Osvrt na 77. obljetnicu mučeništva bl. Bulešića

Ovogodišnja, 77. obljetnica mučeništva bl. Bulešića je iza nas. S odmakom od tjedan dana zamolili smo vicepostulatora preč. Iliju Jakovljevića za jedan osvrt na ovogodišnje dane posvećene bl. Bulešiću.

Bili ste, kako je to uobičajeno, angažirani u svim segmentima organizacije. Sada, kad je prošlo tjedan dana, dojmovi su se malo slegli, što možete reći obzirom na novitete uvedene ove godine?

Vicepostulator: Ovogodišnje slavlje bilo je posebno iz više razloga. Prvo, imali smo hodočašće kroz tri dana naših dekanata u Lanišće, odnosno Svetvinčenat. To je pri put da su dekanati organizirano hodočastili i pokazalo se uspješnim. Drugo, pomaknuta je sat vremena kasnije satnica slavlja, zbog velikih vrućina, što se isto pokazalo dobrim. Treće, uz svečana misna slavlja uvedena je i procesija sa svijećama, a u Svetvinčentu se po prvi put u procesiji nosio sarkofag s relikvijama bl. Miroslava Bulešića. Sve je ovo dalo jednu novu duhovnu dimenziju ovogodišnjem slavlju. Četvrto, sve je više hodočasnika pješaka. Ovdje treba raditi na razvijanju ruta pješačenja bl. Miroslavu, posebno rutu od Čabrunića do Svetvinčenta.

            Svakako, policijska klapa sv. Mihovila svojim pjevanjem doprinijela je ljepoti same proslave. Zato hvala svima. Posebno hvala biskupi Ivanu Štironji koji je potaknuo sve nas svećenike da se još više uključimo u ovogodišnje obilježavanja a i sam se osobno uključio.

Mene ovogodišnje slavlje jako podsjeća na 50. godišnjicu proslave mučeničke smrti bl. Miroslava kad je misno slavlje na trgu u Svetvinčentu predvodio kardinal Franjo Kuharić. Ono duhovno ozračje u narodu, među svećenicima, proslava na trgu, sve sam nekako osjetio i ove godine. Tad sam bio bogoslov, a sad sam svećenik, ali ista ona vjera i duh. Narod moli i pjeva. 

Možemo li reći da je Bulešićev dan, 24. kolovoza, nakon niza godina kontinuiranog održavanja, duboko u ukorijenjen u svijest istarskog vjerničkog korpusa?

Vicepostulator: Sve dublje. Potrebno je razvijati i njegovati molitvu bl. Miroslavu. Mnoge naše crkve imaju kip ili sliku, a neke i relikvije bl. Miroslava, što doprinosi njegovoj popularizaciji među ljudima. Ono što mi je ove godine bilo posebno, to sam barem vidio u svojoj župi, da su na hodočašće došli mnogi turisti, naši ljudi, koji se nalaze na odmoru u Istri. Potrebno je još više govoriti o duhovnim vrlinama bl. Miroslava. Našu ljudi znaju, koliko znaju o „krvavoj krizmi“ u Lanišću gdje je mučeništvo podnio bl. Miroslav. Volio bih da više znaju tko je on i njegovu duhovnost. Kroz zadnjih deset godina dosta je učinjeno ali još je uvijek pred nama dalek put. Potrebno je učiniti dodatne sadržaje u Svetvinčentu. Lanišće je svojim lijepim i skladno uređenim spomen prostorijama zaokružilo jednu cjelinu, hodočasnici ondje imaju što vidjeti i čuti, kako o „krvavoj krizmi“, tako i društveno-povijesnim okolnostima toga događaja i toga vremena. 

Koju je poruku nuncija Lingue posebno potrebno istaknuti?

Vicepostulator: Mons. Lingua u duhu naviještene Božje Riječi i spomendana bl. Miroslava istaknuo je darivanje sebe u ljubavi. Darivanje u ljubavi potrebno je na svim razinama i u svim staležima.  Istaknu je kako bl. Miroslav: „Nije se povukao u trenucima poteškoća: dao je svoj život! U tome je postao uzor nama svećenicima, biskupima, posvećenim osobama, ali i roditeljima, mladima koji žele dobro iskoristiti svoj život. Ljubiti znači služiti. Ne pripadati više samima sebi.“ Taj poziv na služenje, davanje u ljubavi je trajni poziv i nama. Drago mi je da je Nuncij istaknuo nekoliko duhovnih misli o bl. Miroslavu: potpuno predanje Bogu kod ređenja, te poslije spremnost na mučeništvo i to sve iz ljubavi. Nuncij je završio svoju poruku pozivom da molimo bl. Miroslava da nas nauči živjeti „veću ljubav“.  

Ove smo godine po prvi put imali procesiju s relikvijama i sa svijećama, kako se je implementirala ta ideja?

Vicepostulator: S procesijom smo željeli istaknuti kako je Crkva u stalnom pokretu, dinamična. Crkva je po svojoj naravi hodočasnička, koja slijedi Krista. Krist je naše svjetlo, koji osvjetljava taj naš put, koji ponekad može izgledat i taman. Zato smo željeli procesiju sa svijećama. Meni je za tu ideju bila uzor Marijanska procesija u Lourdesu.

S druge strane, nošenjem relikvija, željeli smo naglasiti da se može nasljedovati Krista. Sjajan primjer imamo u bl. Miroslavu kako biti čovjek Božji u svim segmentima života. Bl. Miroslav je hodao po Svetvinčentu i željeli smo da i mi idemo njegovim stopama. Da prođemo preko trga, oko kaštela a sve ispred župne crkve u kojoj je on molio, bio zaređen za svećenika, slavio mladu misu i na kraju gdje su izložene njegove relikvije. Ovogodišnje slavlje čini mi se da jako živi u nama i da smo još obilježeni tim duhovnim događajem.

Glazbeni obol Klape sv. Mihovil, otkud ta poveznica?

Vicepostulator: Naša Policijska kapelanija za Policijsku upravu istarsku posvećena je bl. Miroslavu Bulešiću. Kako je Miroslav zaštitnik naše istarske policije uz sv. Mihovila, dogovorili smo se da ove godine dođe pjevati policijska klapa. Bilo je nešto novo, posebno a odmah time i veličanstveno. Taj dan u Svetvinčentu sve se poklopilo, sve je bilo dobro.

Ne možemo se ne prisjetiti onoga koji je cijeli svoj život posvetio kauzi Bulešića, a vi ste s njim jako dobro i intenzivno surađivali, kakav bi bio komentar mons. Vjekoslava Milovana?

Vicepostulator: Vjerujem da i on iz nebeskih visina sve ovo prati i svemu se raduje. Mons. Vjekoslav je udario snažne duhovne temelje kad je riječ o bl. Miroslavu. On je gotovo dva desetljeća svog života posvetio samo proučavanju bl. Miroslava. Njegovo mudro vođenje kauze, pisanje knjiga, uz mons. Marijana Bartolića, u prvi plan je stavilo duhovnu veličinu bl. Miroslava, što je jako važno, o tome treba govoriti i pisati.

Nisam siguran da bi kauza bl. Miroslava napredovala i da bi danas Miroslava častili kao blaženika Katoličke Crkve da nije bilo raspoloživosti mons. Vjekoslava da se prihvati ovog posla. Zasigurno i 50. godišnjica proslave mučeničke smrti bl. Miroslava 1997. godine i propovijed krad. Franje Kuharića bila je poticaj da se mons. Vjekoslav prihvati ovog posla.

Trajno sam zahvalan mons. Vjekoslavu za sve što je učinio i što je na jedan način i mene uključio da danas mogu davati svoj obol u nastavku kauze.

Još jedan veliki događaj je pred nama, susret katolika iz Hrvatske i Slovenije, upravo u rodnoj župi bl. Bulešića. Kako su se ti susreti počeli organizirati, recite nam nešto pobliže kako će to izgledati?

Vicepostulator: Vrhunac ovogodišnje proslave bl. Miroslava Bulešića bit će susret katolika Slovenije i Hrvatske na 11. godišnjicu beatifikacije bl. Miroslava, u Svetvinčentu, 28. rujna. Ove godine naša Biskupija je domaćin tog susreta i želja je da se ovaj susret odvija pod geslom, riječima bl. Miroslava, „Moja osveta je oprost!“ Ovo je deveti susret katolika Slovenije i Hrvatske, pograničnih nad/biskupija, a sve je počelo u Mariji Bistrici 2003. godine. Duhovni program započinje 10 sati koji je osmišljen glazbeno, meditativno i molitveno. Tu ćemo predstaviti kratko bl. Miroslava Bulešića i bl. Alojzija Grozdea, slovenskog laika mučenika i blaženika. Misno slavlje je u 11 sati, predvodit će naš biskup Ivan Štironja, a propovijedat će koparski biskup Jurij Bizjak. Sveta misa završava s čašćenjem relikvija bl. Miroslava. Nakon tog slijedi glazbeni program uz sudjelovanje pjevača iz Slovenije i naših domaćih uz zajednički ručak za sve sudionike.

Popodne je predviđeno, po slobodnom izboru, posjet Lanišću odnosno Vodnjanu ili nekom drugom mjestu.

            Sve pozivam na ovaj susret, da se družimo, molimo i pjevamo te tako očitujemo naše crkveno zajedništvo. Doći će organizirano vjernici iz Slovenije, kao i iz Zagrebačke i Riječke nadbiskupije, Varaždinske, Bjelovarsko-križevačke te Sisačke biskupije a vjerujem i iz drugih biskupija. Kao što smo prije jedanaest godina bili svi zajedno u pulskoj Areni, pozivam na zajedništvo u Svetvinčentu.

Jeste li Vi, kao vicepostulator, zadovoljni načinom kako Istra živi sa svojim Blaženikom?

            Radujem se svakodnevnim pomacima. Zasigurno da možemo i moramo, više. Da bi mogli ljudima govoriti o bl. Miroslavu potrebno je da mi svećenici, vjeroučitelji i zauzeti vjernici laici bolje upoznamo duhovni profil našeg Blaženika. Ne samo povijesne činjenice, već bl. Miroslava.  Nastojim često poticati svećenike da svakodnevno u svojim župama mole molitvu bl. Miroslavu. Naša biskupija je podijelila na desetke tisuća sličica. Bez molitve nema duhovnog rasta ni uslišanja. Moramo moliti.

            Velika mi je želja da naši vjeroučitelji svoj školski sat započnu s molitvom bl. Miroslavu. Želio bih da naša djeca i mladi budu jedan veliki molitveni kor bl. Miroslava. Mladi puno toga mogu naučiti od bl. Miroslava, jer njihove patnje i pitanja bila su i Miroslavova pitanja. Važno je da u njemu pronađu zagovornika i sugovornika.

Što je ono najvažnije na čemu treba posebno raditi u budućnosti kauze?

            Potrebno je intenzivno raditi na duhovnom području: moliti, moliti i moliti. Samo kroz molitvu možemo doći do željenog cilja. Slušajući i čitajući svjedočanstva ljudi koji su se molili bl. Miroslavu vidimo kako im je on od Gospodina isprosio tražene milosti. Svi mi želimo da se dogode čuda, a ja bih želio da mu se svi molimo svaki dan kako bi naša Istra i naš narod bio obasut rosom milosti Božje po zagovoru bl. Miroslava.