Misa večere Gospodnje u Poreču
Porečki i pulski biskup Ivan Štironja predvodio je Misu večere Gospodnje 17. travnja u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije u Poreču, uz koncelebraciju katedralnog župnika vlč. Mladena Pranjića, kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, katedralnih župnih vikara vlč. Petra Filipovića i vlč. Tobije Matijevića.
U uvodu u euharistijsko slavlje biskup je posvijestio okupljenima Božju prisutnost i mogućnost svakodnevnog primanja Krista u Presvetoj Euharistiji te pozvao okupljene da mole za svećenička i redovnička zvanja, da Gospodin dade milost i hrabrost mladima da se ostvare u svećeništvu i redovništvu. Potrebni su nam djelitelji Svetih otajstava i propovjednici Božje riječi rekao je biskup, te najavio propovjednika đakona Luku Jakopića.
Nakon što je đakon Luka navijestio Evanđelje, u svojoj je propovijedi naglasio da se čovjekova vjera očituje u molitvi, a liturgija kao molitva Crkve s pomoću vidljivih znakova vrši čovjekovo posvećenje.
Govoreći o prvom čitanju iz knjige Izlaska istaknuo je da je svetkovanje Pashe slika i nagovještaj Večere Gospodnje i kako je Isus Krist pravi jaganjac po čijoj se krvi događa spasenje svih ljudi.
Propovjednik je primijetio da liturgija Mise večere Gospodnje uzima Ivanovo izvješće Večere Gospodnje po kojemu Isus prije večere pere učenicima noge i daje im primjer ljubavi. Isus pere noge Judi iako zna da će ga nakon toga izdati. Isus pere noge i ostalim učenicima koji također u potpunosti ne shvaćaju što se događa. No, to Isusa ne priječi da svojim apostolima pokaže primjer međusobne ljubavi na koju ih sve poziva da ga u tomu nasljeduju.
Đakon Luka je završio propovijed razmatranjem jednog svećenika koji si postavlja pitanje „Što nam je Gospodine od tebe ostalo?“
Obraćajući se samom Isusu, svećenik nabraja što je sve ostalo poslije njega na zemlji. Tako nabraja: vrata kroz koja je ušao u Jeruzalem na Cvjetnicu, daska stola posljednje večere, maslina pod kojom se Isus znojio krvavim znojem, iverje križa, čavli kojima je bio prikovan, bič, koplje, Veronikin rubac, platno u koje je bilo umotano njegovo tijelo u grobu, te prazan grob. Ostala nam je zajednica Crkve, Euharistija; ostale su nam i naše slabosti i jadi, ostali su Jude koji i danas izdaju za šaku srebrnika, ostala je i masa koja se okreće kako vjetar puše, ostali su glavari koji zavode narod, ostali su Pilati. Mi koji vjerujemo u Isusa uskrsloga u svemu što je iza njega ostalo na ovoj zemlji, otkrivamo znakove Božje blizine.
Na kraju obraćajući se u prvom licu množine samome Isusu, svećenik vapi: „Ipak dok ti zahvaljujemo, dopusti da te zamolimo još samo jedno: „Daj nam Isuse pronaći onaj umivaonik u kojem si učenicima noge prao i onaj ručnik kojim si im noge brisao. Želimo ih uzeti kao svetu relikviju da nas podsjećaju, dok prolazimo ovim svijetom, na tvoje riječi: Znate li što sam vam učinio? Ako ja, Gospodin vama oprah noge, tako i vi činite jedni drugima! Neka tvoja ljubav, Gospodine, koju po Duhu Svetom daruješ onima koji vjeruju, preobrazi ovaj svijet na sliku tvoga uskrsnuća, da jednog dana svi zajedno možemo imati udjela na tvojoj slavi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.“
Po završetku Euharistijskog slavlja biskup je, u procesiji s koncelebrantima, u pratnji ministranata među kojima su bili i dvojica bogoslova, prenio Presveti Oltarski Sakrament u bočnu kapelicu Svetoga Križa, gdje se zajedno s okupljenim vjernicima zadržao u molitvi.
