Miroslav Bulešić

Korizmeni hod s Blaženikom – I. korizme, utorak

Za koga se moliti? – Za sebe najprije. A i za druge! Za našeg bližnjega. Za onoga koji je dobar, ali i za onoga koji je zao. Da li pomaže naša molitva? – Sve je obećano molitvi: “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište prima; i tko traži nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se” (Mt 7,7).

Što može molitva učinjena za drugog dokazuje nam ovaj primjer.  Milosrdna sestra se je u svojim svagdanjim molitvama sjećala studenata, i u vrijeme mature molila se za maturante, da bi oni izabrali ono zvanje na koje ih Bog zove.  Mladi K. je dovršio svoju maturu, te se je dao na zabavu, na izlete da se tako iživi, nakon tolikog i teškog rada u naukama. – Nakana mu je bila postati odvjetnik. – Jedne večeri je imao jedno viđenje i vidio jedan obraz, čije se usne miču i nešto šaputaju i dvije ruke sklopljene u molitvi. Neke promjene osjetio je u sebi, povuče se u kuću i tu promatrao i prosuđivao o svome zvanju. Odluči pustiti svijet i ići u sjemenište: potom svećenik i biskup. – Kao biskup misio je jednog jutra u samostanu redovnica. Kod pričešćivanja prepoznao je u jednoj sestri onaj obraz koji je bio davno vidio one večeri. – Nakon mise htio je govoriti s redovnicama. No nedostajala je jedna, koja je bila u kuhinji. – Bila je baš ona koja se je (davne večeri) za nj molila. – Vidite koliko može molitva, koju jedan za drugog k Bogu uzdižemo![1]


[1] AP, Kauza, sv. 4, Propovijedi, str. 33-34.