Korizmeni hod s Blaženikom – četvrtak nakon Pepelnice

ČETVRTAK NAKON PEPELNICE

Ti mi govoriš: „Ne možeš služiti dvojici gospodara.“ Ili meni ili svijetu. Ako služiš meni, ne možeš služiti svijetu ili obratno. Ti hoćeš biti moj svećenik? Onda treba, da meni sasvim služiš. Ostaješ u svijetu, ali nisi od svijeta. Moraš obratiti svijet, ali ne postati svjetski; moraš biti moj! Od nikoga više, nego sasvim moj. Lako ćeš moći vršiti moje zapovijedi, obavljati djela moja. Ti moraš biti uvijek sjedinjen sa mnom. Nije za tebe čast, hvala, veselje svjetsko, već čast, hvala, veselje, koje ti ja dajem. Sjeti se da onaj koji uzme u ruku plug i okrene se natrag, nije valjan radnik. Znaj da ti sam ne možeš ništa. Uzdaj se u mene i moći ćeš sve po mojoj milosti.

            Razumijem Te, moj Isuse. Vidim da treba, da se odlučim: ili za Te ili za svijet. A za svijet neću, ni sad, ni nikad, nego hoću za Te sad i uvijek. Moram se žrtvovati, moram postati sasvim Tvoj… Izvan Tebe nema ništa. Bez Tebe nije mi života. Neću da tražim časti, hvale od svijeta. Samo Tvoju čast hoću da tražim, samo za Tobom hoću da idem. Za Te hoću da živim i umrem. Tvoj hoću da budem.

U poniznosti daj mi živjeti, moj Bože. Daj da ja vidim ono što sam pred Tobom, daj mi milost uvjerenja da nisam ništa drugo nego neznatno biće, grešnik, te da si ne mogu, i ne smijem ništa pripisati izvan grijeha, koji me uvijek prati. Ničim se ne mogu oholiti, ja sve što imam, imam od Tebe, o Bože, ili posredno od drugih.[1]

[1] Duhovni dnevnik, 30. 8. 1942.