Miroslav Bulešić

Korizmeni hod s Blaženikom – V. korizme, srijeda

Srčanosti, dušo moja, Bog ti daje još kušnja, da budeš pripravnija na djelo na koje te pripravlja. Izbaci iz sebe žalost i tugu: ti si za Boga i za Njega treba da trpiš.

Majko moja, sutra ću se sasvim Tebi posvetiti, sav ću se Tebi darovati: dati i izručiti svoju dušu, svoju žalosnu dušu, svoja djela, svoje zasluge, izručiti ću Ti svoje tijelo sa svima osjetilima. Prikazat ću Ti svoja bogatstva, svoje imanje, svoje roditelje, svoje sestre i svojeg brata, svoje rođake, svoju… Sve ću predati u Tvoje ruke. Združen s Tobom, bit ću združen s Kristom, s Bogom.

Predatću Ti svoja poniženja, koja su, hvala Bogu, dosta mnogobrojna; svoja trpljenja, koja su također dosta velika, svoje poteškoće; izručit ću Ti časti, koje bi me mogle nakititi premda nedostojnog.

Sav ću postati Tvoj, da budem sav Kristov, Božji. Opraštam već od sada svima koji su me uvrijedili. Od srca pitam Boga pokajanje i oproštenje grijeha. Ali, Majko, Ti moraš mi pomoći. Vodi me uvijek i nadahnjuj me u onome što moram učinit! Majko, pogledaj me kako sam žalostan! Hvala Bogu![1]


[1] Duhovni dnevnik, 7. 12. 1942.