Korizmeni hod s Blaženikom – IV. korizme, ponedjeljak

Moj Bože razumijem opomene, koje mi daješ. Stroge naredbe mi predstavljaš, hoćeš da svučem starog čovjeka i da obučem novoga; „koji je po Bogu stvoren u svetosti“. Razumijem te dakle: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša“. Govori mi još i pouči me. „Koji se posvećuju Božanskoj službi, moraju biti savršeni u kreposti.“ – govoriš mi po sv. Tomi; i po sv. Bernardu: „treba izabrati kreposne ljude, a ne iskušavajući“. Straše me ove riječi, jer se osjećam nepripravnim, nedostojnim. Ali nešto sam ipak naučio: žrtvovao sam se u jelu, pilu, kršio sam ljenčarenje, molio sam i žrtvovao se za dobro svoje nebesko i za bližnjega.

„Ako pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete, životom milosti sada i životom slave u budućnosti.“ I još po sv. Augustinu „Ovo je naš zadatak u ovom životu: tjelesna djela duhom nadvladavati, umanjivati, zauzdavati, usmrćivati.“

Po sv. Baziliju opominješ me: „Potrebno je da onaj koji je kršten u smrt Gospodinovu, bude suobličen njegovoj smrti, to jest da bude ubijen grijehu, samome sebi i svijetu…“

            Za Te, moj Bože, hoću da uzdišem, za te da radim, za Te da se žrtvujem. „Ti si moja baština. Ti ćeš mi vratiti moju baštinu.“[1]

[1] Duhovni dnevnik, 30. 8. 1942.