Korizmeni hod s Blaženikom – II. korizme, četvrtak

2. KORIZME: ČETVRTAK

            Pravednost zahtijeva da se zlo kazni, a dobro da se nagradi. – Svaki grijeh je uvreda Bogu; zato za svaki grijeh zaslužujemo kaznu. Otac kazni svoje dijete, kad je zločesto, nagradi ga kad je dobro. Tko je kriv da moramo trpjeti? Mi samo sa svojim grijesima. – Što nam je raditi? Sv. Ciprijan nas uči: „U takvom zlu nije dovoljno žaliti se, već povećajte vaše postove, umnožite vaše molitve, da razmnožite pravednost Božju“.

            Ipak, nije uvijek istinito da se mora trpjeti, samo za grijehe – svakako za grijehe svoje. – Sveci, (su sveci iz tog razloga što su mrzili grijeh, što ga nisu činili), nisu mogli trpjeti za grijehe, kad ih nisu učinili. – A puno su trpjeli u svakom pogledu: i u siromaštvu, i u progonstvu, u bičevanju, u mukama, u mučeničkoj smrti. Zašto to? To je ono, tajna kršćanstva. Upravo ti, koji nedužno trpe proglašeni su od Isusa Krista „blaženima“. – Blaženi Vi koji ste siromasi, koji trpite, koji plačete [usp. Mt 5, 1-11].  – Trpljenje je dakle put k blaženstvu. Trpljenje po Božjim nacrtima je put k spasenju! – Tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka me slijedi [usp. Mt 16,24].[1]

[1] AP, Kauza, sv. 4, Propovijedi, str. 81-82.