Miroslav Bulešić

Korizmeni hod s Blaženikom – I. korizme, četvrtak

            Tražiti moram Tebe, moj Bože, uvijek i u svemu. Ti to zahtijevaš od mene, Ti mi to zapovijedaš. Živom vjerom moram Te uvijek osvojiti, uvijek biti uza Te, moj Bože, Ti me kušaš u toj stvari, Ti hoćeš iskušati me koliko valja moja vjera, moje ufanje, moja ljubav do Tebe. Nažalost ove sedmice, u ponedjeljak i u četvrtak, pokazao sam se slabim i malo vjernim. Nisam uzeo sasvim iz Tvojih ruku žalost i poniženja koja si mi poslao, već sam se jako uznemirio i tražio utjehu u stvorenjima. Išao sam prilično natrag u svojem savršenstvu. Moj Bože, oprosti mi i pomozi mi. Daj da Te ja nikada više ne pustim. Daj da nadvladam samoga sebe te da postanem ponizan i strpljiv. Ti si, Isuse, bio ponizan i blag i strpljiv. Daj mi milost da naučim i ja biti takav. Umnoži mi vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.

            Sveta Marijo, Majko Isusova, postani mi zauvijek majkom a ja vjerni i odani Tvoj sin. Danas Te dakle smijemo zazivati svojom predragom Majkom. Majko moja, ne dopusti da ja, Tvoj sin, nikada više ne padnem u očajavanje, nego daj da trpim za Boga.[1]


[1] Duhovni dnevnik, 11. 10. 1942.