjer slavnog i svetog mučenika Valentina.

Svaki kršćanski mučenik je svjedok ljubavi. Dokazuje na najizrazitiji način koliko voli Onoga za kojega je živio. Svjedoči koliko se s time suživio, svjedoči da je sav u tome te je spreman za to i  umrijeti, jer, kako bi netko stavio svoj život na kocku za nešto što već nije dio njegova života i što nije zavolio više od svega, naglasio je vlč. Zohil. Život se svoj žrtvuje samo za ono što se voli. Valentin je volio vjeru u Svemogućega i zato je dao život. Mučeništvo je završni ‘amen’ mnogih ranije izrečenih ‘neka mi bude’, pečat vlastitom krvlju stavlja se na vrijednosti za koje se do toga trenutka živjelo, za koje se i umire. Neka nam današnji blagdan bude poticaj da učvrstimo u svome životu svijest o evanđeoskim vrednotama koje nemaju cijene i neka nam na tom putu trajno svijetli kao putokaz lik sv. Valentina, zaključio je vlč. Zohil.

Nakon misnog slavlja održana je tradicionalna procesija sa kipom sv. Valentina po ulicama Kaštelira, a po povratku u crkvu čašćenje relikvija.

Misno slavlje animirao je župni zbor koji na početku i tijekom izlaska kipa iz crkve u procesiji posebno zdušno otpjevao pjesmu „Zaštitniku“ posvećenu sv. Valentinu koju je skladao i napisao nekadašnji župnik pok. mons. Marijan Bartolić. (Foto i ton: Rose-Art) (Txt: G. Krizman)