Pula: Vlč. Petar Filipović predvodio slavlje blagdana Majke Božje od Milosrđa

U četvrtak, 10. listopada, u pulskoj crkvi Majke Božje od Milosrđa, ili kako je žitelji Pule češće zovu, u crkvi Misericordiae, filijalnoj crkvi katedralne župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, proslavljen je blagdan Majke Božje od Milosrđa. Obilježena je tako 641. obljetnica ukazanja Majke Božje na tome mjestu, koje je bilo 10. listopada 1383. godine. Misno slavlje ove je godine predvodio vlč. Petar Filipović, župni vikar porečke katedralne Župe Uznesenja BDM, svećenik koji je ove godine inkardiniran u prezbiterij Porečke i Pulske biskupije.

Dobrodošlicu koncelebrantima i vjernicima na početku je izrazio župnik domaćin generalni vikar Porečke i Pulske biskupije preč. Rikard Lekaj, a koncelebrirao je i umirovljeni svećenik Dragutin Petrović.

Predslavitelj je na početku homilije podsjetio da „riječ milosrđe dolazi od dvije riječi: milo i srce! Dakle, onaj tko je milosrdan, taj ima milo srce; tj. ganutljiv je, ima sućut ili suosjećanje“, rekao je predvoditelj te nastavio naglasivši da je jedini pravi izvor milosrđa naš Bog.

Govoreći o Majci Božjoj propovjednik je istaknuo kako je preko nje Spasitelj Isus Krist došao u naš svijet, i zato je u Lauretanskim litanijama s pravom nazivamo „Majkom Milosrđa“. „Ona je rodila Milosrdnog Spasitelja ali s time nije završila njezina zadaća jer je Marija nastavila trajno zagovarati sve nas kod Boga. Zato je ona i posrednica Milosrđa! Kao što je i u Kani Galilejskoj skrenula pažnju svome Sinu Isusu Kristu na problem koji se pojavio na slavlju, tako mu skreće pažnju i na nas svaki put kada smo u nevolji i kada je molimo za pomoć.“

„Na žalost, današnji čovjek se stidi svoje majke a ponajviše svoje nebeske Majke Marije“, nastavio je propovjednik. „Ide se toliko daleko da se niječe njezina uloga u našem životu. Tužno je čuti kada se ljudi prave pametni i kada kažu da se oni ne mole Mariji jer im ona ne treba, oni tvrde da se izravno mole dragom Bogu. Krivo misle i krivo govore da je pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji idolatrija, da mi Gospu smatramo božicom i da tako umanjujemo Božju veličinu. To nije istina!“

„Kao što čestitanje i pohvala roditeljima, ne umanjuje trud i uspjeh djeteta, tako ni naša pobožnost prema nebeskoj Majci nimalo ne umanjuje našu ljubav prema Isusu, niti Njegovu ljubav prema nama“, pojasnio je nadalje vlč. Filipović. „Štoviše, Marija je najbolji put po kojem pristupamo Isusu. Sve što mi dajemo i iskazujemo njoj to ona daje svome sinu. Svaka majka sve najbolje ostavlja i daruje svojoj djeci. Ta već smo rekli da je ona Majka, a svi dobro znamo da majke uvijek, sve što imaju, i ono najbolje što dobiju uvijek, nesebično poklanjaju svojoj djeci. Tako i ona naše molitve pronosi dalje svojemu sinu Isusu.“

„Ako je naš nebeski Otac, koji je svemoguć, htio poslati svojega Sina k nama preko Marije, ako je uzeo ženu za svoju pomoćnicu prilikom dovođena svojega Božanskog Sina u svijet, zašto mislite da se ne bi htio poslužiti Marijom i kada nas sprema za drugi svijet. Tj. Ako je Presveta Djevica Marija bila „potrebna“ Svemogućemu Bogu, koliko li je više potrebna nama grešnim ljudima. Zato se već danas obratimo k njoj i utecimo se njezinom moćnom zagovoru“, poticaj je kojim je propovjednik zaključio homiliju.

Nakon otpusnog blagoslova okupljeni vjernici su u ophodu proli oko kipa Majke Božje na glavnom oltaru, ponovivši tako gestu kojom vjernici Pule stoljećima iskazuju svoje štovanje i povjerenje prema Majci Milosrđa koja ih svojom nazočnošću u tom kutku starogradske jezgre već stoljećima tješi i bodri.

Istoga je dana u jutarnjim satima održana misa za učenike Osnovne škole Centar, koja se nalazi u neposrednoj blizine te crkve, škola i crkva dvije su daleko najstarije građevine na tom povijesnom Danteovom trgu, oba su ta zdanja svojom ulogom zadužila nebrojene generacije žitelja Pule, i zato u kolektivnoj svijesti ovoga grada imaju svoje neupitno mjesto.

Crkva Gospe od Milosrđa u Puli izgrađena je 1338. i proširena 1447. godine. Na pročelju ima reljef Marije Zaštitnice. Od 1453. godine i odluke biskupa Mojsija Buffarellija ovdje su samostan imali augustinci pustinjaci. Godine 1780. napustili su ga, ukinut je 1814. premda se spominje još 1800. godine. Crkvi je bila pridružena Bratovština opasanih Gospinim pojasom. Crkva je oštećena u požaru 1858. godine nakon čega je pregrađena i obnovljena. Ima lijepo oblikovanu i reljefom ukrašenu kamenu kustodiju s drvenim vratašcima. U crkvi je nekoć postojao oltar svetog Nikole Tolentinskog i oltar svetog Tome iz Villanove, zapisano je u podatcima koje nam o toj crkvi donosi Ivan Milotić u knjizi „Crkva u Istri“.

Na stubištu župne kuće katedralne župe postoje projektni nacrti za crkvu Misericordiae, nastali krajem 19. stoljeća, prema kojima je crkva kako ju danas vidimo trebala biti tek prezbiterij i početak središnje lađe veličanstvene trobrodne crkve, višestruko veće od sadašnje, i koja se trebala prostirati preko cijelog Danteovog trga, no taj projekt nikada nije zaživio.

Txt: G. Krizman

Foto: Župa Katedrala, Pula