Novosti

Svijećnica u Puli

Središnja proslava blagdana Svijećnice i Dana posvećenog života za Porečku i Pulsku biskupiju održana je u četvrtak, 2. veljače navečer, u pulskom Franjevačkom samostanu sv. Franje Asiškog. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju pulskih redovnika te nekolicine svećenika. Tijekom misnog slavlja okupljeni redovnici i redovnice izrekli su obnovu redovničkih zavjeta.

Misno slavlje započelo je blagoslovom svijeća u klaustru samostana, a potom su vjernici sa upaljenim svijećama, u procesiji, predvođeni klerom, ušli u crkvu.

Prilog u Vijestima iz života Crkve na HKR-u:

Homilija:

Mons. Kutleša je na početku prigodne homilije istaknuo da se na blagdan Svijećnice i na Dan osoba posvećenog života želi moliti za sve redovnike i redovnice koji su doista sol zemlje. Kada je Crkva bila u najvećim krizama iz redova redovnika su se javljali duhovni velikani koji su znali u pravom trenutku plivati protiv struje i naviještati Istinu. Biskup je iznio podatak Kongregacije za kler prema kojem se je od 2000. godine do danas broj redovnica u svijetu smanjio za 13%, što je pokazatelj ozbiljne krize duhovnih zvanja u današnjem vremenu.

U daljnjem promišljanju biskup je pojasnio kako riječi koje je starac Šimun uputio Blaženoj Djevici Mariji, „da će Isus Krist biti na propast mnogima“, svatko od nas, kao i svaki redovnik, može interpretirati u svome životu. Naime, pred licem Božjim svatko će pokazati ono za čime mu je kroz život srce težilo, dobro ili zlo.

Danas je redovništvo pred mnogim izazovima: mentalitet suvremenog društva nameće ideal samostalnosti i slobode, to narušava redovnički život koji treba biti u zajednici, u samoći, u tišini i samozatajnosti. Drugi razlog krize redovničkih zvanja je sekularizacija koja prodire u i među osobe posvećenog života. Naime, u samostanima se često ne priča o duhovnim stvarima, već se,  sukladno mentalitetom društva, želi biti zapaženo po nečemu drugome a ne po duhovnosti i uronjenosti u susret s Gospodinom. Treći razlog krize zvanja jest nevjernost onoj duhovnosti koju su utemeljitelji ostavili svojim nasljednicima, kao kamen temeljac duhovnosti koju trebaju živjeti. Potrebno je, citirao je biskup papu Franju i papu Benedikta XVI., da se redovnici vrate svojim korijenima, svojoj izvornoj duhovnosti, te da budu doista ona sol zemlje koja će ljudima pokazati pravi put, pa i kada to znači ići  protiv struje, protiv vladajućeg mentaliteta. Ako tako učine neće biti, kao što je rekao starac Šimun, „na propast mnogima“. Redovnici su, u današnjem, često izopačenom svijetu, pozvani biti oni koji će pružiti ruku posrnulima te im tako biti na uzdignuće, i pomoći ljudima da izađu iz svojih padova. Redovnici i redovnice trebaju danas u prvom redu pokazivati ljudima kojim putem da idu, usmjeravati ih na pravi put, a ne im laskati i povlađivati u njihovim greškama. Druga simbolika soli je svojstvo konzerviranja, tako i redovnici trebaju u sadašnjosti pozivati na one vrednote na koje je Crkva pozivala i sačuvala ih kroz povijest. Biskup je okupljene redovnike pozvao da budu svjesni svoje odgovornosti, jer oni trebaju biti proroci u svijetu, biti oni koji će govoriti i kada svi drugi zataje, ako treba i poput onih proroka koji su bili proganjani i ismijavani, no koji su, iako se činilo uzaludno, ipak upozoravali na Istinu.

Biskup je pozvao okupljene vjernike da mole za redovnike i nova duhovna zvanja, jer, naglasio je, postojanje zvanja je veliki pokazatelj duhovnog života župe i biskupije, odaje koliko se moli i koliko se živi vjerski život. Stoga se svi, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici trebamo zapitati što trebamo učiniti, u današnjem vremenu promjena, da budemo ono na što smo pozvani. Jer možda ponekad i mi svećenici, redovnici i redovnice želimo biti sve samo ne ono za što smo pozvani. Zato se trebamo nadahnuti na svojim izvorima, na svojim utemeljiteljima i pogledati kako su oni pročitali znakove vremena u susretu s Gospodinom, zaključio je biskup.

Nakon Euharistijskog slavlja dijecezanski povjerenik za osobe posvećenog života, o. Đuro Hontić predvodio je obnovu redovničkih zavjeta. P. Đuro je zatim, prije završnog blagoslova, uz prigodne zahvale izrekao kratko promišljanje o redovništvu danas. Redovnički je život dar onima koje Bog  poziva na sudioništvo u milosti, u Božanskog života i konkretnije nasljedovanje Isusa Krista u svom svakodnevnom životu na korist Crkve i društva općenito, rekao je p. Đuro.

Upravo je ovom današnjem sekulariziranom raskršćanjenom društvu potrebno je takvo svjedočenje, jer u svijetu vlada mržnja, nasilje, egoizam, trka za materijalnim bogaćenjem i egocentrično iskorištavanje vlastitog ali tuđeg života, što je posljedica velike bezobzirnosti prema svim ljudima, podsjetio je p. Đuro. Posvećeni život upravo ima tu zadaću – svjedočiti da nam Bog daje mogućnost i ljepotu života darujući vlastiti život Bogu i služeći ljudima prosvjetljeni evanđeoskim svjetlom i hranjeni sakramentalnim životom.

Zvanje je danas teže ostvariti nego u prošlosti. Nekada je kršćanski životni kontekst poticao redovnička zvanja. Sada se živi u posve drugačijem, sekulariziranom svijetu i mladima je za odluku potrebno mnogo veće junaštvo, rekao je. P. Đuro je zahvalio biskupu Kutleši na predvođenju misnog slavlja i upućenoj homiliji te nastavio, „preporučamo se u vaše molitve i u ime svih osoba posvećenog života obećanjem da ćemo nastaviti moliti za Vas i za Crkvu u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, i u cijelom svijetu“. (G. Krizman)