Biskup Petanjak predvodio proslavu svetkovine Gospe od Anđela u Pazinu

U petak, 2. kolovoza, u Pazinu je svečano proslavljena svetkovina Gospe od Anđela, ondje poznatija kao „Rim“. Središnje svečano misno slavlje ove je godine predvodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Koncelebriralo je više svećenika, a govor dobrodošlice i uvod u misno slavlje okupljenima je uputio novi gvardijan pazinskog Samostana Pohođenja Marijina o. Anto Barišić.

Na početku homilije, biskup Petanjak je posvijestio, kako kod vjernika nailazi na neznanje, nepoznavanje onoga što vjerujemo, što ispovijedamo ili što slavimo.  U tom je vidu pojasnio slavlje Porcijunkule, tj. blagdan posvećenja crkvice Gospe od Anđela u Asizu, što je time Marijanski blagdan.

No, napomenuo je, kako je taj blagdan usko povezan sa životom svetoga Franje Asiškoga. „Ta crkvica Gospe od Anđela u Franjino vrijeme je pripadala benediktincima. Nakon što su je oni napustili, bila je zapuštena, a sv. Franjo je volio samotna mjesta, te je rado ondje zalazio. Benediktinci su mu dali tu crkvicu koja je u ono vrijeme bila u šašu, u trstici, u nekoj kao močvari, zapuštena, a sveti Franjo je volio samotna, mala mjesta. No, kako je želio nasljedovati Krista, koji nije imao ništa svoga na ovome svijetu, tako i on nije želio imati ništa svoje“.

Svojim je fratrima znao reći „tko se na ovome mjestu bude pobožno molio, dobit će veće milosti nego na nekom drugom. Ali, tko na ovome mjestu bude sagriješio i kazne će biti veće. I zato, ako vas istjeraju s ovoga mjesta, istjeraju na jedna vrata, a vi se vratite na druga. I nemojte nikada napustiti ovo mjesto“.  

Ta crkvica Gospe od Anđela je prirasla srcu sv. Franje, a tu je i završio svoj zemaljski život.

Vraćajući misao na samu proslavu, biskup Petanjak je pojasnio, kako se na ovaj dan vjernici okupljaju u franjevačkim crkvama, u spomen predaje iz 1216. godine, prema kojoj je sv. Franjo rekao, „svaki onaj koji dođe u crkvicu i pomoli se, neka dobije oproštenje za kazne koje je grijehom zaslužio“. Na to mu je prema predaji Isus odgovorio „Puno tražiš, ali si i više zaslužio, učinit ću kako tražiš od mene.“. Franjo, čovjek Crkve, otišao je papi Honoriju III. i to mu izložio, na što je papa ostao začuđen. Naime, nikada se do tada u povijesti Crkve nije dogodilo da netko traži oprost od kazni za grijehe samo na temelju osobne molitve. Do tada je Crkva prakticirala davati takve oproste, ali samo u posebnim zgodama, biskup je pojasnio kako je jedna od prilika bila odlazak u križarski rat, „no, taj je oprost koštao života, a Franjo je tražio da se oprost dobije nakon molitve“. Papa je u konačnici pristao, i od tad postoji taj porcijunkulski ili Franjin oprost, i to je ono što se slavi 2. kolovoza.

Propovjednik je također ukazao na činjenicu, kako Franjo nije tražio oprost za sebe, nego za svakoga koji dođe u tu crkvicu i pomoli se.  „To je najviši oblik molitve, jer kada molite za drugoga, najviše molite za sebe. Moliti za drugoga, dobro činiti drugome, željeti dobro drugome, time pokazujete da imate Božje osjećaje. Bog je uvijek okrenut prema nama. I zato onaj koji moli i dobro čini drugome, taj pokazuje da ima božanske crte, da ima u sebi Božjega duha. A u tom duhu treba shvatiti ovaj današnji blagdan i ovaj oprost grijeha“ pojasnio je biskup Petanjak, te postavio jedno pragmatično pitanje „je li onda je potrebna ispovijed? Šta se dobiva sa ispovijedi i kajanjem, ako postoji ovo nešto drugo?“. Odgovarajući na ta pitanja, rekao je „u Franjino vrijeme, pa i u naše do nedavno, ljudi su bili zabrinuti za svoje spasenje. Pitali su se, ‘hoću li se spasiti ili neću?’ Kad čitate životopise svetaca, toliki su postali redovnici i redovnice, svećenici. Zašto? Da bi spasili svoju dušu, jer su mislili ‘treba otići iz svijeta, da budeš tamo u samostanu sigurniji, tamo si sigurniji da nećeš upropastiti dušu svoju’. Dakle, ljudi su išli i birali određena zvanja i pozive da se spase. Nije im bilo svejedno hoće li nakon smrti živjeti u Bogu ili neće. I zato i ovo oproštenje grijeha i oproštenje za kazne, povezano je upravo s time, ne samo misliti na zemaljski, nego i na onaj vječni, nebeski život. Ali, nema oproštenja bez ispovjedi i kajanja. Zato je i za ovaj oprost potrebna ispovijed, te sudjelovanje na misi i pričest, molitva Vjerovanja, Očenaša i molitva na nakanu Pape, jer oprost se ne može kupiti, već je on dar koji se prima“.

Biskup Petanjak je posvijestio i važnost molitve za duše u čistilištu, jer je potrebno da se te duše očiste. „Zato dajemo mise za pokojne, molimo i vjerujemo da im svojim molitvama možemo pomoći da se što prije očiste od svih tih grešnih navezanosti kako bi mogli Boga gledati“.

Vraćajući misao na porcijunkulski oprost, propovjednik je naglasio, kako „smo mi grešni, a Bog želi naše spasenje.  Samo Bog, jer je dobar Otac, jer je milosrdan Otac, želi naše spasenje pod svaku cijenu i zato nam dijeli milosti na stotine načina, a na nama je samo da to iskoristimo. I ovo je jedna od tih milosti, jedna od ti povlastica, ničim zaslužena“.

„Mi svi baštinimo milost koju je izmolio jedan čovjek, sveti Franjo. Vidite kako svetost jednog čovjeka može imati utjecaj na tisuću godina. I zato nije svejedno kako živimo, kako se ponašamo, šta će ostati iza nas kad odemo s ovoga svijeta. Zato je i ovaj blagdan poticaj svakome od nas da se obratimo, da se popravimo, da svetije živimo, da ostane neki sveti, svijetli trag iza nas. Kad nas više ne bude, neka netko živi od naše svetosti. Neka netko živi od naše dobrote. Neka se netko okoristi našom ljubavlju. To bi bila prava crkvenost. To bi bila prava svetost. To bi značilo nasljedovati Isusa Krista po primjeru svetog Franje Asiškoga“, rekao je na kraju homilije biskup Ivica Petanjak.

Uz završne zahvale gvardijan Barišić je sve okupljene pozvao da se nakon mise zadrže na druženju uz prigodno osvježenje koje su suradnici samostana pripremili za sve hodočasnike.

U samostanu je kao priprava na svetkovinu Gospe od Anđela održana devetnica.

G. Krizman