Biskup Milovan predvodio slavlje Uskrsa u pulskoj katedrali

Euharistijsko slavlje na svetkovinu Uskrsa u pulskoj katedrali predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. U koncelebraciji su bili katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj te umirovljeni svećenik vlč. Aleksandar Branimir Petrović. Pri oltaru je posluživao đakon Vid Grdadolnik.

Biskup je u uvodnim pozdravima istaknuo kako je „ovo dan Isusove pobjede nad svim silama zla“. „Uskrs je za sve nas poruka nade koju nam Bog daje i izvor je nove snage u životu. Život nam je često obilježen „situacijama Velikog petka“, ali s Crkvom već dvadeset stoljeća ispovijedamo vjeru u Uskrsnuće Kristovo i naše, s tom vjerom slavimo i ovaj Uskrs.“

Evanđelje je pjevajući navijestio đakon Vid Grdadolnik.

„Slavimo Uskrs, taj najveći i najslavniji i najvažniji kršćanski blagdan, sunce svih blagdana, koji je temelj naše vjere i naše kršćanske nade. Uskrs je pobjeda života nad silama smrti, dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, svjetla nad tamom“ rekao je na početku homilije biskup Milovan.

Pojasnio je kako se naša sigurnost temelji na činjenici da je Isus Krist, koji je bio raspet i pokopan, snagom Božjom treći dan ustao iz groba u svome proslavljenom  tijelu. „Znamo, svaki grob postavlja mnoga pitanja. No, zanimljivo je, gdje je pokopana voljena osoba osjećamo na osobit način njezinu blizinu. Mjesto je to koje čovjek posjećuje, moli se. Ta mjesta koja razdvajaju, postaju mjesta ponovnog susreta s pokojnom, voljenom osobom. Tako grob postaje ne samo mjesto mraka, rastanka i plača, nego i svjetlosti i susreta, ali i podsjetnik koliko je život na ovoj zemlji samo prolazno, i jedno veliko hodočašće prema vječnoj domovini, gdje smrti više nema i gdje je radost vječna.  Grob otvara pogled prema vječnosti za kojom čovjek čezne cijeloga svoga života.“

Nadalje, posvijestio je, kako Isusa Krista grob nije mogao zadržati. „Poput snažnog reflektora, Isusovo uskrsnuće baca svjetlo na sav njegov život, na riječi i djela, te potvrđuje vjerodostojnost cijeloga Njegova života. U tom svijetlu se ovozemaljski gubitci i nepravde pretvaraju, u završnoj bilanci nakon smrt, u konačne dobitke.“

Biskup Milovan je naglasio, kako čovjek, iako stvoren na sliku Božju, pada. Od samog početka, od Adama, Bog pronalazi načina kako spasiti tog zalutalog čovjeka. „No, kao što Bog traži čovjeka, o čemu govori i svaka stranica Biblije, tako i čovjek uvijek traži Boga, svjesno ili nesvjesno. Dvije čovjekove želje su toliko prisutne kod svakoga, svih uvjerenja i nazora. Svaki čovjek traži život, i svaki čovjek traži sreću i radost, i to vječno“ rekao je propovjednik, te nastavio „s pravom se zato postavlja pitanje, koji je put ostvarenja tih čovjekovih želja? Gdje je naći pravi, trajni život, gdje je naći pravu, konačnu sreću?“ Na ta pitanja, biskup je ukazao na riječi apostola Pavla „ako ste s uskrslim Kristom, tražite ono što je gore, gdje Krist sjedi s desna Bogu. Za onim gore težite, ne za zemaljskim“. (Usp. Kol 3,1-2), jer u njima čovjek na neki način nalazi i život i sreću. „Ako se pitamo s apostolom Tomom ‘Gospodine, a kako možemo to znati’, čut ćemo Isusov odgovor ‘Ja sam Put, Istina i Život’. Isto će nam reći i apostol Petar ‘da na to ste pozvani, i Krist je trpio za vas, i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim’. (1Pt 2,21). Znamo da nakon lutanja i traženja, nalazimo dogovor „kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s Njime pojaviti u slavi. (Kol 3,4)“.

Žene na grobu, Petar i Ivan koji trče na grob, ne susreću Gospodina, nego nalaze samo otvoreni grob i dignut kamen, no nakon tuge „uzeše Gospodina i ne znamo kamo ga staviše“ (Iv 20,2), ubrzo se pretvara u pravu radost, i od tada radosno svjedočenje o Isusovu uskrsnuću odzvanja sve do danas kad slaveći uskrsne dane, želimo jedni drugima ono spontano ‘sretan Uskrs’. Iako je to vrlo kratka čestitka, njom se ipak svjedoči vjera u Isusovo uskrsnuće, ali i drugima se želi da postignu uskrsnuće na život vječni, da po uskrsnuću od mrtvih i oni budu spašeni. Time i mjesto groba dobila novi smisao, pozvani smo da poput Marije Magdalene i mi donosimo mnogima radosnu vijest spasenja“.

Homiliju je biskup Milovan zaključio riječima „Uskrs je božji dar nama, Uskrs je misterij, Uskrs je tajna Božje ljubavi prema nama ljudima, Uskrs je naša punina radosti i sigurnosti u Bogu, u smislu života, radosti koja nas kao vjernike iznutra ispunjava i obogaćuje. Stoga, neka se Uskrs i ove godine u nama i oko nas odrazi u blagdanskom raspoloženju, ali i u odlučnosti da živimo doista vrednote evanđelja, a to su nastojanja oko čovječnosti, poštenja, strpljenja, solidarnosti s najpotrebnijima, istine, pravde i mira. Slavimo ove svete dane u zahvalnosti Bogu i u zajedništvu s bližnjima u našim obiteljima, u našim župama i gdje god se susrećemo s ljudima, da se obistine riječi psalmiste ‘ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu’ (Ps 118, 24).“

Na kraju mise je župnik Lekaj uputio biskupu Milovanu i svima nazočnima uskršnje čestitke. Zahvalio je biskupu Milovanu na predvođenju tog, ali i drugih slavlja u pulskoj katedrali te je istaknuo kako će biskup Milovan ove godine u srpnju proslaviti 60. obljetnicu svećeništva.

Katedralni je župnik Lekaj ujedno najavio središnju biskupijsku proslavu Nedjelje Božjega milosrđa na Mali Uskrs u pulskoj katedrali, tom će prigodom krunicu Božjega milosrđa i misno slavlje s početkom  u 15 sati predvoditi porečki i pulski ordinarij mons. Ivan Štironja.  

G. Krizman